DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 89 <-- 89 --> PDF |
IN MEMORIAM Naše nijeme boli nikako se ne mogu pomiriti s neumoljivom istinom i teško podnose spoznaju da među nama više nema vedrine, što je vazda zračila iz očiju našega Jose. Shrvan teškom bolesti napustio nas je uoči Božića 1998. u 71. godini života. Josip, Joso Šimičić, rođenje u Barbatu na Rabu 7. rujna 1928. g. u skromnoj višečlanoj obitelji. Uza sve materijalne teškoće, njegovi roditelji mu nakon završene osnovne škole omogućuju nastavak školovanja izvan Raba. Mladi ambiciozni Joso uspješno završava nižu poljoprivrednu školu voćarsko-rasadničarskog smjera 1946. g. u Petrinji i odmah zasniva radni odnos u poljoprivrednoj zadruzi na Rabu. Nakon vojne obveze zapošljava se u Općini Rab, a zatim u Šumariji Rab krajem 1951. g. na mjesto lugara šuma. Na tom mjestu ostaje do kraja 1952. god., da bi nakon položenog lugarskog ispita 1953. god. radio gotovo sve stručne poslove na terenu. Uz to u okviru "Stanice za naučna istraživanja u šumarstvu" na Rabu, pod vodstvom B. Nikšića, dipl. inž. šum., aktivno radi na ispitivanju karakteristika makije. Stečeno znanje JOSIP ŠIMIČIĆ (1928 - 1998.) bit će mu od velike koristi u daljnjem stručnom i praktičnom radu. Od 1952. do 1955. g. sudjeluje u akciji pošumljavanja privatnih parcela uz besplatnu dodjelu sadnica, stručnu pomoć i novčane nagrade. Danas su to u većini slučajeva lijepi šumarci, koji u mozaičnom rasporedu pridonose tipičnu izgledu rapskog krajolika. Žudi za novim saznanjima u šumarskoj struci, pa uz rad uspješno završava srednju šumarsku školu u Karlovcu, 1960. godine. Diplomski ispit položio je s odličnim uspjehom. Nekolicina mladih šumarskih stručnjaka nakon II. svjetskog rata po dekretu je bilo raspoređeno na Rabu, ali se nitko nije duže zadržao. Zbog toga je bila opravdana odluka Šumskog gospodarstva Senj 1960. godine da se na mjesto upravitelja Šumarije Rab baš postavi Josu. Takva odluka bila je ispravna, jer su tek tada došle do punog izražaja Josine odlike kao vrsnog stručnog praktičara i rukovoditelja. Pod njegovim vodstvom Šumarija Rab kroz tri desetljeća bilježi vrlo dobre rezultate, iako krško šumarstvo, pogotovo do 1980. g., živi u vrlo nepovoljnim uvjetima. Njegov znalački prinos šumarstvu na kršu osobito se isticao u gospodarenju degradiranim šumama crnike, sjemenarstvu, rasadničarstvu, pošumljavanju, hortikulturi, te zaštiti šuma s izgradnjom protupožarnih prosjeka. Zbog potpunog zanemarivanja brige o krškom šumarstvu od vlasti, Šumarija Rab se okreće drugim poslovima. Šumarija preuzima uređenje gradskog zelenila, groblja i parkova (Komrčar i Boškopin), te groblja u Kampom. Osim toga, između 60 i 70. godina naglo se razvio turizam, pa se u tom sklopu javlja potreba za znatnim hortikul turnim radovima. To podrazumijeva i proizvodnju sadnog materijala, i Šumarija osniva dva manja rasadnika. Od velikih projekata ističe se turističko naselje Suha punta i autokamp u Loparu. Hortikulturno uređenje tih objekata većim dijelom obavio je Nikola Šepić, dipl. inž. šum., vrsni hortikulturni stručnjak. Uz njega Joso brzo izrasta u samostalnog projektanta, zahvaljujući urođenom smislu za oblikovanje prostora i hortikulturu, tako da je samostalno dovršio planirane radove. U to vrijeme Rab postaje prava meka stranih, a manjim dijelom i domaćih turista. Za to su, u prvome redu, zaslužne prirodne ljepote Raba, u čemu njegove šume imaju važnu ulogu. Tijekom ljetnih mjeseci broj turista na Rabu višestruko premašuje broj domaćeg stanovništva, koji doslovce zauzmu svaki i najmanji slobodni kutak. U takvim okolnostima prioritetna briga Šumarije je zaštita šuma od požara. Joso predlaže izgradnju protupožarnih prometnica u Kalifrontu i Frkanju (najvrednijim šumskim kompleksima), danonoćnu promatračku službu s kopna i mora, i punu koordinaciju s vatrogasnim društvom. Takvu koncepciju prihvaća i općinska vlast, te izdvaja znatna sredstva za izgradnju protupožarnih prometnica. Kod izgradnje protupožarnih prometnica Joso sudjeluje aktivno. Rekognoscira ih, trasira i izvodi. U gotovo neprohodnim makijama bilo je vrlo teško izvoditi navedene radove, jer je uz zavidno poznavanje tehničke strane bila potrebna i izvrsna kondicija. Nakon takvih poslova često se vraćao kući izgreben po čitavom tijelu. Prema sačuvanoj dokumentaciji, u Šumariji je izgrađeno preko 35 km protupožarnih prometnica. Tako je |