DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1999 str. 104 <-- 104 --> PDF |
tor godinu dana, a zatim kao profesor. Predavao je dendrometriju, uređivanje šuma i matematiku, a napisao je skripta iz dendrometrije i uređivanja šuma. U to je vrijeme u Šumarskoj enciklopediji (1959) objavljen i njegov članak o srednjoj i nižoj šumarskoj nastavi u Hrvatskoj (pretisak 1983.), a u Spomenici "Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860-1960" (Zgb. 1963.) pisao je o Šumarskoj školi Karlovac. Na njegovu inicijativu, a uz podršku profesora, sprječena je 1951. provedba naredbe Ministarstva šuma u Zagrebu o preseljenju škole iz Karlovca u Gospić, te ponajviše zbog toga biva razriješen dužnosti direktora i postavljen za profesora šumarske struke krajem 1951. godine. Iz Karlovca odlazi 1966. na dužnost direktora plana i analize u "Exportdrvo", Zagreb, a nakon tri godine vraća se u Karlovac, gdje je u tamošnjem DIP-u bio upravitelj plana, razvoja i investicija do umirovljenja 1976. Istovremeno, predložen od Šumarskog društva u Zagrebu, surađivao je u Zajednici za šumarstvo u Zagrebu, posebno na izradi nastavnih planova i programa. Kao umirovljenik živio je u Karlovcu. Bio je član Hrvatskoga šumarskog društva. Na skupštini u Zagrebu 1956. govorio je o teškim uvjetima u kojima se održava nastava na lugarskom tečaju i Šumarskoj školi u Karlovcu. U Karlovcu je bio član Društva matematičara, tajnik Društva inženjera i tehničara te član i odbornik Hrvatskoga filatelističkog društva. Profesori Šumarske škole Karlovac, 1962/63 (slijeva): Nevenka Geržclj, Juraj Lipovšćak, dipl. inž., Dušan Jasić, Josip Čuvaj, dipl. inž., Stjepan Berleković, dipl. inž., Mladen Skoko, dipl. inž. Svima nama koji smo ga poznavali još će dugo ostati u našim sjećanjima, a zasigurno će najviše nedostajati njegovoj obitelji, posebno supruzi Jelki, djeci Đurđici i Zdravku, snahi Rozaliji te unucima Davoru i Davorki. Kolega Juraj Lipovšćak sahranjen je 10. ožujka na katoličkom groblju Dubovac u Karlovcu u krugu uže obitelji, rodbine, njegovih bivših učenika, kolega iz Šumarske škole, Uprave šuma Karlovac i drugih, te prijatelja i poznanika. U ime Udruge ratnih veterana "Hrvatski domobran" iz Karlovca, čiji je također bio član, biranim se riječima od njega oprostio gospodin Zvonimir Zupanić, koji je istaknuo njegove zasluge za sve stoje učinio za dobrobit i boljitak domovine Hr vatske kao domobranski časnik i kao šumarski gospodarstvenik. U ime Šumarske škole Karlovac i mnogobrojnih generacija šumarskih tehničara koje je odgojio, govorio je Stjepan Slat, dipl. inž. šum., njegov učenik i kolega, koji je uz njegov životopis evocirao sjećanja na školske dane i njegov lik dostojanstvenog profesora, koji ih je učio ne samo njegove omiljene predmete dendrometriju i uređivanje šuma, nego i općenito iz područja šumarstva i života, za što su mu neizmjerno zahvalni. Neka mu je vječna hvala i neka mu je lahka Hrvatska zemlja koju je s ponosom volio. Mladen Skoko SREĆKO VANJKOVIC, dipl. inž. šum. (1910-1999) Dana 13 travnja 1999. godine zauvijek nas je napustio naš kolega i prijatelj Srećko Va nj k o v i ć, jedan od entuzijasta šumarske struke, zaljubljenik u prirodu i šume naše lijepe domovine . Srećko Vanjković rodio se 25. listopada 1910. godine u Glini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Petrinji, a na Poljoprivredno- šumarskom fukultetu vini, gdje radi do 1947. godine. NaSveučilišta u Zagrebu diplomirao je kon toga premješten je u Ministar1941. godine. stvo šuma u Zagrebu za referenta u odjelu uzgajanja lokalnih šuma. Po Svoju službu započeo je u Direk tom radi u Glavnoj upravi za šumar ciji šuma Zagreb, a zatim u Gospiću stvo u Zagrebu kao referent na po kao referent pripravnik. Na području šumljavanju i kasnije kao v.d. direk Gospića radio je od 1941. do 1945. tora poduzeća za sjemenarstvo. godine. Po završetku rata 1945. godine raspoređen je na mjesto kotarOd 1950. godine ponovno radi u skog šumarskog referenta u Pisaro-Ministarstvu šumarstva u Zagrebu |