DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 105 <-- 105 --> PDF |
kao rukovoditelj grupe za pošumljavanjc. Osnivanjem Šumskog gospodarstva "Šamarica" u Zagrebu, radi kao referent na uzgajanju šuma. Nakon toga upravitelj je šumarija Đakovo, Garešnica i Hrvatska Dubica. Novom reorganizacijom šumarstva po kotarima, osnovane su u okviru kotara "šumarije sa samostalnim financiranjem". Tada počinje njegovo službovanje na području Karlovca. Privremeno je radio kao upravitelj Šumarije Karlovac, ali je na svoj zahtjev 1954. godine preuzeo Šumariju Draganiči u neposrednoj blizini Karlovca. Zastoje izabrao baš tu šumariju, pitali su se mnogi? Odgovor je, da je baš ta šumarija njegov izazov kao sastavni dio šuma Pokupskog bazena, starih hrastika, zapuštenih neadekvatnim gospodarenjem pod upravom zemljišne zajednice Draganiči. To je bio pravi poziv i izazov za nemirni duh i več tada stručno iskustvo, što se odmah odrazilo i pokazalo u njegovom radu. Odmah je pristupio popravku jedne zgrade u vlasništvu zemljišne zajednice kako bi se moglo normalno odvijati poslovanje. Sa svojim mladim šumarskim tehničarima i tadašnjim lugarima započeo je tešku borbu u obnovi i revitalizaciji šuma hrasta lužnjaka. Da bi se moglo normalno početi s gospodarenjem, trebalo je zabraniti nekontrolirano žirenje i pašarcnje, što je izazvalo sukob s lokalnim vlastima i stanovništvom. Nije se dao zbuniti, i nije pokleknuo pred prijetnjama, sve do umirovljenja 1976. godine. Uvijek je bio na liniji obrane šumarske struke. To je razdoblje obnove zapuštene kanalske mreže i postupnog pošumljavanja čistina koje su bile rezultat intenzivnog pašarenja i žirenja. Već je tada shvatio da se sa Pokupskim bazenom može gospodariti ako postane pristupačan za sve oblike gospodarenja šumama. Preduvjet je bila izgradnja prometnica, kojih u to vrijeme na cijelom području Pokupskog bazena površine 10.000 ha nije bilo ni kilometar. Tu svoju zamisao ostvario je u kasnijem radu kada je 1960. godine postao v.d. direktor novoosnovanog Šumskog gospodarstva Karlovac, a od 1961. godine njegov tehnički direktor. Kolega Vanjković, naš direktor i nadasve dobar, vedar i pošten čovjek, ostavio je vječni obol svog rada na karlovačkom području, koje se prostire od Žumberka na sjeveru do Plitvičkih, jezera na jugu. Bio je to hod po mukama, ali mu je u radu pomagala njegova stručnost, volja za rad, poštenje i ljubav prema struci i šumi. Trebalo je osnovati stručne službe, popuniti ih stručnim kadrovima, i što reći, trebalo je početi ispočetka. Nije štedio sebe, a kao njegov bliski suradnik mogu reći i od nas svih zahtijevao je rad, red i zalaganje primjereno njegovom poštenom zalaganju i stručnom radu. Rezultati rada pod njegovom dirigentskom palicom bili su iz dana u dan sve bolji. U to vrijeme 1961. godine osnovan je i Šumarski institut u Jastrebarskom (Institut za četinjače). Naš kolega Vanjković nije štedio sebe kako bi pomogao Institutu u svim oblicima. To je bio novi poticaj za njegov stvaralački duh, želio je vladati znanjem i proširiti nova saznanja vezana uz rad toga Instituta. Pošumljene su velike površine bujadnica na području Korduna raznim vrstama crnogorice. Osnovani su mnogi pokusi s različitim vrstama crnogorice, koji su dali nove spoznaje u uzgajanju crnogorice na bujadnicima. Nije mu bilo nikada teško ići na teren sa svima nama, s mnogim stručnjacima, profesorima pa čak i stranim znanstvenicima koji su dolazili na teren da bi im pokazali zajedničke dosege i rezultate rada Instituta i Šumskog gospodarstva. Mnogo bi se o tome još moglo reći, ne štedeći lijepe riječi i hvale za kolegu i prijatelja Srećka koji je to zavrijedio. No i bez hvalospjeva, djela njegovog rada su vidljiva, djela koja su njegov dar našem području, našoj struci i našoj domovini Hrvatskoj. Ne možemo a da ne spomenemo i ostale djelatnosti gospodarenja šumama na tome području. Izgrađene su stotine kilometara šumskih cesta u svim gospodarskim jedinicama. Te su šume postale pristupačne za obavljanje svih potrebnih radova na uzgajanju, zaštiti i iskorišćivanju šuma. Obnovljena je i zapuštena kanalska mreža i prokopani novi kanali gdje je to bilo potrebno, i u nizinskim šumama Pokupskog bazena i u ostalim šumama na desnoj obali rijeke Kupe. Ne može se zanemariti njegova velika upornost i borba s nerazumljivim potezima nekih struka (vodoprivrede, elektroprivrede i građevinarstva), koje su bez konzultacija sa šumarskim stručnjacima i šumarskom znanošću jurišali na šumu (kako je on to znao reći). Ne možemo a da ne spomenemo veliku borbu za očuvanje šuma Pokupskog bazena, koja je još 1967. godine započela protiv retencije u tim šumama, kako bi se višak vode Kupe skrenuo u njih. Znao je dobro što bi se s tim šumama dogodilo. Na tom području najvjerojatnije bi se borili sa stihijnošću svih loših utjecaja takvog bezumnog čina. Svi oni koji su imali sreće s njime raditi, sjećat će ga se kao dra |