DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 55 <-- 55 --> PDF |
mita izražen je i u pojavi osebujne šumske vegetacije u području Parka - na dolomitnim rendzinama održale su se reliktne borove i smrekove šume, kao i niz drugih asocijacija koje se po flornom sastavu i ekološkim prilikama znatno razlikuju od okolnih bukovih i bukovo-jelovih šuma na vapnencima. U članku "Šumske zajednice" B. Prpić a posebna pozornost posvećena je dvjema klimazonalnim asocijacijama: Gorskoj šumi bukve (Lamio orvalae-Fagetum Ht 38) i Dinarskoj šumi bukve i jele (Abieti-Fagetum dinaricum Treg.75). Detaljno su navedene vrste drveća, grmlja i prizemnog rašća te opće ekološke i biološke značajke tih šuma. Zatim, primjerno staništu (riječi autora) slijedi popis ostalih asocijacija: Šuma crnoga graba i šašike (Seslerio-Ostryetum Ht 38), Šuma crnoga graba s crnjušom (Erico-Ostryetum Ht 38), Šuma običnoga i crnoga bora s božičnjakom (Helleboro-Pinetum typicum piceetosum Ht 38) i Šuma kitnjaka i običnoga graba (Querco-Carpinetum Ht 38) - međutim uz imena zajednica nisu navedeni nikakvi podaci o njihovom staništu. Na kraju popisa autor zaključuje (citat str. 70): "Navedene šumske zajednice pokrivaju oko 4% površine svih šuma Parka, što, međutim, ne smanjuje njihovo značenje, budući da povećavaju raznolikost". Nedvojbeno je da te zajednice doprinose raznolikosti šuma Parka, no uvidom u moju priloženu Vegetacijsku kartu N.P Plitvice vidljivo je daje njihova ukupna površina znatno veća. Stječe se dojam - simbolično rečeno - da se azonalna šumska vegetacija na dolomitima jednostavno "utopila" u moru okolnih klimazonalnih bukovih i bukovo-jelovih šuma razvijenih na vapnenačkoj podlozi. Osim toga, propuštena je prilika da se učešćem osebujne dolomitne vegetacije poveća raznolikost šuma i opće prirode Nacionalnog parka. Tijekom 1968-69. godine radio sam na vegetacijskim istraživanjima i kartiranju šumske vegetacije Parka u okviru projekta "Tipološka istraživanja šuma i šumskih staništa Hrvatske". Rezultati multidisciplinarnih tipoloških istraživanja objavljeni su u publikaciji RADOVI br. 28, Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb, 1976. Na temelju rezultata tih istraživanja opisat ću šumske zajednice Parka razvijene na dolomitnoj podlozi. Radovi H. Gamsa, I. Horvata i H. RitterStudničke i dr. dokazali su daje fenomen dolomitne vegetacije uvjetovan konkurencijom - osebujnost flore i vegetacije na dolomitima traje samo dok su biljke u neposrednoj vezi sa supstratom, a nestaje čim se razviju dublje naslage tla. Šume u dolomitnom kompleksu Parka školski su primjer te pojave. U pojedinim asocijacijama zastupljene su, s većom ili manjom brojnošću i pokrovnošću, sljedeće biljke indikatori - dolomitne podloge: Helleborus niger ssp. macranthus, Erica herbacea, Carex alba, Ranunculus thora, Genista radiata, Polygala chamaebuxus, Anemone hepatica, Hacquetia epipactis te grmovi: Berberis vulgaris i Viburnum lantana. Šuma crnog graba s crnjušom (Erico-Ostryetum Ht 51) obrasla je strme obale Prošćanskog jezera i Kozjaka. Manje površine srećemo u borovim sastojinama iznad Babinog potoka s kojima su singenetski povezane. Mukinja, crni grab, crni jasen, javor gluvač, šibika, udika a osobito ruj s crnjušom, na proplancima čine s jeseni "fantastičan prsten" žarkih boja oko plavih jezera. Šuma običnog i crnog bora s božičnjakom (Helleboro- Pinetum Ht 58). Latinični naziv te zajednice u vodiču je: Helleboro-Pinetum typicum piceetosum Ht 38, je problematičan, budući dajel. Horvat tu asocijaciju raščlanio na dvije subasocijacije: s crnim grabom (su- bass, ostryetosum) i sa smrekom (subass. piceetosum) u kojoj smreka uspijeva na relativno suhim i toplim staništima borovih šuma. No, postavlja se pitanje zašto u popisu zajednica (str. 69) nije navedena Zajednica smreke na dolomitu - (Piceetum dolomiticum Ht 58) koja je razvijena u hladnijim i vlažnijim udolinama, a karakterizira je učešće biljaka svojstvenih acidofilnim šumama smreke (red Piceetalia). Na južnim padinama Visibabe, osim u smjesi s borovima, javljaju se i čiste sastojine smreke s obilnim učešćem šaša Carex alba - moguće je daje riječ o izvjesnoj asocijaciji Carici albae - Piceetum, no moramo se složiti sa zaključkom velikog istraživača naših šuma, prof I. Horvatom : pitanje sintaksonomije smrekovih šuma na dolomitu još nije riješeno. Smreka (Picea abies) na dolomitima Parka ističe se kao agresivna vrsta - njezin ponik gusto zatvara rubove šuma, a u šikarama borovice oko Koreničke rijeke i Pogledala brzo nadvisi "juniperetume" koji se suše čim smreka sklopi krošnje. Na plitkim rendzinama pored šikara borovice (Juniperus communis) zastupljene su i šikare sa žutikom (Berberis vulgaris) i crnom hudikom (Viburnum lantana). Šuma bukve s kukurjekom (Helleboro-Fagetum Pelcer 78). U singenetskom smislu ta asocijacija označava prijelaznu fazu - prodor bukve, za boreala, na staništa reliktne dolomitne vegetacije - to je ranije spomenuti fenomen dolomita (H. Gams i dr.). Zajednica je bogatog flornog sastava, ističe se većim učešćem biljaka ilirskog flornog elementa: Hacquetia epipactis, Epimedium alpinum, Omphalodes verna, Lamium orvala, Mercurialis perrenis, Satureia grandijlora, Ruscus hypoglosum i dr. Proučavajući i šumske zajednice Parka na vapnenačkom kršu, uočio sam neke zanimljive odnose u ekološko-vegctacijskom i fitocenološkom smislu. |