DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 26     <-- 26 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKI.IH NA POŽARIŠTIMA U ARBORL´I UMU TRSTENO Šumarski list br. 3 4. C XXIII (1 999). 109-118
tvori stadij gustih i prostranih, mjestimice čistih populacija.
Daljnji proces sukcesije reducira njenu pokrovnost,
ali ona ostaje mjestimice prisutna u konačno razvijenoj
šumskoj sastojini.


Navedena zapažanja potvrđuje analiza životnih
oblika flore istraživanih lokaliteta. U spektru životnih


oblika dominiraju fanerofiti s 26,8% u makiji i 60,8% u
sastojini šume. Veći udio u makiji imaju terofiti s
23,2% i hemikriptofiti s 21,4%, a u sastojini šume s većim
udjelom su zastupljeni hamefiti s 17,7% i hemikriptofiti
s 13,7% (Tablica 3 - Table 3).


Tablica 3. Spektar životnih oblika - Table 3 Biological spectra


Fizionomski oblik Životni oblik - Life form
Physiognomic formation (Broj vrsta i %) - (Number of species and %)


P Ch H
Makija 15 7 12
Macchia 26,8 12,5 21,4
Šuma 31 9 7
Wood 60,8 17,7 13,7


Vegetacijski pokrov istraživanog požarišta obnavlja
se izbojcima iz podzemnih organa izgorjelih biljaka, a
također i sjemenom biljaka s istog i s drugih okolnih lokaliteta.
Sve vrste listača makije obnavljaju se izbojcima
iz korijena, dočim se Pinus halepensis obilno širi
sjemenom, u mnogo manjoj mjeri Cupressus sempervirens,
a gotovo neznatno Juniperus macrocarpa i Juniperus
phoenicea. Alepski bor se na južnom dijelu Jadranskog
primorja i otoka, koji pripadaju stenomediteranskoj
zoni, ponaša kao potpuno autoktona vrsta i prirodno
se regenerira na tom području (Trinajstić
1993). Nakon požara brzo se razvijaju mlade, vrlo guste
sastojine koje su još osjetljivije na požar od prethodne
stare borove šume.


Odnos broja onih vrsta koje se obnavljaju izbojcima
i onih koje se šire sjemenom, na istraživanom lokalitetu
makije pokazuje omjer 1:2,5, a na lokalitetu šumske sastojine
omjer 1:1. Napose, u sloju grmlja te u sloju niskoga
rašća, omjer je približno jednak u sastojini makije
kao i šume, a iznosi 2:1 u sloju grmlja, te 1:9 u sloju niskoga
rašća. Ovi omjeri potvrđuju zapažanje da su gotovo
svi elementi sastojine prisutni i da se sukcesija u
smislu obnavljanja sastojina odvija vrlo brzo.


Brzina razvoja šume zavisi od brzine rasta bora, što
je pak uslovljeno dubinom tla i nagibom terena. Iako se
takav razvoj tijekom obnove vegetacije odvija kao sukcesija,
to se ne bi moglo smatrati sukcesijom u fitocenološkom
smislu (Trinaj stić 1993), jer krajnji je rezultat
povrataak na ishodišnu zajednicu.


Razmatranje cjelokupnog utjecaja požara na vegetaciju
omogućila bi komparativna kvantitativna i kvalitativna
analiza opožarenih sastojina. Međutim na području
samog Arboretuma, a ni u bližoj okolici, nije se
mogla naći niti jedna homogena neopožarena ploha.
Komparacija je učinjena s rezultatima istraživanja vegetacije
na Šipanu (Hećimović 1981, 1982), kao
najbliže očuvane zone.


G T EA
8
13,2
2
3,9
13
23,2
2
3,9
1
1,8
-


Ukupni br. vrsta
Total numb, of species


56


100%


51


100%


U Arboretumu je u sastojini šume alepskog bora
obuhvaćena ukupno 51 vrsta, s prosječnim brojem od
27,5 vrsta po vegetacijskoj snimci. Na Šipanu su u istraživanjima
zabilježene ukupno 53 vrste i prosječni
broj od 25 vrsta po snimci (Hećimović 1981, 1982).
Relevantni su i rezultati komparativnih istraživanja na
Kozjaku iznad Kaštel Sućurca, gdje je istraživanjima
obuhvaćeno ukupno 29 vrsta, a prosječni broj vrsta po
snimci jednak je kod opožarenih i neopožarenih sastojina
i iznosi 17,25 vrsta (Tr i n aj s t i ć 1996).


Na temelju iznesenih rezultata razvidno je da požar
nije u većoj mjeri narušio osnovnu flornu strukturu sastojina
makije i šume alepskog bora, nit u njihovom
kvantitativnom ni u kvalitativnom odnosu.


Sedam godina nakon požara vrlo dobro se razvio sloj
grmlja, mjestimice prelazeći visinu od 2 m. Gustoća
sklopa je toliko velika, daje najvećim dijelom sastojina
potpuno neprohodna. Spaljena stabla, srušena i slomljena
od vjetrova doprinose neprohodnosti mlade sastojine,
a gomile skršenih drvnih ostataka pogodna su podloga
za razvoj i porast populacija sekundarnih ksilofaga koji
su prijetnja naknadnim oštećivanjem vegetacije.


Razvoj zdrave sastojine može se očekivati samo na
terenu gdje su izvršeni radovi na saniranju posljedica
šumskih požara, dakle uklanjanju spaljenih i srušenih
stabala i granja. U obnovu osim navedenog čišćenja treba
uključiti i zaštitu od brsta koza i paše, jer ozbiljno
ugrožavaju prirodni tijek obnove, a dovode i do uništavanja
i iskorjenjivanja pojedinih vrsta.


Pokazuje se potrebnim ponovo istaknuti smjernice
koje je akademik Vidaković izložio u okviru koncepta
razvoja Arboretuma, a koje se odnose na očuvanje
dijela prirodnih površina u obliku rezervata, te osnivanje
nove dendrološke zbirke na slobodnim površinama
(Kovačević 1995).


S navedenim smjernicama nije sukladna ideja o
unošenju vrste Quercus ilex i njenom sadnjom u većim