DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 81 <-- 81 --> PDF |
lo na potrebu za produbljenijim traganjem za izvorima vezanima za izraze kras i krš. Sve ono što sam proučio i pronašao po literaturi, ili što sam susreo u mjesnom govoru na terenu, govori u prilog činjenice daje pravi hrvatski izraz za imenovanje te geološke pojave vezane za vapnenačka, a dijelom i dolomitna područja, upravo izraz kras a ne krš. Istra je puna toponima s korijenom kras ili Kras te njihovih izvedenica, i to jednako u povijesnim dokumentima kao što je Istarski razvod, kao i na kraškom prostoru, ali se oni javljaju i šire - na Dinaridima uopće. Može se reći da gotovo svako selo u kraškom području Istre ima svoju jednu ili više krasa. Krasa je u Istri, upravo suprotno od onoga što piše u Akademijinu i Skokovu etimologijskom rječniku, travnjačka površina u kraškom području, privedena u košanicu bilo krčenjem šume, bilo čišćenjem stijena i kamenja. S obzirom na veličinu takvih krasa, javljaju se i toponimi velika i mala krasa. Tako na komunalnom prostoru zvanom Proština, u jugoistočnoj Istri, na području općine Marčana, povrh područja Tamljaka nedaleko sela Prodöl, postoji toponim Krase odnosno Velike krase. Kraj zaseoka Dvori blizu Filipane postoji također toponim Krasa. U Prodolu, selu s toponimom koji se u geomorfologiji također upotrebljava i kao naziv za obilježavanje određene pojave, javljaju se dva toponima s korijenom kras, a to je Krasica, najednom od kojih se danas nalazi i spomenik palim borcima iz II. svjetskog rata. Na pola puta između gradića Bala i sela Smoljanci, nalazi se selo Krase (spomenuti toponimi nisu dosad nigdje navedeni u literaturi), povrh Dragonje nalazi se brdo Kras, zatim Kras zapadno od Pazina i blizu Roča, sela Krasica blizu Buja i Bakra, Krasi i Krasina blizu Vrbnika na otoku Krku, Krasnica povrh Novog Vinodolskog, Kras se zove cijelo područje sjeverozapadne Istre koje pripada Sloveniji i Italiji, zatim cijelo jedno područje povrh Vranskog jezera na otoku Cresu nosi naziv Kontrade Krasa, itd. Toponima s korijenom kras ima i na Velebitu, kao stoje Krasno, veće naselje u kraškom polju povrh Senja, Krasanska duliba (treba li tražiti bolje dokaze za narodni izraz za obilježavanje krasa nego stoje taj toponim sastavljen od dviju riječi, od kojih prva obilježava kras kao geološku pojavu, a druga specifičnu geomorfološku pojavu svojstvenu krasu), Lipovac Kras i Kras Trubaja povrh Cesarice. Toponima s korijenom kras ima i u Bosni, kao stoje Krasno polje, naravno u Sloveniji i u Crnoj Gori (usp. M. i B. Guši ć 1960, Krš Jugoslavije 2, Jugoslavenska Akademija). Valja međutim reći da u Istri ima i nekoliko toponima koji bi se možda mogli uzeti kao izvedenice od riječi krš, ali ni jedan baš s nazivom Krš. Tako postoji gradić Kršan povrh Cepićkog polja i selo Kršan blizu Savičente, toponim Krška nad Rašom i zaselak Kršanjin pokraj Brseća. I narodni naziv jedne inače stepske biljke sadrži u sebi korijen riječi krš - kršin (Chrysopogon gryllus). Uzmemo li isto tako u ruke Akademijin rječnik i pregledamo li građu vezanu uz riječi kras i krš, uvjerit ćemo se da sve govori u prilog uporabe izraza kras umjesto krša za obilježavanje te geološke pojave. Iz Akademijina rječnika saznat ćemo daje "krš ono što voda nanese kad poplavi . No, zato je riječ krš dobro zastupljena u Srbiji i na Kosovu, pa i u Crnoj Gori: Visoki krš, Crni krš. Goli krš, Ujkov krš (usp. M. i B. G u š i ć, op. cit.). Izraz krš je i danas u Srbiji najuobičajeniji izraz za spomenutu geološku pojavu. Izrazi kras i krš uzeti su kao ravnopravni i na "Debatnoj večeri o terminima kras, krš ili karst", koja je održana u prostorijama Jugoslavenske akademije u Zagrebu u vezi s projektom Krš Jugoslavije, te je i ta rasprava tiskana u ediciji "Krš Jugoslavije" 1960. u izdanju Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Zanimljivo je istaći da je akademik Aleksandar Ugrenovi ć preporučio i zagovarao isključivo uporabu izraza krš, bez obzira, kako je rekao, na širinu značenja toga izraza, dok se akademik J. Roglić - iako je sve ono što je prethodno rekao u raspravi išlo u prilog izraza kras priklonio uporabi riječi krš, no ipak označivši i kras kao "našu" (!?) riječ (usp. Krš Jugoslavije, 2, 1960, str. 221-222). Izraz kras upotrebljavala je većina hrvatskih autora 19. stoljeća, kao i na prijelazu stoljeća, kao što su bili P. Matković, Ž. Vukasović, J. K. Šlosser, H. Hranilović, D. Hire, V. Klaić i dr., u kojih nalazimo i izraze kraška formacija, kras hrvatski i dalmatinski. Prvi koji je još u prošlom stoljeću počeo sustavno upotrebljavat izraz krš bio je D. G o r j a n o v i ć - Kramberger za kojega su M. i B. Gušić u već citiranom radu napisali daje bio "slab poznavalac našega jezika" (str. 15). Izraz su postupno počeli prihvaćati i drugi autori, kao što su M. Šenoa, J. Poljak, Salopek, F. Šuklje, F. Tucan, I. Horvat i S. H o r v a t i ć i dr. Svakako je zanimljivo još jednom navesti riječi koje je F. Tuca n napisao u Nastavnom vjesniku 1914. pod naslovom "Bilješke o prirodoslovnoj nomenklaturi": Ono, čemu Nijemac kaže der Karst, vele neki naši ljudi kras, kras, dapače Srbi i karst. Sve je to krivo. Mi za riječ der Karst imamo lijepu našu riječ krš". Dakle očito: narod drumom, učenjaci šumom. A ipak valja poći od narodne jezične baštine i nju valja poštivati pri tvorbi riječi. Za strance je to normalno i evo primjera za to. Biljka koja u Europi predstavlja znamen Alpa, ali i planina uopće, to je alpski runolist (Leontopodium alpinum). Na Dinaridima, npr. na Zavižanu (Velebit), Kremenu, na Učki i drugdje, javlja se poseban varijetet koji je prema geološkoj pojavi, svojstvenoj upravo Dinarskom gorju, prozvan 1904. godine: Krasense Derg. (usp. Hayek, Prodromus florae Peninsulae Balca |