DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Godine 1992. Božičević je objavio monografiju
"Fenomen krš", a knjizi bi prema sadržaju bolje pripadao
naslov "Fenomen krš Jugoslavije". Godine 1992.
Hrvatska je bila međunarodno priznata država i imala
je svoje granice. No u Božičevićevoj monografiji tih
granica nema. Na kartama su jedino ucrtane granice
prema Italiji i Albaniji. Božičević u toj monografiji opisuje
Durmitor, Taru i druga mjesta, nakon što su crnogorski
četnici godine 1991. razorili Dubrovnik i jug Hr


vatske. Osim toga, dr. Božičević je skoro sve karte preuzeo
od drugih autora, pa tako i neke njihove pogreške.
Pokušao sam pronaći još koju knjigu ili znanstveni rad
dr. Božičevića, no nisam u tome uspio jer ih nema.


O zamjerkama moje knjige nema smisla ni pisati, jer
dolaze od čovjeka koji ne može biti objektivan, a same
zamjerke su minorne i nevažne.


Dr. Ante Pelivan


PRIJEPORNO O GEOLOŠKOJ TERMINOLOGIJI


U "Šumarskom listu" br. 1/2 za 1999. godinu izašao
je komentar sveučilišnog profesora dr. Ivana Sugara sa
Zavoda za farmaceutsktu botaniku na moju kritiku
knjige "Vodič kroz prirodne ljepote u hrvatskoj" od autora
dr. Ante Pelivana.


Zanimljivo je da isti tekst dr.I. Šugar dana 15. veljače
dostavlja i uredništvu časopisa"Priroda", ali s odgovarajućim
uvodom za taj časopis ! Gotovo istovjetan
tekst sada se pojavio u Šumarskom listu bez naznake da
je on ustvari napisan za časopis "Prirodu". Ako usporedimo
moj tekst prikaza o knjizi dr. A. Pelivana koji je
objavljen u br. 9/10 za 1998. u Šumarskom listu i tekst
dr. I. Sugara vidjet ćemo da se u njegovom tekstu mogu
naći detalji koje ja ne navodim u svom "šumarskom"
prikazu! To mi je sada i drago, jer su čitatelji Šumarskog
lista tako doznali za još poneki "biser" koji sam ispustio
iz svoga prikaza, što potvrđuje da on ipak nije
"minoran i nevažan". Zahvaljujem dr. I. Šugaru što je
razumio i prihvatio neke moje navedene primjedbe, zaključujući
da će one autoru vjerojatno pomoći pri
pisanju njegovih budućih izdanja!?


Cijeneći znanje i botaničke radove dr. I. Sugara, pripremio
sam za njega niz do sada objavljenih pojašnjenja
o geomorfološkom terminu krš u želji da ih poštom
pošaljem na njegovu adresu Zavoda, ali kako je, za
stručnu šumarsku javnost objavljen njegov osvrt na
moj prikaz o VODIČU dr. A. Pelivana, javno iznosim
meni znane činjenice o hrvatskom izrazu krš.


Prije pojašnjenja pojma moram se ispričati i dr. I.
Šugaru što sam autora VODIČA nazvao "nepoćudnim"
izrazima i povrijedio njegovo hrvatsko rodoljublje, ali
oprostite mi -ja sam reagirao kao dak naše zagrebačke
hrvatske škole i đak zagrebačkih profesora geologije i
geografije, koji su također kao hrvati, vjerujem dobro
znali što govore i kako nas uče na temelju svog dugogodišnjeg
stručnog znanja i iskustva. Molim neka mi moj
"ispad" bude oprošten, a narod neka sudi!


Napomenut ću samo da me smeta konstatacija kako
su bolji i "slabiji turistički vodiči po Hrvatskoj" nego
nikakvi -jer, upravo radi takvih i njima sličnih Vodiča u


mnogim inozemnim dopisima navodi se još uvijek
država Jugoslavija, a Dubrovnik kao grad u Srbiji! To
se ne odnosi na Vodič dr. A. Pelivana, ali listajući inozemnu
turističku literaturu u navedeno se možemo i sami
uvjeriti, a siguran sam, da se to i dr. I. Šugaru ne
sviđa! ...


Pozivanje na "zgodno pisanje" M. i B. Gušića o nazivima
Alpa kao "mjesnom" nazivu za planinske rudine
alpa, zaista je "pisanje" osoba kojima botanika ipak nije
bila struka! U Leksikonu leksikografskog zavoda piše
da ime Alpe potječe od keltske riječi alb = planina!
Zaista je za nepovjerovati da su na 1200 km dugom i
150 - 260 km širokom planinskom nizu koji zauzima
prostor od 220.000 km2 s brojnim vrhuncima od preko
2,3 i 4.000 metara visine baš najkarakterističnije planinske
rudine po kojima bi čitav masiv dobio i naziv!?
... Uzevši u obzir i vrlo različitu geološku građu kao
podlogu za rast bilja uz klimatske utjecaje o kojima
ovisi i vegetacijski pokrov, zaključak je bračnog para
etnologa Marijane i akademika, liječnika specijaliste za
bolesti uha, grla i nosa gospodina Branimira Gušića
ipak samo "zgodno pisanje". U Klaićevom pak "Rječniku
stranih riječi" za Alpe piše - gorje u srednjoj Europi,
a za alpa pod 2. planinski pašnjak!


Čitatelji "Prirode" u broju od ožujka 1991. god. pročitali
su moj prikaz ili osvrt pod naslovom JOŠ O NAZIVU
"KRŠ" povodom pisanja beogradskog doktoranta
Ratimira Kalmete, a poznat je i moj odgovor samouku
jezikoslovcu dr. kemije I. Bachu, tadašnjem lektoru
u "Ekološkom glasniku" iz 1990. god. pod nazivom JEZIKOSLOVSTVO
I STRUČNA TERMINOLOGIJA,
pa te detalje ne ću ponavljati za čitateljstvo Šumarskog
lista, jer koliko vidim kod njih s tim terminom nema
"problema".


Kako sam bio đak profesora i akademika Salopeka i
Tucana, a poznavao sam i dr. Josipa Poljaka, čudno mije
i za intelektualca neobjašnjivo objašnjenje pojma krš i
kras - "dakle očito: narod drumom, učenjaci šumom" ...


Poznata knjiga dr. Josipa Poljaka iz 1929. godine:
PLANINARSKI VODIČ PO VELEBITU, u kojoj je on




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 59     <-- 59 -->        PDF

između ostalog pojasnio i pojam krš? Na stranicama 20
i 21 on piše: ..."Kako je područje Velebita sastavljeno
od samog vapnenačkog kamenja, to je u vezi s tim njegova
površina karakterizirana nizom pojava, koje ...
označujemo imenom krš. Umjesto riječi krš obično se u
nas čuje riječ kras i kras, a mnogi govore i njemački
karst. Prava narodna riječ je krš, koju narod upotrebljava
diljem cijelog dinarskog sistema; ona je jedina ispravna
i s razloga, stoje u njenom korijenu sadržana bit
i karakteristika terena, koji je njome označen, što ni u
kojem slučaju nije kod riječi kras, za koju se drži da
potječe od talijanske riječi "carsso", a pogotovo riječ
karst kojom se služe neki domaći pisci potpuno je besmislena,
jer za nas ona ne znači baš ništa, a i smješnoje
uvoditi tuđice u naš jezik, kada naš narod obiluje
bogatom i ispravnom nomenklaturom".


Podsjetio bih i na Planinarski vodič MEDVEDNICA,
Branimira Gušića iz 1924. god. Na str. 6 čitamo
sljedeće ..."Na području Medvednice i to poglavito na
njenom zapadnom dijelu nalazimo cio niz krških pojava,
koje nas po svojemu obliku često podsjećaju na naš
primorski krš. Takve su krške pojave brojne ponikve i
vrtače u zapadnom dijelu gore, pa je i najveću među njima
narod nazvao "Ponikve"...


Eto, tako je jednom pisao vrlo "zgodno" i B. Bušić,
dok se još nije "preobratio" u eminentnog "karstologa"


Godine 1928. dr. Ivan Krajač u "Hrvatskom planinaru"
piše članak pod nazivom ŠUMSKA UPRAVA I
TURIZAM NA HRVATSKOM KRŠU !... Očito da su
mnogi pisci znali ispravno značenje narodne riječi krš!


Dr. I. Šugar navodi da u Hrvatskoj nema toponima
krš, već da ih ima više u Srbiji i Crnoj Gori! U mojoj
knjizi FENOMEN KRŠ na str. 11 iz detalja izvadaka
topografskih karata, čitatelji će primjetiti natpis krš ispod
Benkovca, te ispod Drniša, a ja podsjećam na selo
Krš u Lici kod Kosinja te na lokalitete tako imenovane
na planini Dinari, a i po drugim našim planinama primjera
ima još mnogo!


Prolistamo li drugu knjigu "Geomorfologija" od
506 stranica srpskog geomorfologa Jovana Cvijića iz
1926. godine nećemo naći riječ krš u Srbiji, ali zato zaključuje:
... "U najnovije vreme ime Karst se sve više i
više širi prema jugu, tako da se pod imenom Dinarski
karst razumeju sve krečnjačke oblasti nabrane dinarske
sisteme od Triglava do Skadra ... Zbog toga je često
naučna terminologija karsnih oblika uzeta iz srpskohrvatskog
jezika" ... Prostor Hrvatske se u njegovoj
knjizi ne navodi imenom Hrvatska, već se pojašnjava
nazivima: lički i karlovački karst, karst kistanjske
površine i primorskih planina, ali se zato spominje crnogorski
karst i karst u Srbiji! ... Da li nas to danas na
nešto podsjeća ili upozorava? Ako ne narod, znanstvenike
i intelektualce u Hrvatskoj bi trebalo! ...


Geolog dr. Ivo Velić u "Hrvatskom planinaru" br.
7/8 za 1994. godinu, pod naslovom MANIPULACIJA
S KRŠOM I KRASOM, odgovara "novokomponiranim
krasoslovcima" brodograđevne, kemijske i liječničke
struke, uz napomenu da za raspravljanje o terminologiji
krša nisu ni školovani niti mjerodavni. On između
ostaloga napominje: ... "kada se kaže ili napiše "hrvatski
krš", geoznanstvenici i stručnjaci diljem svijeta
znaju da je riječ o hrvatskim brdima i planinama (od
Učke, preko Velebita i Biokova do Srđa) zaravnima i
zavalama, poljima i ponornicama, otocima (od Krka do


V. Škulja kod Molunta),... - govoriti o "hrvatskom krasu"
ne znači samo uvoditi tuđice, već i svojatati tuđe,...
- hrvatski krš je jedinstven i globalan fenomen, a zajedno
sa slovenskim krasom, hercegovačkim kršom i crnogorskim
karstom, svjetski je "locus typicus" krša ..."
Na kraju ću citirati stručnjaka-jezikoslovca Alemka
Gluhaka, koji u svom dopisu Državnoj upravi za zaštitu
prirode i okoliša o točnosti pojma krš pojašnjava i neke
od navoda dr. Šugara iz Šumarskog lista. Između ostalog
navodi: ... "Kao geološki termin ili kao riječ općeg
jezika sa značenjem u geologiji i sličnim, hrvatska riječ
krš daje se u više rječnika. Na primjer, tako je u velikom
hrvatskom povijesnom rječniku (Rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika 22 (V, 2), Zagreb 1902; primjeri iz više
starijih hrvatskih rječnika, a od književnika je primjer J.
Kavanjina. U rječniku dviju matica (Rječnik hrvatskosrpskoga
književnog jezika II, Zagreb i Novi Sad, 1967)
za geološki termin dat je citat iz školskog udžbenika
Ratimira Kalmete "Opća Geografija" Zagreb 1955), a
općeg je jezika citat iz "Kurlana" Mirka Božića. Među
hrvatskim primjerima u Rečniku srpskohrvatskog narodnog
i književnog jezika Srpske akademije (10, Beograd
1978) dana su četiri hrvatska primjera (stručni i
književni: I.Pilar, I. Mažuranić, M. Begović, V Novak).
Očito nije bez veze da u tom rječniku srpske akademije
za riječ kras nema oznake daje to hrvatski geološki termin
- po njemu, ona je samo srpski geološki termin.


Što se pak tiče imena Kras, Krasa, može se reći da
su to imena, ne opće riječi, i ta imena nemaju snagu dokaza
da bi se moglo tvrditi daje riječ (opća riječ) kras
bolja od riječi krš. Naime, u jednom se spisu 1230.
spominje (zna se po prijepisu iz 1724) ime Kras ili
Krasa: Od bure Krasa. Također, i Kras je ime, tako je i u
starijim hrvatskim tekstovima (npr., u Pavla Rittera Vitezovića...
po Istriji i Krasu...).


Takvih imena ima i drugdje. Ako pak riječ krasa (pa
onda i ime) označava travnjak u kršu, onda možemo
pretpostavljati da ta riječ krasa ide po porijeklu u ini
krug riječi s riječima kao kras, a (ne po ljepoti, nego po
istaknutosti, kao što npr. u nekim slavenskim jezicima
odgovarajući pridjev znači "crven" ).


Ako hrvatski geolozi upotrebljavaju termin krš (i to
je tako zapisano i u terminološkom rječniku), onda je to