DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 71 <-- 71 --> PDF |
velika ulaganja u zaštitu prirode vraćaju prirodu u neko prvobitno stanje od prije pedeset ili stopedeset godina. Napisima u novinama, u stručnim časopisima, putem javnih medija žigošu osobe koje su u prošlom stoljeću za potrebe ondašnjega agrara isušili neku poznatu močvaru. Istovremeno poduzimaju mjere za zaštitom vrijednih lokaliteta u drugim državama, posebice onima koje su u tzv. razvoju gotovo bez industrije s niskom stopom privrednoga rasta, pučanstvom koje je izašlo iz prvobitne zajednice ili kao stoje Hrvatska, zemlja koja je bila u ratu, koja želi preskočiti izgubljeno vrijeme balkanskoga suživota, kulturološke i ekonomske presije. Ovakva Hrvatska i njena politika, sklonaje bezbrojnim ustupcima, od koje se stalno nešto traži i zahtijeva, sklonaje poniznom poltronstvu i prihvaćanju svih savjeta koji joj se nude. U tom kontekstu treba promatrati sadašnje ponašanje dobrog dijela državnih zaštitara prirode, koji na sve načine žele imponirati brojnim ali moćnim nevladinim udrugama u Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj pa i Americi. Zaboravlja se daje taj visoki standard i sve blagodati koje proizlaze, a koje danas uživaju stanovnici zapadne Europe platila priroda njene nekada bistre i čiste rijeke iz koje se mogla piti voda, zrak koji je danas onečišćen "spektrom" različitih organskih i anorganskih spojeva, sumpornim dioksidom, ugljičnim dioksidom, sada već i freonom, šume su zakiseljene promijenile boju lišća i od zelenih postale žute, broj biljnih i životinjskih vrsta je prepolovljen, mnoge su trajno iščeznule i moguće ih je naći, a gdje drugdje nego u maloj Hrvatskoj. U posljednjem broju Okoliša iz 1998. godine (br. 85/1998.) M. Rukavina piše: "Strategija prostornoga uređenja Republike Hrvatske, koju je prihvatio Hrvatski državni Sabor, planira da će Hrvatska početkom 21. stoljeća imati 15% svoga teritorija pod zaštitom (danas ima samo 7,1 %). Županijsko poglavarstvo podržava prijedlog promjene statusa Parka prirode u nacionalni park. Podršku ideji dala je HAZU i još poneki titularni djelatnici našega zaštitarsko-ekološkog establišmenta. A propos, mnogi od njih nemaju pojma stoje to šumarstvo, lovstvo i zaštita prirode, već prihvaćaju i potpisuju prijedloge po staleškoj i stranačkoj naklonjenosti, kao da su ti prijedlozi visokoznanstvene ekspertize kojima se nema što prigovoriti već ih treba samo ovjeriti svojim potpisom ili dizanjem ruku s ispruženim kažiprstom i njegovim dužim dopršnjakom. Ovo koketiranje sa zaštitom prirode traženjem krivca za nekomuniciranje, uljne mrlje na tlu i rupe nastale prolazom traktora preko šumske livade itd. isključivo je političko pitanje, kojemu je cilj potisnuti domaće šumare, lovne stručnjake1 s ovoga područja, a onda u nekim drugim okolnostima sve to obnoviti s nekim "svojim ljudima", koji strpljivo u sjeni iščekuju tijek daljnjih zbivanja. Jer, zvalo se to područje Parkom prirode ili nacionalnim parkom, Zakon o zaštiti prirode 51. 29. i 30. predviđa pravilnike i mjere zaštite u kojima se može naći prostora za korištenje postojećih resursa, dakle, npr. i za sječu i prodaju šumskoga drveća, turistički lov na krupne papkare, no, koji se neće više nazivati lovom već "sanitarnim", "uzgojnim", "preventivnim" ili naprosto "sanacijom postojećeg stanja", sve će to biti za javnost upakirano u finu foliju hrvatskoga riječničkoga opsesionarstva. Na sreću (ili nesreću) shvatili su to ovdašnji šumari, koji su do poslijednjega trenutka vjerovali da se čestitim pristupom, riječju koja obvezuje, dobrim susjedskim odnosnom mogu usuglasiti sva nedorečena i nejasna pitanja proizašla iz suvlasništva i strukovnog razmimoilaženja.2 Razgovor s upraviteljem Javne ustanove očigledno nije urodio plodom, nesporazumi nisu izglađeni, što dokazuje dolazak Inspekcije, zatim Informacije Poglavarstvu Osječko-baranjske županije i napose članak u Glasu Slavonije u kojem se zaključuje da suradnja s "Hrvatskim šumama" nije dobra i da čelnici Javne ustanove dosta teško komuniciraju s nekim korisnicima parkovnih površina?3 Problematične optužbe Da u Informaciji ima mnogo proizvoljnoga, neutemladika) na Kopačkom jezeru koji se pripisuje nestanmeljenoga u to ne treba sumnjati, ali stoje posebno zaku jelenske divljači tijekom rata (citiramo): "... u ovom nimljivo i nepoznavanja ekologije, jer kako objasniti dijelu tijekom rata nije bilo jelenske divljači koja bi brspogrešno tumačenje pojave vrbovog ponika (mala ta, tila mladice vrba. Jedna trećina Kopačkog jezera (ne bi Načelnik općine "nehotice" (?) proziva ih "Jelenovcima" aludirajući pri tome na njihovo nacionalno porijeklo, na jugonostalgičare na nešto stoje zgodno popljuvati, kuloarski ocrniti, nadjenuti im etikete, a sve u cilju dodvoravanja nekim "županijskim moćnicima. : Mišljenje da postoje dva pristupa ili pogleda na zaštitu prirode Parka prirode i Posebnoga zoološkog rezervata "Kopački rit", jedan je gospodarstveni, šumarsko-lovni, a drugi jc ckološko-edukativni. Prvi, polazi od načela održivoga gospodarenja, a drugi, politički obojen reklamira se kao ekološko-turistički. ´ Nuzgrcdno i zanimljivo upravitelj Javne ustanove nije imao hrabrosti imenovati (krivo)lovce koji nesmetano vršljaju Kopačkim ritom i njegovom užom okolicom i iživljavaju se ubijanjem zakonom zaštićenih sisavaca, ptica i ribe jer su to (citiramo): "... osobe koje su s obzirom na svoj položaj i radno mjesto prije trebale pomoći u očuvanju Kopačkoga rita nego svojim aktivnostima kršiti zakon" (??). S njima, kako se može naslutiti, također se teško komunicira? |