DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 82 <-- 82 --> PDF |
nicae, 2), dakle kraški runolist, znamen Dinarskoga gorja. Na latinskom postoje dva pridjevna oblika za obilježavanje krasa, a to su carsticus i carstiensis. Pa ipak nijedan o d tih pridjeva nije upotrijebljen za obilježavanje te biljne svojte svojstvene krasu, nego upravo onaj koji je potekao od naroda i koji je još i danas u njemu vrlo živ, a to je kras, dakle: krasense, napisano upravo slovom k. Na temelju svega stoje naprijed iznesenog, sve govori u prilog činjenice daje upravo kras pravi hrvatski narodni izraz za obilježavanje geološke pojave svojstvene Dinarskom gorju, ipak najmanje što se danas može reći za izraz krš je daje prijeporan. Pri tomu ne bih želio da dr. S. Božičević stekne dojam da prigovaram njegovu gledištu da brani i zastupa uporabu izraza krš. Ali čemu zbog uporabe izraza krš odmah zadirati i u nečije rodoljublje i demagoški ga obilježavati "jugonostalgičarom"? To ne spada u kritiku. Pa zar su toponimi i izvedenice od riječi kras u Istri i Velebitu tuđice? Dr. A. Pelivana poznajem isto kao i dr. S. B o ž i čevića petnaestak ili dvadesetak godina. Ne znam mnogo o njemu, ali ono što mu se najmanje može pripisati to je tzv. "jugonostalgičarstvo". On je pokretač i izdavač Ekološkog glasnika u kojemu je i dr. S. Božice v i ć, ako me pamćenje ne vara, izlagao i branio svoje gledište upravo o izrazu krš nasuprot izrazu kras. Zatim je u jeku rata i srpskih razaranja Hrvatske, dr. A. Pelivan pokrenuo časopis na engleskom Croatia today, upravo sa svrhom da se strani svijet upozna s istinom o Hrvatskoj. Isto tako ne znam ni zajedno djelo tiskano u njegovoj nakladi, iako nemam uvida u njegovu nakladničku djelatnost, koje bi imalo tzv. "jugonostalgičarsko" obilježje. Primjedba dr. S. B o ž i č c v i ć a da u djelu ima puno tiskarskih pogrešaka ozbiljna je opomena autoru i izdavaču na rad, i ujedno opomena da treba povesti više brige o poslovima vezanima za lekturu i korekturu ako želi računati na ozbiljno čitateljstvo. Međutim, kad kao pri- ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI mjer za tiskarske pogreške navodi riječ "mesto", i kad to također uzima kao dokaz za svrstavanje autora u "jugonostalgičare", tada se stječe dojam da je mnogo važnije bilo obilježiti "griješnika" nego "grijeh", što kritici oduzima njenu temeljnu namjenu da služi razlučivanju dobrih svojstava jednog djela od njegovih nedostataka. Takvom dojmu doprinose još neke primjedbe u tom kritičkom prikazu, kao stoje izraz u kojemu se o A. Pelivanu govori kao o "doktoru biološkog smjera". Ne postoji dr. biološkog smjera, već dr. bioloških znanosti. Glede općeg dojma koji spomenuta kritika izaziva, time daje više usmjerena da negativno obilježi autora nego da služi usmjeravanju prema točnosti i istini, širi se jedna vrsta defetizma, kojega u Hrvatskoj općenito ne nedostaje. Smatram daje bolje imati više slabijih informacija nego nikakve. Kada bude deset, pa makar i slabijih turističkih vodiča po Hrvatskoj, onda se možemo nadati da ćemo dobiti ijedan dobar vodič. Kako da otprve nastane nešto dobro, kada toliko kasnimo na mnogim područjima! Daje npr. netko napravio mjestopis Hrvatske ili da je barem nastavljen Sabljarov rad iz 19. st., kao na dlanu bismo imali sve mjestopise s korijenom kras ili krš, pa se danas možda ne bismo toliko prepirali je li pravi hrvatski izraz kras ili krš. A zar nije čudno da pored mnoštva toponima kras, zastupljenih u Dinarskom gorju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nema ni jednoga koji bi nosio naziv krš? Međutim, toponima krš ima zato više u Srbiji i Crnoj Gori. Pa otkud onda ta potreba da se u Hrvatskoj zagovara kao jedini ispravan izraz krš umjesto krasa, kad svi toponimi govore u prilog izraza kras? Zalagati se na takav način za održanje jednog izraza zaista nije uvjerljivo jer je u suprotnosti s dokazima koji leže duboko u jezičnoj baštini hrvatskoga naroda. Ivan Sugar ZAPOČELE SU PRIPREME ZA ČETVRTU MINISTARSKU KONFERENCIJU O ZAŠTITI EUROPSKIH ŠUMA Na Trećoj ministarskoj konferenciji o zaštiti europskih šuma u Lisabonu, lipnja 1998., odlučeno je da će domaćin Četvrte ministarske konferencije biti Republika Austrija. U skladu s time, Federalno ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Austrije uz podršku resornih ministarstava Poljske, Finske i Norveške, u lipnju 1998. godine, preuzelo je uskladbu i pripremu Četvrte konferencije te utemeljilo povjerenstvo za pripremu Konferencije. Mjesto i vrijeme održavanja Četvrte konferencije još nisu određeni. |