DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 19     <-- 19 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI -ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXIII (1999), 109-118
UDK 630* 231 + 434 (001)


PRTRODNA OBNOVA ŠUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA
U ARBORETUMU TRSTENO


NATURAL REGENERATION OF WOOD AND MACCH1A ON THE
BURNED SURFACES IN ARBORETUM TRSTENO


Maja KOVAČEVIĆ*


SAŽETAK: U radu je prikazano stanje vegetacije na požarištima u Arboretumu
Trsteno a sedmoj godini sukcesije. Izgorjele, 80-tak godina stare sastojine
šume alepskog bora s bogatom produkcijom sjemena ijedan fragment sastojine
makije, obnavljaju se bez intervencije čovjeka. Alepski bor obrastao jepožarište gustim pomladkom oko 2 m visine. Grmoliki elementi vegetacije makije
iz podstojnog sloja borovih sastojina, isto kao u samoj makiji, obnavljaju
se izbojcima iz korijena. U florističkom sastavu opožarenih površina dolaze
do izražaja heliojilni elementi kao značajka otvorenog sklopa, jer se tijekom7-godišnje sukcesijejoš nije uspio razviti sloj drveća. Ustanovljeno je da požar
nije znatnije narušio kvantitativnu ni kvalitativnu strukturu flornog sastava
opožarenih sastojina, te da se sukcesija odvija u smjeru vraćanja na zajednicu
kojaje bila prije požara.


K Ij u č n e r ij e č i: Požarište, šuma alepskog bora, makija, sukcesija vegetacije,
Arboretum Trsteno.


UVOD -Introduction


Pred sedam godina, u katastrofalnom požaru izgorjelo
je oko 80% vegetacijskog pokrova Arboretuma Trsteno,
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 2. listopada
1991. godine veliki požar na Dubrovačkomprimorju, kojeg je kao dio ratnog napada izazvala srbo-
četnička vojska, spržio je cijeli zeleni pojas stoljetnih
šuma alepskog bora i čempresa, makije i maslinika.
Vegetacijski pokrov Arboretuma Trsteno bio je integralni
dio zelenog priobalnog pojasa. Od 24 ha površine
Arboretuma najveći dio zauzimale su prirodne šumealepskog bora s čempresom, te makija i maslinici. Te supovršine u požaru pretrpjele najveće štete, dok su kultivirane
površine starih povijesnih Gučetićevih vrtovavećim dijelom sačuvane uz napor i požrtvovnost gasitelja.
O tome su izvijestili Kovačevi ć (1992, 1993) i
Đurasović (1994).


Iako bi analiza komparativnih vegetacijskih istraživanja
opožarenih i neopožarenih sastojina bolje poka


:zala stupanj njihove degradacije, na bližem priobalnom
idijelu Dubrovačkog primorja nije se nažalost mogao
]pronaći niti jedan homogeni neopožareni komadić vejgetacije.
Zato su dobiveni rezultati uspoređeni s prijašinjim
fitocenološkim istraživanjima iste zone, kao i re:
zultatima istovrsnih istraživanja na drugim dijelovima
jadranskog primorja.


Tijekom proteklih sedam godina na požarištima se
vegetacija prirodno obnavlja bez intervencije čovjeka, te
,su izvršena istraživanja pokazala na koji način se odvija
,proces sukcesije i što će biti njen rezultat. U požaru su
,stradale osamdesetak godina stare sastojine alepskog|


bora s bogatom produkcijom sjemena, a podstojni sloj]bio je sastavljen od zimzelenih i listopadnih vrsta makije.
Danas je požarište obraslo gustom, neprohodnom sa,
stojinom grmolikih elemenata makije, s mjestimice gusitim
pomladkom alepskog bora, ali se tijekom 7-godišnje
:sukcesije još nije uspio razviti sloj drveća.


OBJEKTI I METODE -
--Objects and methods


Istraživanja vegetacije na požarištima makije i šume
alepskog bora u Arboretumu Trsteno provedena su


* Mr. sci. Maja Kovačević, Arboretum Trsteno Hrvatske akademije tijekom svibnja i lipnja 1998. godine na 8 lokaliteta.
znanosti i umjetnosti, 20233 Trsteno, Hrvatska (Slika 1 -Figure 1).


ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Požarište šume alepskog bora
Burned surfaces of alleppo pine woo


Požarište makije
Burned surfaces of macchia


Gučetićevi povijesni vrtovi
Gučetić´s historical gardens


Maslinici, rasadnici, pokusne površineobalnih grebena i ostalo
Olive orchards, nurseries, experimentavegetation of coastal cliffs and etc


Broj vegetacijske snimke
No. of vegetational record


Plan Arboretuma Trstcno.
Plan of Arboretum Trsteno.


Ulaz u Arboretum
Entrance to Arboretum




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 21     <-- 21 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA ŠUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORH [UMU TRSTENO Šumarski list br. 3 4. CXXIII (1999). 109-11«
Makija prekriva manju površinu strmog i kamenitog
obronka okrenutog ka jugu. Razvijena je na podlozi
skeletnih, humiziranih crvenica (Gračanin 1952) i
nadovezuje se na halofilnu vegetaciju obalnih grebena.
Zbog relativno male površine, pod makijom su zabilježene
samo dvije vegetacijske snimke.


Slika 2. Spaljeni krajobraz Trsteno s Arboretumom.
Figure 2 Burned scenery of Trsteno village and Arboretum.
(Foto: M. Kovačević 1992.)


Na požarištu šume alepskog bora, koje u Arboretumu
zauzima površinu od cea 10 ha, zabilježeno je 6 vegetacijskih
snimaka. Šuma alepskog bora najvećim je
dijelom razvijena na podlozi smeđih karbonatnih tala
na tvrdim vapnencima, a manjim dijelom na skeletoidnim
humiziranim crvenicama. Površine pod tim vrsta-


Slika 3. Spaljena šuma alepskog bora u Arboretumu.
Figure 3 Burned allcpo pine wood in Arboretum.
(Foto: M. Kovačević 1992.)


Slika 4. Spaljena šuma alepskog bora u Arboretumu. Slika 5. Gusti pomladak alepskog bora oko spaljenih starih stabala.
Figure 4 Burned allcpo pine wood in Arboretum. Figure5 Dense offspring of allepo pine around burned old trees.
(Foto: M. Kovačević 1992.) (Foto: M. Kovačević 1998.)


Ill




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 22     <-- 22 -->        PDF

M. Kovačcvić: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski list hr. 3 4, CXXIII (1999), 109-118
ma tala čuvaju ostatke napuštenih poljoprivrednih kultura
u obliku brojnih terasa i suhozidova te preživjelih
stabala maslina i rogača.


Za fitocenološke snimke odabrane su homogene
plohe veličine 100-200 m2. Procjena flornog sastava izvršena
je prema metodi Zürich-Montpellier, a dobiveni
podaci prikazani su na analitičkoj fitocenološkoj tabli


ci. Vrste su u tablici raspoređene prema fizionomskoj a
ne prema sintaksonomskoj pripadnosti. Unutar svake
fizionomske skupine učinjen je raspored vrsta na temelju
gradacije od najvećih do najmanjih vrijednosti pokrovnosti
i nazočnosti u fitocenološkim snimkama.
Životni oblici određeni su prema klasifikaciji po
Raunkiaeru. Prikazani spektar životnih oblika daje
uvid u karakteristike flornog sastava zatečene sukcesijske
faze na istraživanim lokalitetima.


Slika 6. Pinus halepensis i Calvcotome spinosa obnavljaju se sjemenom,
a Arbutus unedo i Myrtus communis izdancima iz
korijena.


Figure 6 Pinus halepensis and Calvcotome spinosa regenerate by
seeds while Arbutus unedo and Myrtus communis by
sprouting from the roots.
Foto: M. Kovačević 1998.


ANALIZA FLORNOG SASTAVA I RASPRAVA
Analysis of floristic composition and Disscusion


Istraživana makija i šuma alepskog bora predstavtacijskoj
formaciji, kako prije požara tako ni poslije.
ljaju trajne stadije koji su se sekundarno razvili iz šuma Zbog intenzivnog antropogenog utjecaja na prirodnu
hrasta crnike, klimatogenog tipa vegetacije eumedite-vegetaciju, kroz posljednjih nekoliko stotina godina crranskog
područja našeg primorja. Na području Trsteno-nika je iskorjenjena i tako je prekinut tijek njene priroga
i okolice crnika nije bila prisutna niti u jednoj vege-dne obnove i razmnožavanja.


Tablica 1. Makija - Table 1 Macchia


Broj snimke - Nr. of veget. record 1 2
Veličina snimke - Size of veget. record (nf) 200 200
Izloženost - Exposition SW S
Nagib - Inclination (°) 45 45


SLOJ GRMLJA - Shrub layer


*
Phillyrea media L. - P 1.1 1.1
Juniperus phoenicea L. - P 1.1 1.1
Euphorbia dendroides L. - P + 1 + 1
Ceratonia siliqua L. - P + + 1
Juniperus oxycedrus subsp. macrocarpa (Sibth. et Sm.) Ball - P 1.1
I Phillyrea media L. - P 3.1 3.1
Olea europaea L. - P 1.1 1.1




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 23     <-- 23 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORhTL´MU TRSTENO Šumarski list br. 3 4, CXXII1 (1999). 109-118
Tamus communis L. - G 1.1 1.1
Smilax asper a L. - P 1.1 1.1
Ceratonia siliqua L. - P + 1 1.1
Pistacia lentiscus L. - P +1 1.1
Pistacia terebithus L. - P 1.1 + 1
Clematis flammula L. - P 1.1
Fraxinus ornus L. - P 1.1
Paliurus spina - christi Mili. - P + 1
Viburnum tinus L. - P + 1
S Calycotome spinosa (L.) Link. - P 2.2 1.1
Euphorbia dendroides L. - P + 1 + 1
Ephedra fragilis Desf. subsp. campylopoda (C. A. Mey) Asch, et Graeb - P 1.1
Rhamnus alaternus L. - P + 1
Coronilla emerus subsp. emeroides (Boiss & Sprun.) Holmb. - P + 1
Viburnum tinus L. - P +
SLOJ PRIZEMNOG RASLINJA - Herbaceous layer
I Narcissus tazetta L. - G 1.2
Cyclamaen linearifolium DC. - G 1.2
Asparagus acutifolius L. - Ch 1.1
Gladiolus illyricus Koch - G 1.1
Ornithogalum pyramidale L. - G + 1
S Allium subhirsutum L. - G 1.2 1.2
Andropogon ischaemum L. - H +2 1.3
Ceterach officinarum DC. - H +2 1.2
Asplenium trichomanes L. -H +2 1.2
Geranium purpureum Vili. - T 1.2 +1
Prasium ma/us L. - Ch + 1 1.2
Asphodeline lutea (L.) Rchb. - H + 1 1.2
Diplotaxis tenuifolia (L.) DC. - T 1.1 +1
Chaerophyllum coloratum L. - T + 1 1.1
Anagalis foemina Miller - T + 1 +2
Gallium lucidum All. - H +2 + 1
Psoralea bituminosa L. -H + 1 + 1
Sonchus asper (L.) Hill. - H + 1 + 1


Osim vrsta navedenih u tablici, prisutne su još sljeMuscari
comosum (L.) Mill. - G - +1, Urospermum
deće vrste u snimkama - In addition to the species menpicroides
(L.) Desf. - H - +1, Linum flavum L. - T tioned
in the Table the following species have been no+
1, Tanacetum cinerariifolium (Trev.) C. H. Schulz.
ted in the records: - H - +1, Securigera securidaca (L.) Degen et Dor


fler - T - +1, Convolvulus cantabricus L. - G - +1,


1) Brachypodium retusum (Pers.) P. S. - H - 4.4, Teu-


Geranium dissectum L. - T - +1.


crium pollium L. - Ch - +3, Sedum hispanicum L. -
Ch - - +2, Petrorhagia saxifraga (L.) Lk. - H - +2, * Neizgorjela stabla i grmovi
Ruta graveolens L. - Ch - +2, Narcissus tazeta L. - G Unburned trees and shrubs
- +2, Gallium aparine L. - T - +1, Ajuga chamaepi-I Vrste koje se obnavljaju izbojcima
tys (L.) Schreb - T - +1, Mercurialis annua L. - T -Species regenerating by sprouts
+1, Lathryus cicera L. - T - +1,


S Vrste koje se obnavljaju sjemenom
2) Asphodelus microcarpus Viv. -H - 1.1, Gladiolus Species regenerating by seeds
illyricus Koch - G - 1.1, Scorzonera hispanica L. - H Oznake za životni oblik - Symbols for life forms:


- 1.1, Euphorbia spinosa L. - Ch -1.1, Helianthe-P -Phanerophytes, Ch -Chamaephytes, H -Hemimum
mimularium (L.) Mill. - Ch - 1.1, Juniperus cryptophytes, G -Geophytes, T -Therophytes, EA phoenicea
L. - P - +1, Nigella arvensis L. - T - +2, Epiphyta arboricola.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 24     <-- 24 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski list br. 3^t, CXXIII (1999), 109-1IX
Biljni pokrov koji obrasta površine što pripadaju Ar-nastale otvorenosti sklopa u prizemnom su sloju u veboretumu
odlikuje velika mozaična fragmentiranost tićem
broju prisutne vrste doselile s kamenjarskih travpova
vegetacije, uslovljena mikro varijacijama toponjaka.
Također zbog otvaranja sklopa na istraživano stagrafskih,
klimatoloških i pedoloških osobina. To je ponište
sjemenom se proširila Euphorbia dendroides, koja
sebice izraženo kod makije, gdje su istraživanjima u je do požara naseljavala samo obližnje stjenovite police
dvije vegetacijske snimke obuhvaćene ukupno 42 vrste, vrlo strmih dijelova tog istog obronka iznad mora, okre(
Tablica 1-Table 1). Od drvenastih vrsta najvećim stupnutog
ka jugu i potpuno zaštićenog od bure. Tako je do
njem prisutnosti odlikuje se Phillyrea media, koja se sada skromno prirodno nalazište drvenaste mlječike na
obnavlja izbojcima iz korijena i Calycotome spinosa ovom lokalitetu postalo mnogo značajnije po svojoj
koja se sjemenom raširila nakon požara. Zbog požarom prostornoj raširenosti kao i po broju individua.


Tablica 2. Šuma alepskog bora - Table 2 Alleppo pine wood


Broj snimke - Nr. of veget. record 1 2 3 4 5 6
Veličina snimke - Size of veget. record (m2) 100 100 100 100 100 100
Izloženost - Exposition SW SW SW S S


s


Nagib - Inclination (°)
45 30 35 10 15 30


SLOJ DRVEĆA - Tree layer


*
Pinus halepensis Mili. - P + + 1
Cupressus sempervirens L. - P +
Quercuspubescens Willd. - P +
SLOJ GRMLJA - Shrub layer


*
Juniperusphoenicea L. - P + 1
Juniperus oxycedrus subsp. macrocarpa
(Sibth. etSm.) Ball - P
+ 1


I Pistacia lentiscus L. - P 1.1 2.1 1.2 1.1 1.1
Olea europaea L. - P 1.1 1.1 1.1 1.1 1.1
Viburnum tinus L. - P 1.1 1.1 1.1 1.1 1.1
Lonicera implexa Ait. - P 1.1 1.1 1.1 1.1 1.1
Smilax as per a L. - P 1.1 2.1 1.1 2.2 +1 1.1
Ceratonia siliqua L. - P 1.1 1.1 1.1 + 1 + 1
Myrtus communis L. - P 1.1 1.1 1.1 +1
Laurus nobilis L. - P + 1 + 1 1.1 1.1
Pistacia terebinthus L. - P 1.1 + 1 + 1 + 1 +1
Clematis flammula L. - P 1.1 1.1 1.1
Phillyrea media L. - P 1.1 1.1 1.1
Arbutus unedo L. - P +1 +1 +1
Quercus virgiliana (Ten.) Ten. - P +1 +1 +1 + 1
Rubus ulmifolius Schott.
subsp. dalmatinus. (Tratt.) Focke - P 1.1 2.2 + 1
Paliurus spina - christi Mill. - P 1.1 1.1 +1
Tamus communis L. - G 1.1 +1 + 1
Frangula rupestris (Scop.) Schur - P +1 1.1 + 1
Quercus pubescens Willd. - P 2.2 + 1
Rhamnus alaternus L. - P + 1 1.1
Fraxinus ornus L. - P + +1
Clematis flammula L. - P +1
Rosa sempervirens L. - P + 1


S Calycotome spinosa (L.) Link - P 3.4 3.2 2.2 1.1 2.2 4.4
Pinus halepensis Mill. - P 1.1 1.1 1.1 1.1 3.1 1.1
Cupressus sempervirens L. - P 1.1 1.1 1.1
Spartium junceum L. - P 1.1 2.2
Coronilla emerus subsp. emeroides




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 25     <-- 25 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKIJK NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski listbr. 3^1, CXXIIH 1999), 109-118
(Boiss & Sprun) Holmboe - P
Frangula rupestris (Scop.) Schur. - P
Fraxinus ornus L. - P
Rubus ulmifolius Schott, subsp.
dalmatinus (Tratt.) Focke - P
Rhamnus alaternus L. - P
Osyris alba L. - P
Quercuspubescens Willd. - P
Clematis flammula L. - P
Sorbus domestica L. - P
Rosa sempervirens L. - P
Clematis vitalba L. - P


SLOJ PRIZEMNOG RASLINJA - Herbaceous layer
I Asparagus acutifolius L. - Ch
Rubiaperegrina L. - Ch
S Brachypodium retusum (Pers.) P. B. - H
Allium subhirsutum L. - G
Genista sylvestris Scop, subsp.
dalmatica (Bartal.) Lindb. - Ch
Rubia peregrina L. - Ch
Prasium majus L. - Ch.
Brachypodium pinnatum (L.) Beauv. - H
Gallium lucidum All. - H
Euphorbia spinosa L. - Ch
Helianthemum numularium (L.) Mill - Ch
Eryngium amethystinum L. - H


Osim vrsta navedenih u tabelici, nazočne su još
sljedeće vrste u snimkama - In addition to the species
mentioned in the Table the following species have been
noted in records:


1) Tanacetum einerariifolium (Trev.) C. H. Schulz. - H
-+1,3) Cephalaria leucantha (L.) Schrad. - H - +2,
Psoralea bituminosa L. - H - 1.1, Solidago virgaurea
L. - Ch - +, Dactylis glomerata L. - T - +, Cen


Šuma alepskog bora razvijena je na bazi makije
mrče kao facijes subasocijacije Orno-Quercetum ilicis
myrtetosum, koji je rasprostranjen i na okolnim dubrovačkim
otocima (Adamović 1911, Horvatić
1963, Hećimovi ć 1982). Iz flornog sastava prikazanog
na tablici 2 (Table 2) razvidno je da su istraživanja
u 6 fitocenoloških snimaka šumske sastojine obuhvatila
ukupno 51 vrstu, a za pojedinačne snimke zabilježeno
je od 23 do 32 vrste ili prosječno 27,5 vrsta.


U sedmoj godini nakon požara još nema razvijenog
sloja drveća, ali bogati pomladak alepskog bora ubrzo
će prerasti sve ostale vrste koje će ostati u podstojnom
sloju. Kao ostaci prijašnjeg sloja drveća mjestimično su
preostala pojedinačna nagorjela, ali ipak preživjela stabla
Pinus halepensis, Cupressus sempervirens i Quercus
pubescens. Sloj grmlja je homogen, i već je na prvi
pogled vidljivo da požar nije narušio osnovnu flornu
strukturu ove zajednice. Najvećim stupnjem prisutnosti


+ 1
1.1
+ 1 + 1
+ 1 + 1
+1 + 1


+ 1
+1
+ 1
+ 1
+
+
+


1.1 1.1
1.2 1.1 1.1. 1.1.
1.1
1.2 + 1
5.5 5.5
5.5 2.2 2.3 3.4
1.2
+2 +2 +2
+ +1 +2
+1


+ 1
1.2 + 1
+ 1 +1
+ 1
1.3 2.3
+2 + 1
+ + 1
+1
+
+ +


taurium erythraea Rafn - T - +, 6) Teucrium pollium


L. - Ch - +, Satureja montana L. - Ch - +.
*
Neizgorjela stabla i grmovi
Unburned trees and shrubs
I Vrste koje se obnavljaju izbojcima
Species regenerating by sprouts
S
Vrste koje se obnavljaju sjemenom
Species regenerating by seeds


odlikuje se Pistacia lentiscus, zatim Viburnum tinus,
Pistacia terebinthus, Myrtus communis, Laurus nobilis
i penjačice Lonicera implexa i Smilax aspera, koje su
već razvijeni sloj grmlja učinile neprohodnim. Pinus
halepensis se vrlo neravnomjerno rasijao po požarištu.
Guste skupine ponikle su oko velikih izgorjelih ili samo
nagorjelih plodnih stabala s prosječnom gustoćom od 5
biljaka na 10 nr. Prosječna visina mladih borova je oko
2 m, a na vrlo pogodnom mikrolokalitetu snimke br. 7
dosežu visinu od 2,5 m i nose jednogodišnje češere.
Praznine gdje nema borova pomladka niti izbojaka iz
korijena drugih drvenastih vrsta naselila je Calycotome
spinosa. Postupno zatvaranje vegetacijskog sklopa
smanjuje prisutnost heliofilnih elemenata koji su naselili
požarište.


Trava Brachypodium retusum ponaša se kao pionirska
vrsta koja vrlo brzo nakon požara zazeleni crne, izgorjele
površine, a zatim nekoliko uzastopnih godina




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 26     <-- 26 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA SUME I MAKI.IH NA POŽARIŠTIMA U ARBORL´I UMU TRSTENO Šumarski list br. 3 4. C XXIII (1 999). 109-118
tvori stadij gustih i prostranih, mjestimice čistih populacija.
Daljnji proces sukcesije reducira njenu pokrovnost,
ali ona ostaje mjestimice prisutna u konačno razvijenoj
šumskoj sastojini.


Navedena zapažanja potvrđuje analiza životnih
oblika flore istraživanih lokaliteta. U spektru životnih


oblika dominiraju fanerofiti s 26,8% u makiji i 60,8% u
sastojini šume. Veći udio u makiji imaju terofiti s
23,2% i hemikriptofiti s 21,4%, a u sastojini šume s većim
udjelom su zastupljeni hamefiti s 17,7% i hemikriptofiti
s 13,7% (Tablica 3 - Table 3).


Tablica 3. Spektar životnih oblika - Table 3 Biological spectra


Fizionomski oblik Životni oblik - Life form
Physiognomic formation (Broj vrsta i %) - (Number of species and %)


P Ch H
Makija 15 7 12
Macchia 26,8 12,5 21,4
Šuma 31 9 7
Wood 60,8 17,7 13,7


Vegetacijski pokrov istraživanog požarišta obnavlja
se izbojcima iz podzemnih organa izgorjelih biljaka, a
također i sjemenom biljaka s istog i s drugih okolnih lokaliteta.
Sve vrste listača makije obnavljaju se izbojcima
iz korijena, dočim se Pinus halepensis obilno širi
sjemenom, u mnogo manjoj mjeri Cupressus sempervirens,
a gotovo neznatno Juniperus macrocarpa i Juniperus
phoenicea. Alepski bor se na južnom dijelu Jadranskog
primorja i otoka, koji pripadaju stenomediteranskoj
zoni, ponaša kao potpuno autoktona vrsta i prirodno
se regenerira na tom području (Trinajstić
1993). Nakon požara brzo se razvijaju mlade, vrlo guste
sastojine koje su još osjetljivije na požar od prethodne
stare borove šume.


Odnos broja onih vrsta koje se obnavljaju izbojcima
i onih koje se šire sjemenom, na istraživanom lokalitetu
makije pokazuje omjer 1:2,5, a na lokalitetu šumske sastojine
omjer 1:1. Napose, u sloju grmlja te u sloju niskoga
rašća, omjer je približno jednak u sastojini makije
kao i šume, a iznosi 2:1 u sloju grmlja, te 1:9 u sloju niskoga
rašća. Ovi omjeri potvrđuju zapažanje da su gotovo
svi elementi sastojine prisutni i da se sukcesija u
smislu obnavljanja sastojina odvija vrlo brzo.


Brzina razvoja šume zavisi od brzine rasta bora, što
je pak uslovljeno dubinom tla i nagibom terena. Iako se
takav razvoj tijekom obnove vegetacije odvija kao sukcesija,
to se ne bi moglo smatrati sukcesijom u fitocenološkom
smislu (Trinaj stić 1993), jer krajnji je rezultat
povrataak na ishodišnu zajednicu.


Razmatranje cjelokupnog utjecaja požara na vegetaciju
omogućila bi komparativna kvantitativna i kvalitativna
analiza opožarenih sastojina. Međutim na području
samog Arboretuma, a ni u bližoj okolici, nije se
mogla naći niti jedna homogena neopožarena ploha.
Komparacija je učinjena s rezultatima istraživanja vegetacije
na Šipanu (Hećimović 1981, 1982), kao
najbliže očuvane zone.


G T EA
8
13,2
2
3,9
13
23,2
2
3,9
1
1,8
-


Ukupni br. vrsta
Total numb, of species


56


100%


51


100%


U Arboretumu je u sastojini šume alepskog bora
obuhvaćena ukupno 51 vrsta, s prosječnim brojem od
27,5 vrsta po vegetacijskoj snimci. Na Šipanu su u istraživanjima
zabilježene ukupno 53 vrste i prosječni
broj od 25 vrsta po snimci (Hećimović 1981, 1982).
Relevantni su i rezultati komparativnih istraživanja na
Kozjaku iznad Kaštel Sućurca, gdje je istraživanjima
obuhvaćeno ukupno 29 vrsta, a prosječni broj vrsta po
snimci jednak je kod opožarenih i neopožarenih sastojina
i iznosi 17,25 vrsta (Tr i n aj s t i ć 1996).


Na temelju iznesenih rezultata razvidno je da požar
nije u većoj mjeri narušio osnovnu flornu strukturu sastojina
makije i šume alepskog bora, nit u njihovom
kvantitativnom ni u kvalitativnom odnosu.


Sedam godina nakon požara vrlo dobro se razvio sloj
grmlja, mjestimice prelazeći visinu od 2 m. Gustoća
sklopa je toliko velika, daje najvećim dijelom sastojina
potpuno neprohodna. Spaljena stabla, srušena i slomljena
od vjetrova doprinose neprohodnosti mlade sastojine,
a gomile skršenih drvnih ostataka pogodna su podloga
za razvoj i porast populacija sekundarnih ksilofaga koji
su prijetnja naknadnim oštećivanjem vegetacije.


Razvoj zdrave sastojine može se očekivati samo na
terenu gdje su izvršeni radovi na saniranju posljedica
šumskih požara, dakle uklanjanju spaljenih i srušenih
stabala i granja. U obnovu osim navedenog čišćenja treba
uključiti i zaštitu od brsta koza i paše, jer ozbiljno
ugrožavaju prirodni tijek obnove, a dovode i do uništavanja
i iskorjenjivanja pojedinih vrsta.


Pokazuje se potrebnim ponovo istaknuti smjernice
koje je akademik Vidaković izložio u okviru koncepta
razvoja Arboretuma, a koje se odnose na očuvanje
dijela prirodnih površina u obliku rezervata, te osnivanje
nove dendrološke zbirke na slobodnim površinama
(Kovačević 1995).


S navedenim smjernicama nije sukladna ideja o
unošenju vrste Quercus ilex i njenom sadnjom u većim




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 27     <-- 27 -->        PDF

M. Kovačcvić: PRIRODNA OBNOVA ŠUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski lisl br. 3 4. CXXII1 (1999). 109-118
količinama na opožarene površine (Đurasovi ć
1994), jer ta vrsta već dulje vrijeme nije spontano prisutna
na površinama Arboretuma i cijeloj bližoj okolici.
Razvoj vegetacije, kao rezultat svih prirodnih i antropogenih
čimbenika kroz dulje povijesno razdoblje, doveo
je do postojeće stabilne šumske sastojine alepskog
bora. Stoga bi umjetno unošenje vrsta koje prije požara
ovdje nisu spontano rasle, bilo suprotno smjernicama
njene konzervacije.


Danas su sastojine alepskog bora najugroženije, jer
ih ponovljeni požari sve većih dimenzija ubrzano brišu
s naših obala. Alepski bor, iako pirofit, nakon uzastopnih
požara gubi svoj izvor sjemena te mogućnost rasija


vanja i prirodne obnove. Kao reakcija na velike požare
posljednjih se godina na Mediteranu pa i kod nas sve
češće čuje ideja o zamjeni alepskog bora nekom drugom
manje zapaljivom vrstom (Dimitrov 1994, Prpić
1998, Starc e vić 1998). Posljedica vatrenih stihija
zajedno s promjenama u strategiji pošumljavanja i
zaštite vrlo brzo će donijeti promjene u fizionomiji biljnog
pokrova priobalja. To je još jedan razlog više da u
Arboretumu treba prema alepskom boru s posebnom
pozornošću primijeniti strategiju dugoročnog očuvanja
i zaštite u intaktnom obliku njegove sastojine, posebice
zato što ovdje raste na površinama zakonom zaštićenog
objekta prirode i kulture.


ZAKLJUČAK


Cilj istraživanja bio je ustanoviti na koji se način odvija
prirodna obnova vegetacije na opožarenim površinama
Arboretuma Trsteno, u kojem smjeru se kreće i na
kojem je stupnju proces sukcesije vegetacije u sedmoj
godini nakon požara.


Makija je u Arboretumu prisutna fragmentarno, a istraživanja
provedena na dvije vegetacijske snimke obuhvatila
su ukupno 42 vrste. Zbog požarom nastale otvorenosti
sklopa pridošle su neke heliofilne vrste, pa u
spektru životnih oblika, uz dominantne fanerofite
(26,8%), veći udio imaju terofiti (23,2%) i hemikriptofiti
(13,7%). Takoder zbog otvaranja sklopa, sjemenom
se s obližnjeg staništa proširila Euphorbia dendroides.


Suma alepskog bora razvijena je na bazi makije
mrče kao facijes subasocijacije Orno-Qiiercetum ilicis
myrtetosum. Tereni koje obrasta najvećim su dijelom
bile kultivirane površine, napuštene pred 80-tak godina,
ali još danas s mnogobrojnim ostacima stabala Olea
i Ceratonia.


U 6 vegetacijskih snimaka obuhvaćena je ukupno
51 vrsta, medu kojima dominiraju fanerofiti (60,8%), a
većim udjelom su zastupljeni hamefiti (17,7%) i hemikriptofiti(
13,7%).


Obnova vegetacijskog pokrova istraživanog požarišta
odvija se izbojcima iz podzemnih organa izgorjelih
biljaka i sjemenom biljaka s istog kao i s drugih okolnih
lokaliteta. Odnos broja vrste koje se obnavljaju izbojcima
i onih koje se šire sjemenom za makiju iznosi 1:2,5
a za šumsku sastojinu 1:1. Zbog brzog obnavljanja izbojcima
iz podzemnih organa sloj grmlja ubrzo postiže


LITERATURA


Adamović,L . 1911: Biljnogeografske formacije zim


zelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Crne


Gore. Zagreb.
Adamović,L . 1929: Die Pflanzenwelt der Adrialänder.
Jena.
Dimitrov , T. 1994: Biološki parametri prikladni za


poboljšanje indeksa opasnosti od šumskih poža


ra, Šumarski list 3-4: 105-113.


-Conclusion


svoju homogenost, a rasprostranjenost većeg broja heliofita
sjemenom je privremena i svake se godine reducira
rastom i zatvaranjem sklopa. Pinus halepensis obnavlja
se samostalnom regeneracijom iz sjemena kao
daje autoktona vrsta i na požarištu je zastupljen s obilnim
pomladkom visine oko 2 m.


Da požar ni u kvantitativnom pogledu nije narušio
osnovnu flornu strukturu sastojina pokazuje i usporedba
prosječnog broja vrsta po vegetacijskoj snimci koji
za opožarenu šumsku sastojinu u Arboretumu iznosi
27,5 vrsta, a za istu takvu neopožarenu sastojinu na Sipanu
iznosi 25 vrsta.


Konačno može se zaključiti da požar nije znatnije
poremetio flornu strukturu sastojina makije i stare šume
alepskog bora na istraživanim lokalitetima, a proces
sukcesije u sedmoj godini nakon požara pokazuje vraćanje
na ishodišnu zajednicu prije požara. Takve mlade
sastojine alepskog bora, zbog velike gustoće sklopa,
potpuno su neprohodne i najosjetljivije na požar, a posebno
kad nisu očišćene od spaljenih i srušenih stabala
koja su ujedno i podloga za progresivni razvoj populacija
sekundarnih ksilofaga te opasnost od naknadnog
oštećivanja vegetacije.


Obnovu vegetacije u Arboretumu koja se odvija
svojim prirodnim tijekom treba potpomoći čišćenjem
terena od spaljenih i trulih stabala i grmova te zaštitom
od brsta i paše. Daljnje održavanje trebalo bi usmjeriti
kroz provođenje očuvanja dijela prirodnih površina u
obliku rezervata, stoje u potpunosti sukladno sa strategijom
vođenja zakonom zaštićenog objekta prirode.


References


Đurasović , P. 1994: Štete na vegetaciji i obnova vegetacije
Arboretuma Trsteno od velikog požara
1991. godine, Šumarski list 9-10: 295-304.


Gračanin , Z. 1952: Pedološka studija Arboretuma
Trsteno, Prir. istr. JAZU 25: 227-267.
Hećimović,M . 1981: Flora i vegetacija otoka Sipana,
mscr.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1999 str. 28     <-- 28 -->        PDF

M. Kovačević: PRIRODNA OBNOVA ŠUME I MAKIJE NA POŽARIŠTIMA U ARBORETUMU TRSTENO Šumarski list br. 3-4, CXX1I1 (1999), 109-11 8
Hećimović,M. 1982: Vegetacija razreda Quercetea Kovačević , M. 1995: Petstota obljetnica Gučetićeva


ilicis na otoku Šipanu, Acta bot. Croat. 41. perivoja u Trstenom, Zbornik dubrovačkog pri


Horvatić , S. 1963: Biljnogeografski položaj i raš- morja i otoka, 5: 403-408.


članjenje našeg primorja u svjetlu suvremenih fi- Prpić , B. 1998: Šumski požari - tema ljeta, Šumarski


tocenoloških istraživanja, Acta bot. Croat. 22: list 7-8.


27-80. Starčević,T . 1998: Protiv požara strukom i progra


Kovačević,M. 1992: ArboretumTrsteno,ratnastra- mom, Šumarski list7-8: 364-365.


danja prirodne i kulturne baštine, Priroda Trina j stić , I. 1993: Problem sukcesije vegetacije na


7-8:27-29. požarištima alepskog bora (Pinus halepensis


Ko vačević , M. 1993: Arboretum Trsteno, ratna stra- Mili.) u Hrvatskom primorju, Šumarski list 3-5:


danja kulturne i prirodne baštine, Zbornik dubro- 131-137.


vačkogprimorja i otoka4: 145-156. Tri naj stić, I. 1996: Sukcesija vegetacije na požariKovačević
, M. 1994: Arboretum Trsteno i Gučeti- štima šuma crnike i crnog jasena as. Orno-Querćev
perivoj, Ekološki glasnik 5-6: 5-13. cetum ilicis u Hrvatskoj, Šumarski list 1-2: 3-7.


SUMMARY: The aim of this research on the natural regeneration of vegetation on the
burned surfaces in Arboretum Trsteno of Croatian Academy of Science and Art was to recognise
the trand and stage ofsuccesion in the course of reforestation seven years after the fire.


In Arboretum macchia is present only as a fragment. The research carried out on the basis of
twoo vegetational records, included 42 species. A certain number of heliophil species which
have moved in from the rock grasslands are registrated in the records and are notable in the biological
spectrum. Next to predominant Phanerophytes (26,8%), the Therophytes (23,2%) and
Hemicryptophytes (13,7%) are significantly outstanding. It is noteworthy that Euphorbia dendroides,
due to the opening of the vegetational cover caused by fire, has moved in by seeds from
the near stand.


The wood of alleppo pine has been developed on the bases of macchia as fades of the subassociation
Orno-Quercetum ilicis myrtetosum. Terrains which are overgrown with woods today
were mainly cultivated and abandoned 80 years ago, though many remains of old trees ofOlea
and Ceratonia can be found still today. In 6 vegetational records 51 species are included with
predominance of Phanerophytes (60,8%) while Chamaephytes (17,75) and Hemicryptophytes
(13,7%>) take a bigger share in biological spectrum.


The vegetational cover of the burned surfaces which have been researched is regenerating
by sprouting from the underground organs of burned plants and by the seeds of plants from the
same and surrounding localities. The proportion of the number of species which regenerate by
sprouting and spreading by seeds is significant and amounts 1:2,5 for macchia and 1:1 for
wood formation. Due to rather fast regeneration by sprouting from the roots the bush layer soon
becomes dense and homogenuous and heliophil herbs decrease continually because of the increasing
shade. Pinus halepensis regenerates due to natural reproduction by seeds like spontaneous
species and on the burned surface its abundant offspring reaches the hight of about 2 m.


The comparison between average number of species per record for burned wood stand in
Arboretum (2 7,5 species) and for similar unburned stand on Sipan (25 species) shows unsignif
icant difference.


As the result of research final conclusion should be that fire hasn ´t caused the significant
change (neither qualitative nor quantitative) in essential floristic composition of researched
alleppo pine wood and macchia stands. The course of succession, seven years after the fire
tends to anew toward the same association as it was before the fire.


Such an early stage of alleppo pine wood is dense and absolutely impassable and therefore
highly endangered with fire, especially if burned and overthrown trees are not removed. Rotten
trunks are also favourable substrate for progressive development of secondary ksilophagus
parasite population which represent a threat of later damage on vegetation.


Renewal of vegetation in Arboretum which is in the course of its natural regeneration has to
be supported by clearing terrains of burned and rotten trees and by protection from graizing
and pasturing. Further maintenance of this part of Arboretum has to be carried out through
protection of natural surfaces on the bases of nature reserve, which absolutely corresponds to
strategy of managing with object protected by the Legislature on the Protection of Nature.