DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Kovačcvić: PRIRODNA OBNOVA ŠUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski lisl br. 3 4. CXXII1 (1999). 109-118 količinama na opožarene površine (Đurasovi ć 1994), jer ta vrsta već dulje vrijeme nije spontano prisutna na površinama Arboretuma i cijeloj bližoj okolici. Razvoj vegetacije, kao rezultat svih prirodnih i antropogenih čimbenika kroz dulje povijesno razdoblje, doveo je do postojeće stabilne šumske sastojine alepskog bora. Stoga bi umjetno unošenje vrsta koje prije požara ovdje nisu spontano rasle, bilo suprotno smjernicama njene konzervacije. Danas su sastojine alepskog bora najugroženije, jer ih ponovljeni požari sve većih dimenzija ubrzano brišu s naših obala. Alepski bor, iako pirofit, nakon uzastopnih požara gubi svoj izvor sjemena te mogućnost rasija vanja i prirodne obnove. Kao reakcija na velike požare posljednjih se godina na Mediteranu pa i kod nas sve češće čuje ideja o zamjeni alepskog bora nekom drugom manje zapaljivom vrstom (Dimitrov 1994, Prpić 1998, Starc e vić 1998). Posljedica vatrenih stihija zajedno s promjenama u strategiji pošumljavanja i zaštite vrlo brzo će donijeti promjene u fizionomiji biljnog pokrova priobalja. To je još jedan razlog više da u Arboretumu treba prema alepskom boru s posebnom pozornošću primijeniti strategiju dugoročnog očuvanja i zaštite u intaktnom obliku njegove sastojine, posebice zato što ovdje raste na površinama zakonom zaštićenog objekta prirode i kulture. ZAKLJUČAK Cilj istraživanja bio je ustanoviti na koji se način odvija prirodna obnova vegetacije na opožarenim površinama Arboretuma Trsteno, u kojem smjeru se kreće i na kojem je stupnju proces sukcesije vegetacije u sedmoj godini nakon požara. Makija je u Arboretumu prisutna fragmentarno, a istraživanja provedena na dvije vegetacijske snimke obuhvatila su ukupno 42 vrste. Zbog požarom nastale otvorenosti sklopa pridošle su neke heliofilne vrste, pa u spektru životnih oblika, uz dominantne fanerofite (26,8%), veći udio imaju terofiti (23,2%) i hemikriptofiti (13,7%). Takoder zbog otvaranja sklopa, sjemenom se s obližnjeg staništa proširila Euphorbia dendroides. Suma alepskog bora razvijena je na bazi makije mrče kao facijes subasocijacije Orno-Qiiercetum ilicis myrtetosum. Tereni koje obrasta najvećim su dijelom bile kultivirane površine, napuštene pred 80-tak godina, ali još danas s mnogobrojnim ostacima stabala Olea i Ceratonia. U 6 vegetacijskih snimaka obuhvaćena je ukupno 51 vrsta, medu kojima dominiraju fanerofiti (60,8%), a većim udjelom su zastupljeni hamefiti (17,7%) i hemikriptofiti( 13,7%). Obnova vegetacijskog pokrova istraživanog požarišta odvija se izbojcima iz podzemnih organa izgorjelih biljaka i sjemenom biljaka s istog kao i s drugih okolnih lokaliteta. Odnos broja vrste koje se obnavljaju izbojcima i onih koje se šire sjemenom za makiju iznosi 1:2,5 a za šumsku sastojinu 1:1. Zbog brzog obnavljanja izbojcima iz podzemnih organa sloj grmlja ubrzo postiže LITERATURA Adamović,L . 1911: Biljnogeografske formacije zim zelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. Zagreb. Adamović,L . 1929: Die Pflanzenwelt der Adrialänder. Jena. Dimitrov , T. 1994: Biološki parametri prikladni za poboljšanje indeksa opasnosti od šumskih poža ra, Šumarski list 3-4: 105-113. -Conclusion svoju homogenost, a rasprostranjenost većeg broja heliofita sjemenom je privremena i svake se godine reducira rastom i zatvaranjem sklopa. Pinus halepensis obnavlja se samostalnom regeneracijom iz sjemena kao daje autoktona vrsta i na požarištu je zastupljen s obilnim pomladkom visine oko 2 m. Da požar ni u kvantitativnom pogledu nije narušio osnovnu flornu strukturu sastojina pokazuje i usporedba prosječnog broja vrsta po vegetacijskoj snimci koji za opožarenu šumsku sastojinu u Arboretumu iznosi 27,5 vrsta, a za istu takvu neopožarenu sastojinu na Sipanu iznosi 25 vrsta. Konačno može se zaključiti da požar nije znatnije poremetio flornu strukturu sastojina makije i stare šume alepskog bora na istraživanim lokalitetima, a proces sukcesije u sedmoj godini nakon požara pokazuje vraćanje na ishodišnu zajednicu prije požara. Takve mlade sastojine alepskog bora, zbog velike gustoće sklopa, potpuno su neprohodne i najosjetljivije na požar, a posebno kad nisu očišćene od spaljenih i srušenih stabala koja su ujedno i podloga za progresivni razvoj populacija sekundarnih ksilofaga te opasnost od naknadnog oštećivanja vegetacije. Obnovu vegetacije u Arboretumu koja se odvija svojim prirodnim tijekom treba potpomoći čišćenjem terena od spaljenih i trulih stabala i grmova te zaštitom od brsta i paše. Daljnje održavanje trebalo bi usmjeriti kroz provođenje očuvanja dijela prirodnih površina u obliku rezervata, stoje u potpunosti sukladno sa strategijom vođenja zakonom zaštićenog objekta prirode. References Đurasović , P. 1994: Štete na vegetaciji i obnova vegetacije Arboretuma Trsteno od velikog požara 1991. godine, Šumarski list 9-10: 295-304. Gračanin , Z. 1952: Pedološka studija Arboretuma Trsteno, Prir. istr. JAZU 25: 227-267. Hećimović,M . 1981: Flora i vegetacija otoka Sipana, mscr. |