DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Slika 2. Kopačko jezero glasoviti "ornitodrom" brojnih ptičjih populacija
koje u kasnu jesen i proljeće zaposjedaju ovo mjesto,
postepeno nestaje. Jezero, već znatno opličalo prekrio
je (djelomično) vrbov mladik. Krajolik se postepeno preobražava
u ritsku šumu. Da li je Državna uprava poduzela
korake za spas ove najvrijednije slavonsko-baranjske bare
ili gaje prepustila sudbini prirodne evolucije?
Na slici ulaz u Kopačko jezero kod Porosloa.


bila op. aut.) je zarasla gustim vrbovim mladicama tako
čini malat", - kada je geneza ponika poznata već gotovo
pedeset i više godina.4


Na stranici 5. spomenute Informacije stoji odlomak
koji pobuđuje sumnju u nekooperativnost nekih šumara
koji otežavaju rješavanje imovinsko-pravnih pitanja
i čuvanje Parka prirode?


(citiramo): "Istovremeno Javna ustanova dosta je
teško komunicirala s nekim korisnicima (?) u Parku
prirode, a s nekima (kojima?? op. aut.) nije niti uspjela
uspostaviti zadovoljavajuću suradnju na osnovi
zajedničkoga čuvanja Kopačkoga rita. Uzrok tomu je


prvenstveno činjenica da imovinsko-pravni odnosi na
području Parka prirode nisu definirani (?). Za mnoge
katastarske čestice u zemljišnim knjigama u Belom
Manastiru još uvijek stoji daje to vlasništvo Jugoslavije,
daje korisnik LŠG "Jelen" itd....


Da se izvjestitelj Informacije malo potrudio, mogao
je u Zakonu o šumama (NN 41/1990.) naći čl. 108. u
kojemu doslovce piše: "Šume i šumska zemljišta kojima
gospodari Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" Beograd,
njegova sredstva za rad (osnovna, obrtna i druga),
radnike s teritorija Republike Hrvatske na području općine
Beli Manastir, Osijek, Valpovo i Vukovar, 1. siječnja
1991. godine preuzima Poduzeće za šume, a sa stanjem
na dan 31. prosinac 1990. godine.´


Prema tomu, sva imovina vlasništva Jugoslavije i korisnika
LSG "Jelen" je zvanično i službeno prenesena na
"Hrvatske šume", pa ako postoje neke nejasnoće vlasništva,
onda bi se one trebale rješavati s ovim Javnim poduzećem.
Zašto onda kvariti odnos s djelatnicima "Hrvatskih
šuma", insinuirati dvosmislenim rečenicama
na neko "projugoslavenstvo" ,"jelenovce" koji ometaju
imovinsko-pravni postupak, zbog čega je teška komunikacija
s njima? Da li je to neki oblik poltronstva,
dokazivanja hrvatstva, neke super poniznosti na koju
se može kod neupućenih iznuditi doza razumijevanja,
sućuti: "Vidite mi se borimo da zaštitimo Kopački rit,
ali oni (korisnici) nas u tome sprječavaju?


Moglo bi se zaključiti kako nekolicina državnih djelatnika
za zaštitu okoliša hrabro vodi bitku za zaštitu
biljnoga i životinjskoga svijeta Kopačkoga rita, pri čemu
ih ometaju i sprječavaju u toj "svetoj" misiji kori snici
. Na prvi pogled sve je uvjerljivo,ali i dobro prekriveno
profinjenom demagogijom i opsesionarstvom;
pojavljuje se "istina" koja to nije.


Vraćanje ekosustava Kopački rit u prošlost


Sukob zaštitara prirode s korisnicim a baranjskoga
lovno-šumskog područja traje punih 50 godina.
Za one koji ne poznaju problematiku, ovaj sukob kori snika
zaštitara prirode je nadasve medijska senzacija.


U Šumarskom listu br. 5-6/1998. kroz kratki povijesni
pregled zaštite prirode Lovišta "Belje" (dakle Parka
prirode i Zoorezervata "Kopački rit" opisali smo one
istinske zaštitnike prirode koji se nisu tada tako zvali.
Podsjetili bi daje ovo glasovito lovište, koje u modernoj
ekološkoj verziji često navode kao ekosustav Kopački
rit nisu zaštitili i očuvali biolozi Pedagoškoga fa


kulteta u Osijeku ni samoproglašeni zaštitnici prirode,
već nedefinirana spoznaja vrijednosti ljepote krajobraza
i bogatstvo ptičjeg svijeta i lovne divljači, a koju su
uočili brojni danas već zaboravljeni putopisci, lovci,
šumari, prijestolonasljednici prinčevi, kraljevi, vojvode
i nadvojvode, poslovni ljudi, zookolekcionari i poneki
zoolog koji se poslom zatekao u ovome kraju.
Svojim radovima objavljenim u stručnim i znanstvenim
časopisima, novinama ili posebnim izdanjima,
skrenuli su pozornost domaće i europske javnosti na
ovaj kraj.


4 Nastanak vrbovog ponika (mladika, malada) lijepo je opisao nedavno preminuli kolega inž. Josip Sikora u Šumarskom listu br. 9-10/1995.,
zatim sličan opis može se naći u Posebnom izdanju časopisa "Jelen" i u drugim časopisima. Očigledno da tekstopisac Informacije, bez obzira
na titulu doktora zoologije slabo poznaje šumarstvo.


! Imovinsko-pravni odnos u pogledu vlasništva na bivšim lovno-šumskim područjem Lovno-šumskog gazdinstva "Jelen" Beograd, rješenje
Zakonom o šumama (NN 41/90.), - posjed je u vlasništvu Republike Hrvatske i njime gospodare "Hrvatske šume". Godine 1994. Uprava
nacionalnoga parka "Jelen" Baranja, upisalaje promjenu vlasništva u gruntovnici, stoga je potrebno ponoviti postupak (ne) konvalidacije i
uspostaviti gruntovno stanje iz 1991. godine.