DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Predsjednik Narodne skupštine čita pitanje narodnog poslanika radikala Veljka Grgurevića. "Čast mi je, gospodine predsjedniče upitati vas: Sto mislite poduzeti da zaštitite dostojanstvo Narodne skupštine, koje je grubo svojim postupcima povrijedio narodni zastupnik dr. Jure Šutej na taj način, stoje neobavještenošću Narodne skupštine, uspio da bude od iste izabran i za člana anketnog odbora. I što mislite poduzeti da Narodna skupština odstrani iz anketnog odbora njegovog člana dr. Juru Šuteja, a radi pravilnog rada istog odbora i što boljeg izvršenja njegovog zadatka, koji mu je u dužnost stavila Narodna skupština". Dr. Perić: "Čast mi je odgovoriti, da predsjedništvo ni po kojem propisu nije ovlašteno da u ovakvim slučajevima poduzima inicijativu." U najvećoj buci počeo je govoriti Veljko Grgurević. Radićevci posebno viču i dižu buku. Vlatko Maček viče: To je infamija, to je infamija! Predsjedavajući Agatonović opominje Mačeka. Grgurević je opširno govorio o povezanosti dr. Suteja s "Krivajom" od 1920. godine, pa sve do danas. Tu se navode advokatski honorari i pokušaji optužbe za korupciju. Pavle Radić: On je pravni zastupnik. Vaši advokati valjda rade badava? Grgurević je dalje govorio kako dr. Jure Šutej ne smije ostati i dalje član anketnog odbora. Nazvao gaje i debelom svinjom. 3.2. Jugoslavenski list, 16. svibnja Govornički duel dr. Šutej - Grgurević u Skupštini Dr. Šutej odgovara na optužbe Grgurevića - Novi napadaji Grgurevića. U oštrom govoru dr. Šutej, medu ostalim, tvrdio je kako nije imao poslovne veze s Krivajom. Za Krivaju je radio kao pravnik i kao takav označio sve dokumente (pljesak opozicije). Potom je Veljko Grgurević ponovno pokušao dokazati kako je dr. Jure Šutej vezan za Krivaju. Nisu izostala ni vrijeđanja: "Ja kako shvaćam njegove riječi; one nisu obrana nego labudova pjesma jednog običnog političkog hohštaplera." Dr. N. Perić: Molim vas da ne vrijeđate gospodina poslanika. 4. ZAKLJUČNI OSVRT O PRILIKAMA U ŠUMARSTVU IZ GOVORA I RASPRAVA U NARODNOJ U Šumarskom listu broj 1-2, 1998. god. objavljeno je kako je dnevni tisak 1928. god. opširno pisao o prilikama u šumarstvu vezanom uz održanu Izvanrednu skupštinu JŠU. O tim prilikama prethodio je u Narodnoj skupštini govor narodnog zastupnika HSS dr. Jure Šuteja i rasprava. Tisak Beograda i Zagreba iz političkih razloga o tome nije pisao. Izuzetak je bila sarajevska Večernja pošta, koja je u nastavcima donijela cijeli govor, a Jugoslavenski list i raspravu. U govoru je najviše riječi bilo o prilikama u šumarstvu Bosne i Hecegovine, o prihodima i rashodima u šu- U NEKOLIKO REDAKA SKUPŠTINI 1928. GODINE marstvu po pokrajinama. Tako su pokrajine koje su najmanje plaćale dobivale najviše, a pokrajine koje su najviše donosile dobivale najmanje. Bilo je govora o personalnoj politici, drvnoj industriji "Šipadu". Radikalna stranka pripremila je osvetu dr. Šuteju za ovaj govor, osporavajući mu članstvo u Anketnom odboru Narodne skupštine. Nisu izostala ni vrijeđanja. To je učinio narodni zastupnik stranke Veljko Grgurević, a objavio "Jugoslavenski list" iz Sarajeva. Mladen Stojković dipl. inž. šum. DA JE POEZIJA JACA OD LOVAČKE STRASTI MOŽEMO NAUČITI OD MALE PTICE O, taj prvi travanj! Nema lovca koji mu se ne raduje, jer tada započinje lov na srnjake, lov vrebanjem iz zasjede. Sunce je polako odmicalo ka zapadu, osvjetljujući punim sjajem samo vrhove staroga drveća, kada sam stigao na čeku. Prvo sam potrgao oko sebe grančice koje bi me mogle smetati u slobodnom kretanju i baratanju puškom, a onda odgurnuo nogama suho lišće i pruće te dobro ugazio zemlju. Zatim sam ovlažio prst i po digao ga uvis, kako bi ovim primitivnim načinom ustanovio s koje strane puše večernji vjetrić. Učinio sam to radi opreza, jer mudri srnjak ide uvijek protiv vjetra. On mu donosi razne mirise te se on tako uklanja opasnosti. Smjer vjetrića lako se odredi, jer se na prstu osjeća hladnoća s one strane s koje vjetrić dolazi. Spustio sam se polako na lovačku stolicu tik uz deblo velikoga hrasta, odlično zaklonjen gustom šikarom, iz koje sam neopažen mogao promatrati pred sobom prostranu ledinu pu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 75 <-- 75 --> PDF |
nu sočne trave. Na ovu progalinu usred šume gotovo stalno, ranim jutrom i večeri, izlazi srneća divljač na pašu. Oko mene je začas sve utihnulo. Jato vrabaca i strnadica, koje je maloprije niskim granjem bučno zamorilo, razišlo se nekud, uplašeno mojom pojavom. No, taj muk potraja samo kratko vrijeme, jer je učas bliža okolica oživjela prijašnjim slobodnim životom kojim je odzvanjala i sva ostala šuma. Sjedio sam mirno, kao i hrast koji je stajao pored mene. Ni da bi se tijelom pomakao, samo sam očima nemirno micao , upirući ih prema onoj strani otkud je iz gustiša na ledinu trebao izaći srnjak. Moja je mašta radila, srce kucalo, kucalo od silne navale krvi. Priviđalo mi se stotinu spodoba. Već sam maštao kako žurno koračam kući da javim veselu vijest o svome prvom srnjaku. Uza sve ove maštarije, ipak sam bio i priseban, osjećaji su se borili s razumom. Duša mi je sva igrala od proljetne slasti, puneći moje biće čudesnim i beskrajnim zadovoljstvom, što sam ga toliko puta uzalud tražio među ljudima. A kako i ne? Sto se više primicala večer, šuma je sve jače kucala životnim bilom, a s njime je rasla i moja napetost. Nešto mi je neprestano šaputalo: Sad će banuti tvoj srnjak! Ptice su pjevice u kosim crtama strelimice padale na počinak, napinjući još jače zvonka grlašca iz kojih je prodirala posljednja pjesma suncu na rastanku. Iz njihova pjevanja mogao sam jasno razabrati bol za velikim, neprežaljenim gubitkom, ali i čvrstu nadu u njegov skori povratak. Negdje tamo kraj potoka kričala je lukava svraka, dok je nada mnom u visu razapetih krila kružio orao krstaš, tražeći pohlepnim okom ne bi li gdjegod ugledao svoju posljednju žrtvu. A istom ovdje na ledini? Sve je vrvjelo od večernjih leptira, malih i velikih mušica. Lišće bi svaki čas zašumilo, grmlje bi se svaki čas rastvorilo, a iz njega su ispadali oprezni zečevi i fazani da opet netragom umaknu čim bi vjetrić malo jače zalahorio. Napokon se sunce izgubilo. Mrak se spuštao sve debljom naslagom po umornoj zemlji, rišući najprije sive, a onda sve crnje zarubljaje. Nastade borba između svjetla i tame, u kojoj je večernji šumski život, zamirući u zadnjim trzajima, morao ustupiti prvenstvo noćnomu životu, što ga je sablasnim glasovima slavodobitno oglašavala vladarica noćnih sjena - moćna sova. Ja sam još uvijek sjedio mirno, kao da sam odlučio u toj samoći dočekati ponoć. Sjedio sam zato, jer je na zapadu još bilo prilično blijedoga svjetla, a večernja zvona nisu još odzvonila. I kad sam već bio počeo sumnjati u svoju dobru lovačku kob, doleti odnekud iznenada mala sjenica i sjedne mi bezbrižno navrh puške, pjevajući što je grlo nosi. U isti mah zapraska na suprotnoj strani suho granje, i prije nego sam sve mogao jasno razabrati, izađe na ledinu - srnjak. Podignem brzo pušku - ali prekasno, sjenica bijaše odletjela, a srnjak odjednom nestane. Opazivši me, izgubio se u šikari, navješćujući užasnim bečanjem svoj okolini blizu pogibelj. Nije bilo druge, nego krenuti natrag. Vraćajući se osjećah veliko blaženstvo u duši, što taj svečani prizor nisam okaljao krvlju. Razmišljajući putem o onoj maloj sjenici, koja je u svojoj nedužnosti sjela na smrtonosne cijevi moje puške, misleći valjda daje to bezazlena mrtva grana, tu je na izvoru smrti otpjevala zanosnu pjesmu života milookomu srnjaku. Sada znam zašto ima toliko suprotnosti u životu, sada znam daje poezija jača od lovačke strasti, jer me to naučila jedna mala, obična - sjenica! Marko Kljajić, dipl. inž. šum. |