DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Dunava. Od Dunava do prevodnice dno kanala projektirano je na kotu dna te rijeke, odnosno na 72,25 m nm. Iza prevodnice dno kanala se podiže na 76 m nm. Lice vode od prevodnice do Samca predviđa se na 80 m nm. Velik problem nastaje od prevodnice do 18 km trase kanala, na Nuštarskoj gredi gdje je kanalska dionica usječena u najviši teren nadmorske visine od 85 do 98 m, a iskop ide do 76 m. Golemu količinu iskopane zemlje potrebno je negdje odložiti, stoje moguće samo na visokoproizvodnu slavonsku oranicu. U priloguje karta s ucrtanom trasom kanala Dunav-Sava na podlozi vegetacijske karte šuma toga prostora. Prema našoj procjeni, pod utjecaj ovoga građevinskog giganta doći će preko 50000 ha izuzetno vrijednih šuma hrasta lužnjaka istočne Slavonije - šumskoga bazena Spačve i gospodarskih jedinica šuma smještenih sjeverozapadno od spačvanskih šuma. Mogući utjecaj kanala na šume Utjecaj kanala Dunav-Sava dogodit će se na tri načina: zamočvarenjem šumskih staništa kojih su kote terena niže od lica vode u kanalu, zatim osušenjem staništa u onim lokalitetima gdje su šume položene u višim kotama i konačno, prema našemu mišljenju najvažnije, presjecanjem tokova podzemnih voda koje teku od zapada prema šumskome bazenu Spačva i zasigurno opskrbljuju najveći broj šumskih sastojina vodom. Sniženje podzemnih voda uzrokuje prema Vajdi (1974), ako je prosječno manje od 25 cm - promjenu šumske zajednice, ako je više od 50 cm - sušenje šumskog drveća. Vodni odnosi i šumske zajednice u staništima istočne Slavonije Dio istočne Slavonije kojim je projektirana trasa kanala Dunav-Sava prolazi kroz dva slijeva, dunavski i savski. U tome prostoru prevladava mikroreljef koji u pravilu utječe na opskrbu šume vodom. Za uspijevanje nizinskih šuma odlučujuća je podzemna voda do koje dopire korijenje šumskoga drveća. Poznato je kako sve vrste drveća nizinskih šuma zahtijevaju veće količine vode za transpiraciju od kiše koja padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Higrofiti -hrast lužnjak, poljski jasen, crna joha, nizinski brijest, bijela vrba i domaće topole transpiriraju tijekom vegetacijskoga razdoblja od 400 do 700 mm vode, dok u području Spačvanskoga šumskog bazena padne godišnje od 600 do 800 mm oborina, od kojih samo nešto više od polovice tijekom vegetacijskoga razdoblja. U ovim šumama nalazimo tri različite skupine ekosustava čiji su tipični predstavnici: 1. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba - na povišenim dijelovima mikroreljefa tzv. gredama. 2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka na nižim položajima mikroreljefa tzv. nizama koji su prije izgradnje nasipa uz Savu 1933. god. redovito bili poplavljivani ili su i danas djelomično poplavljivani. 3. Šume poljskog jasena i šume crne johe u najnižim položajima mikroreljefa u kojima se veći dio godine zadržava voda koja se do srpnja povuče s površine tla, tzv. barama. U sve tri skupine staništa i njihovih šumskih zajednica voda je vladajući ekološki čimbenik njihova uspijevanja. Šumski ekosustavi nastali su udruživanjem i prilagodbom biljnoga i životinjskog svijeta na određene stanišne prilike. U nizama koje predstavljaju najveće površine riječnih dolina, članovi životne zajednice prilagođeni su na vodu bilo oborinsku, poplavnu ili podzemnu. Utjecaj vode, ali i ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak kroz sekularne nizove, što uvjetuje opstanak određenog šumskog ekosustava. Svaka promjena vodnih prilika izaziva poremetnju u šumskome ekosustavu. Tako je primjerice, izgradnja spomenutih savskih nasipa izazvala katastrofalno propadanje stabala hrasta lužnjaka u Spačvanskome šumskom bazenu. Hidrološke prilike u šumama nizina istočne Slavonije zavise o mreži vodotoka površinskih i podzemnih voda. U slijevu Dunava dominantna je Vuka, a u savskome slijevu Bosut s pritocima. Spačvanski šumski bazen i ostale nizinske šume toga područja nalaze se u najnižim dijelovima, što uvjetuje stalni dotok vode bilo površinskim ili podzemnim tokovima, a to osigurava veliku potrebu higrofita za vodom. Pri opskrbi nizinskih šuma vodom vrlo značajni su vodotoci koji poplavama, ali i "držanjem" podzemne vode, kako ne bi istekla iz šume, imaju odlučujući utjecaj u smislu vodnoga gradijenta. Vrlo zamršen dio šumskoga ekosustava je rizosfera sa šumskim tlom i njegovim živim svijetom, u čijemu sastavu korijenje šumskoga drveća ima odlučujuću ulogu za opstanak šumskoga ekosustava. Opskrba drveća vodom zavisi o dubini korijenja u ekološkome profilu močvarnih tala riječne nizine (glejna, pseudoglejna, aluvijalna, pseudoglej-glejna i dr. tla) i mehaničkome sastavu pojedinih horizonata koji uvjetuju visinu kapilarnoga uspona vode, što opet varira od nekoliko cm do više metara. Tako, primjerice, pad razina podzemne vode od nekoliko cm može utjecati na kapilarni uspon vode koji je prije njezina pada opskrbljivao korijenje na znatnoj udaljenosti od izmjerene razine podzemne vode u pijezometru, a sada zbog njezina spuštanja u sloj tla drukčije strukture, iznosi svega nekoliko cm. Uz istu razinu podzemne vode njezino dopiranje prema površini tla s obzirom na različit mehanički sastav, može se razlikovati i za više metara. Pod utjecaj kanala Dunav-Sava dolaze najvrijednije europske nizinske šume koje predstavljaju u ekološkom, prirodoznanstvenom, ali i u gospodarskom smislu |