DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Godine 1992. Božičević je objavio monografiju "Fenomen krš", a knjizi bi prema sadržaju bolje pripadao naslov "Fenomen krš Jugoslavije". Godine 1992. Hrvatska je bila međunarodno priznata država i imala je svoje granice. No u Božičevićevoj monografiji tih granica nema. Na kartama su jedino ucrtane granice prema Italiji i Albaniji. Božičević u toj monografiji opisuje Durmitor, Taru i druga mjesta, nakon što su crnogorski četnici godine 1991. razorili Dubrovnik i jug Hr vatske. Osim toga, dr. Božičević je skoro sve karte preuzeo od drugih autora, pa tako i neke njihove pogreške. Pokušao sam pronaći još koju knjigu ili znanstveni rad dr. Božičevića, no nisam u tome uspio jer ih nema. O zamjerkama moje knjige nema smisla ni pisati, jer dolaze od čovjeka koji ne može biti objektivan, a same zamjerke su minorne i nevažne. Dr. Ante Pelivan PRIJEPORNO O GEOLOŠKOJ TERMINOLOGIJI U "Šumarskom listu" br. 1/2 za 1999. godinu izašao je komentar sveučilišnog profesora dr. Ivana Sugara sa Zavoda za farmaceutsktu botaniku na moju kritiku knjige "Vodič kroz prirodne ljepote u hrvatskoj" od autora dr. Ante Pelivana. Zanimljivo je da isti tekst dr.I. Šugar dana 15. veljače dostavlja i uredništvu časopisa"Priroda", ali s odgovarajućim uvodom za taj časopis ! Gotovo istovjetan tekst sada se pojavio u Šumarskom listu bez naznake da je on ustvari napisan za časopis "Prirodu". Ako usporedimo moj tekst prikaza o knjizi dr. A. Pelivana koji je objavljen u br. 9/10 za 1998. u Šumarskom listu i tekst dr. I. Sugara vidjet ćemo da se u njegovom tekstu mogu naći detalji koje ja ne navodim u svom "šumarskom" prikazu! To mi je sada i drago, jer su čitatelji Šumarskog lista tako doznali za još poneki "biser" koji sam ispustio iz svoga prikaza, što potvrđuje da on ipak nije "minoran i nevažan". Zahvaljujem dr. I. Šugaru što je razumio i prihvatio neke moje navedene primjedbe, zaključujući da će one autoru vjerojatno pomoći pri pisanju njegovih budućih izdanja!? Cijeneći znanje i botaničke radove dr. I. Sugara, pripremio sam za njega niz do sada objavljenih pojašnjenja o geomorfološkom terminu krš u želji da ih poštom pošaljem na njegovu adresu Zavoda, ali kako je, za stručnu šumarsku javnost objavljen njegov osvrt na moj prikaz o VODIČU dr. A. Pelivana, javno iznosim meni znane činjenice o hrvatskom izrazu krš. Prije pojašnjenja pojma moram se ispričati i dr. I. Šugaru što sam autora VODIČA nazvao "nepoćudnim" izrazima i povrijedio njegovo hrvatsko rodoljublje, ali oprostite mi -ja sam reagirao kao dak naše zagrebačke hrvatske škole i đak zagrebačkih profesora geologije i geografije, koji su također kao hrvati, vjerujem dobro znali što govore i kako nas uče na temelju svog dugogodišnjeg stručnog znanja i iskustva. Molim neka mi moj "ispad" bude oprošten, a narod neka sudi! Napomenut ću samo da me smeta konstatacija kako su bolji i "slabiji turistički vodiči po Hrvatskoj" nego nikakvi -jer, upravo radi takvih i njima sličnih Vodiča u mnogim inozemnim dopisima navodi se još uvijek država Jugoslavija, a Dubrovnik kao grad u Srbiji! To se ne odnosi na Vodič dr. A. Pelivana, ali listajući inozemnu turističku literaturu u navedeno se možemo i sami uvjeriti, a siguran sam, da se to i dr. I. Šugaru ne sviđa! ... Pozivanje na "zgodno pisanje" M. i B. Gušića o nazivima Alpa kao "mjesnom" nazivu za planinske rudine alpa, zaista je "pisanje" osoba kojima botanika ipak nije bila struka! U Leksikonu leksikografskog zavoda piše da ime Alpe potječe od keltske riječi alb = planina! Zaista je za nepovjerovati da su na 1200 km dugom i 150 - 260 km širokom planinskom nizu koji zauzima prostor od 220.000 km2 s brojnim vrhuncima od preko 2,3 i 4.000 metara visine baš najkarakterističnije planinske rudine po kojima bi čitav masiv dobio i naziv!? ... Uzevši u obzir i vrlo različitu geološku građu kao podlogu za rast bilja uz klimatske utjecaje o kojima ovisi i vegetacijski pokrov, zaključak je bračnog para etnologa Marijane i akademika, liječnika specijaliste za bolesti uha, grla i nosa gospodina Branimira Gušića ipak samo "zgodno pisanje". U Klaićevom pak "Rječniku stranih riječi" za Alpe piše - gorje u srednjoj Europi, a za alpa pod 2. planinski pašnjak! Čitatelji "Prirode" u broju od ožujka 1991. god. pročitali su moj prikaz ili osvrt pod naslovom JOŠ O NAZIVU "KRŠ" povodom pisanja beogradskog doktoranta Ratimira Kalmete, a poznat je i moj odgovor samouku jezikoslovcu dr. kemije I. Bachu, tadašnjem lektoru u "Ekološkom glasniku" iz 1990. god. pod nazivom JEZIKOSLOVSTVO I STRUČNA TERMINOLOGIJA, pa te detalje ne ću ponavljati za čitateljstvo Šumarskog lista, jer koliko vidim kod njih s tim terminom nema "problema". Kako sam bio đak profesora i akademika Salopeka i Tucana, a poznavao sam i dr. Josipa Poljaka, čudno mije i za intelektualca neobjašnjivo objašnjenje pojma krš i kras - "dakle očito: narod drumom, učenjaci šumom" ... Poznata knjiga dr. Josipa Poljaka iz 1929. godine: PLANINARSKI VODIČ PO VELEBITU, u kojoj je on |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 59 <-- 59 --> PDF |
između ostalog pojasnio i pojam krš? Na stranicama 20 i 21 on piše: ..."Kako je područje Velebita sastavljeno od samog vapnenačkog kamenja, to je u vezi s tim njegova površina karakterizirana nizom pojava, koje ... označujemo imenom krš. Umjesto riječi krš obično se u nas čuje riječ kras i kras, a mnogi govore i njemački karst. Prava narodna riječ je krš, koju narod upotrebljava diljem cijelog dinarskog sistema; ona je jedina ispravna i s razloga, stoje u njenom korijenu sadržana bit i karakteristika terena, koji je njome označen, što ni u kojem slučaju nije kod riječi kras, za koju se drži da potječe od talijanske riječi "carsso", a pogotovo riječ karst kojom se služe neki domaći pisci potpuno je besmislena, jer za nas ona ne znači baš ništa, a i smješnoje uvoditi tuđice u naš jezik, kada naš narod obiluje bogatom i ispravnom nomenklaturom". Podsjetio bih i na Planinarski vodič MEDVEDNICA, Branimira Gušića iz 1924. god. Na str. 6 čitamo sljedeće ..."Na području Medvednice i to poglavito na njenom zapadnom dijelu nalazimo cio niz krških pojava, koje nas po svojemu obliku često podsjećaju na naš primorski krš. Takve su krške pojave brojne ponikve i vrtače u zapadnom dijelu gore, pa je i najveću među njima narod nazvao "Ponikve"... Eto, tako je jednom pisao vrlo "zgodno" i B. Bušić, dok se još nije "preobratio" u eminentnog "karstologa" Godine 1928. dr. Ivan Krajač u "Hrvatskom planinaru" piše članak pod nazivom ŠUMSKA UPRAVA I TURIZAM NA HRVATSKOM KRŠU !... Očito da su mnogi pisci znali ispravno značenje narodne riječi krš! Dr. I. Šugar navodi da u Hrvatskoj nema toponima krš, već da ih ima više u Srbiji i Crnoj Gori! U mojoj knjizi FENOMEN KRŠ na str. 11 iz detalja izvadaka topografskih karata, čitatelji će primjetiti natpis krš ispod Benkovca, te ispod Drniša, a ja podsjećam na selo Krš u Lici kod Kosinja te na lokalitete tako imenovane na planini Dinari, a i po drugim našim planinama primjera ima još mnogo! Prolistamo li drugu knjigu "Geomorfologija" od 506 stranica srpskog geomorfologa Jovana Cvijića iz 1926. godine nećemo naći riječ krš u Srbiji, ali zato zaključuje: ... "U najnovije vreme ime Karst se sve više i više širi prema jugu, tako da se pod imenom Dinarski karst razumeju sve krečnjačke oblasti nabrane dinarske sisteme od Triglava do Skadra ... Zbog toga je često naučna terminologija karsnih oblika uzeta iz srpskohrvatskog jezika" ... Prostor Hrvatske se u njegovoj knjizi ne navodi imenom Hrvatska, već se pojašnjava nazivima: lički i karlovački karst, karst kistanjske površine i primorskih planina, ali se zato spominje crnogorski karst i karst u Srbiji! ... Da li nas to danas na nešto podsjeća ili upozorava? Ako ne narod, znanstvenike i intelektualce u Hrvatskoj bi trebalo! ... Geolog dr. Ivo Velić u "Hrvatskom planinaru" br. 7/8 za 1994. godinu, pod naslovom MANIPULACIJA S KRŠOM I KRASOM, odgovara "novokomponiranim krasoslovcima" brodograđevne, kemijske i liječničke struke, uz napomenu da za raspravljanje o terminologiji krša nisu ni školovani niti mjerodavni. On između ostaloga napominje: ... "kada se kaže ili napiše "hrvatski krš", geoznanstvenici i stručnjaci diljem svijeta znaju da je riječ o hrvatskim brdima i planinama (od Učke, preko Velebita i Biokova do Srđa) zaravnima i zavalama, poljima i ponornicama, otocima (od Krka do V. Škulja kod Molunta),... - govoriti o "hrvatskom krasu" ne znači samo uvoditi tuđice, već i svojatati tuđe,... - hrvatski krš je jedinstven i globalan fenomen, a zajedno sa slovenskim krasom, hercegovačkim kršom i crnogorskim karstom, svjetski je "locus typicus" krša ..." Na kraju ću citirati stručnjaka-jezikoslovca Alemka Gluhaka, koji u svom dopisu Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša o točnosti pojma krš pojašnjava i neke od navoda dr. Šugara iz Šumarskog lista. Između ostalog navodi: ... "Kao geološki termin ili kao riječ općeg jezika sa značenjem u geologiji i sličnim, hrvatska riječ krš daje se u više rječnika. Na primjer, tako je u velikom hrvatskom povijesnom rječniku (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 22 (V, 2), Zagreb 1902; primjeri iz više starijih hrvatskih rječnika, a od književnika je primjer J. Kavanjina. U rječniku dviju matica (Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika II, Zagreb i Novi Sad, 1967) za geološki termin dat je citat iz školskog udžbenika Ratimira Kalmete "Opća Geografija" Zagreb 1955), a općeg je jezika citat iz "Kurlana" Mirka Božića. Među hrvatskim primjerima u Rečniku srpskohrvatskog narodnog i književnog jezika Srpske akademije (10, Beograd 1978) dana su četiri hrvatska primjera (stručni i književni: I.Pilar, I. Mažuranić, M. Begović, V Novak). Očito nije bez veze da u tom rječniku srpske akademije za riječ kras nema oznake daje to hrvatski geološki termin - po njemu, ona je samo srpski geološki termin. Što se pak tiče imena Kras, Krasa, može se reći da su to imena, ne opće riječi, i ta imena nemaju snagu dokaza da bi se moglo tvrditi daje riječ (opća riječ) kras bolja od riječi krš. Naime, u jednom se spisu 1230. spominje (zna se po prijepisu iz 1724) ime Kras ili Krasa: Od bure Krasa. Također, i Kras je ime, tako je i u starijim hrvatskim tekstovima (npr., u Pavla Rittera Vitezovića... po Istriji i Krasu...). Takvih imena ima i drugdje. Ako pak riječ krasa (pa onda i ime) označava travnjak u kršu, onda možemo pretpostavljati da ta riječ krasa ide po porijeklu u ini krug riječi s riječima kao kras, a (ne po ljepoti, nego po istaknutosti, kao što npr. u nekim slavenskim jezicima odgovarajući pridjev znači "crven" ). Ako hrvatski geolozi upotrebljavaju termin krš (i to je tako zapisano i u terminološkom rječniku), onda je to |