DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Velebitski botanički vrt jedini je zaštićeni prirodni objekt s kojim već više od tri desetljeća uspješno gospodari područna šumarska organizacija. Prošle godine zakonom osnovani Park prirode "Velebit", a koji obuhvaća i Velebitski botanički vrt, do sada još nije započeo s radom. U takvim okolnostima "Hrvatske šume", Uprava šuma Senj treba pokazati razumijevanje i strpljenje, pa dalje nastaviti voditi brigu o njegovom održavanju. I ovaj primjer najbolje ilustira kako je potrebno čim prije uskladiti zakonsku regulativu između šumarstva i zaštite prirode. Vrijedno višegodišnje istraživanje biosfere šumskih ekosustava mediteranskog područja, koje provodi Institut za jadranske kulture Split pod vodstvom dr. se. V Topića, svakako treba podržati šumarska struka. Najznačajniji čimbenik u smanjenju ili potpunom eliminiranju erozije i bujica na kršu je njegovo ozelenjavanje. Bujice su danas uglavnom sanirane, ali nikada nije isključena mogućnost pojave šteta širokih razmjera. Na već pošumljenim površinama nastaju velike štete od erozije osobito nakon požara ka- AKTUALNO da taj proces poprima ekscesne razmjere. Bujice i erozije najuspješnije se sprječavaju biološkim metodama, a njih najbolje poznaju šumarski stručnjaci. Osim toga i za tehničke mjere suzbijanja erozija i bujica također su osposobljeni šumarski stručnjaci. Međutim, u "Hrvatskim vodama", posebnoj organizaciji koja se brine o ovom segmentu zaštite okoliša, neprestano se smanjuje broj šumarskih stručnjaka, pa će uskoro šumari biti potpuno potisnuti. Na ovako negativan razvoj događaja šumarska struka treba vrlo brzo reagirati, te argumentarno tražiti zastupljenost naših stručnjaka u ovom kompleksnom segmentu zaštite okoliša. Podržava se prijedlog Hrvatskog šumarskog društva - Ogranak Senj o obilježavanju 235. obljetnice šumarije Krasno - prve šumarije u našoj zemlji i 110. obljetnice od rođenja prof. dr. Josipa B a 1 e n a, najvećeg šumarskog stručnjaka za krš, koje bi se održalo 2000. g. u Senju. Za obilježavanje ovih obljetnica treba dobiti suglasnost struke, kako bi na vrijeme započele pripreme. dr. se. V Ivančević MOGUĆI UTJECAJ VIŠENAMJENSKOG KANALA DUNAV-SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Svjedoci smo najava skorog početka gradnje višenamjenskog kanala Dunav-Sava. Još nije potpuno dovršena Studija utjecaja na okoliš (SUO), iz čega bi se moglo zaključiti da negativnih utjecaja neće biti, pa radovi mogu započeti i za neke bez te formalnosti. Šumarski stručnjaci pak, iskazuju bojazan da je cijela SUO formalnost, jer su stručnjaci Zavoda za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradili studiju o utjecaju kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave, sintetizirajući postojeća istraživanja uz potanku uputu za izradu programa dopunskih istraživanja (Šum. list 11-12/97). Traženje dopuna SUO i "selekcija stručnjaka", stoje izgleda običaj kod svih tako unaprijed dogovorenih gradnji (dalekovodi, plinovodi, hidroelektrane, termoelektrane, autoceste i dr.) podsjeća nažalost na traženje "stručnjaka" koji će zadovoljiti očekivanja projektanta i investitora da negativnih utjecaja neće biti. Hrvatsko šumarsko društvo - ogranak Vinkovci zabrinuto za šume na odnosnom području, upriličilo je 21. siječnja 1999. god. u lovačkoj kući "Merolino" predavanje i raspravu na temu "Mogući utjecaj kanala Dunav- Sava na šumske ekosustave". Ovaj skup imao je zadaću jasnije naznačiti problem i biti poticaj po potrebi široj i sveobuhvatnijoj raspravi. Stoga je broj sudionika bio ograničen. Pozivi su upućeni: predstavnicima županije Vukovarsko-Srijemske, gradonačelnicima Vukovara, Vinkovaca i Županje, načelnicima općina Babina Greda, Bošnjaci, Cerna i Nuštar, Gospodarskoj komori županije Vukovasko-Srijemske, predstavnicima U.Š. Vinkovci, upraviteljima šumarija U.Š. Vinkovci, direkciji "Hrvatskih šuma" i središnjici HŠD-a u Zagrebu. Domaćin Ilija Gregorović , dipl. inž., predsjednik HŠD-a ogranak Vinkovci i mr. se. Darko Beuk, upravitelj Uprave šuma Vinkovci, pozdravili su nazočne i dali kratki uvod prije predavanja prof. dr. Branimira P rp i ć a koje sažeto prikazujemo: Tehnički podaci o kanalu Kanal Dunav-Sava trebao bi se izgraditi na potezu od Dunava kod Vukovara do Save kod Samca, s ukupnom dužinom od 61,4 km. Kanal je na dnu širok 34 m, na vodnom licu 58 m, a dubina mu je 4 m. U vukovarskome dijelu predviđa se prevodnica na 9,4 km udaljenosti od |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Dunava. Od Dunava do prevodnice dno kanala projektirano je na kotu dna te rijeke, odnosno na 72,25 m nm. Iza prevodnice dno kanala se podiže na 76 m nm. Lice vode od prevodnice do Samca predviđa se na 80 m nm. Velik problem nastaje od prevodnice do 18 km trase kanala, na Nuštarskoj gredi gdje je kanalska dionica usječena u najviši teren nadmorske visine od 85 do 98 m, a iskop ide do 76 m. Golemu količinu iskopane zemlje potrebno je negdje odložiti, stoje moguće samo na visokoproizvodnu slavonsku oranicu. U priloguje karta s ucrtanom trasom kanala Dunav-Sava na podlozi vegetacijske karte šuma toga prostora. Prema našoj procjeni, pod utjecaj ovoga građevinskog giganta doći će preko 50000 ha izuzetno vrijednih šuma hrasta lužnjaka istočne Slavonije - šumskoga bazena Spačve i gospodarskih jedinica šuma smještenih sjeverozapadno od spačvanskih šuma. Mogući utjecaj kanala na šume Utjecaj kanala Dunav-Sava dogodit će se na tri načina: zamočvarenjem šumskih staništa kojih su kote terena niže od lica vode u kanalu, zatim osušenjem staništa u onim lokalitetima gdje su šume položene u višim kotama i konačno, prema našemu mišljenju najvažnije, presjecanjem tokova podzemnih voda koje teku od zapada prema šumskome bazenu Spačva i zasigurno opskrbljuju najveći broj šumskih sastojina vodom. Sniženje podzemnih voda uzrokuje prema Vajdi (1974), ako je prosječno manje od 25 cm - promjenu šumske zajednice, ako je više od 50 cm - sušenje šumskog drveća. Vodni odnosi i šumske zajednice u staništima istočne Slavonije Dio istočne Slavonije kojim je projektirana trasa kanala Dunav-Sava prolazi kroz dva slijeva, dunavski i savski. U tome prostoru prevladava mikroreljef koji u pravilu utječe na opskrbu šume vodom. Za uspijevanje nizinskih šuma odlučujuća je podzemna voda do koje dopire korijenje šumskoga drveća. Poznato je kako sve vrste drveća nizinskih šuma zahtijevaju veće količine vode za transpiraciju od kiše koja padne tijekom vegetacijskog razdoblja. Higrofiti -hrast lužnjak, poljski jasen, crna joha, nizinski brijest, bijela vrba i domaće topole transpiriraju tijekom vegetacijskoga razdoblja od 400 do 700 mm vode, dok u području Spačvanskoga šumskog bazena padne godišnje od 600 do 800 mm oborina, od kojih samo nešto više od polovice tijekom vegetacijskoga razdoblja. U ovim šumama nalazimo tri različite skupine ekosustava čiji su tipični predstavnici: 1. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba - na povišenim dijelovima mikroreljefa tzv. gredama. 2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka na nižim položajima mikroreljefa tzv. nizama koji su prije izgradnje nasipa uz Savu 1933. god. redovito bili poplavljivani ili su i danas djelomično poplavljivani. 3. Šume poljskog jasena i šume crne johe u najnižim položajima mikroreljefa u kojima se veći dio godine zadržava voda koja se do srpnja povuče s površine tla, tzv. barama. U sve tri skupine staništa i njihovih šumskih zajednica voda je vladajući ekološki čimbenik njihova uspijevanja. Šumski ekosustavi nastali su udruživanjem i prilagodbom biljnoga i životinjskog svijeta na određene stanišne prilike. U nizama koje predstavljaju najveće površine riječnih dolina, članovi životne zajednice prilagođeni su na vodu bilo oborinsku, poplavnu ili podzemnu. Utjecaj vode, ali i ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak kroz sekularne nizove, što uvjetuje opstanak određenog šumskog ekosustava. Svaka promjena vodnih prilika izaziva poremetnju u šumskome ekosustavu. Tako je primjerice, izgradnja spomenutih savskih nasipa izazvala katastrofalno propadanje stabala hrasta lužnjaka u Spačvanskome šumskom bazenu. Hidrološke prilike u šumama nizina istočne Slavonije zavise o mreži vodotoka površinskih i podzemnih voda. U slijevu Dunava dominantna je Vuka, a u savskome slijevu Bosut s pritocima. Spačvanski šumski bazen i ostale nizinske šume toga područja nalaze se u najnižim dijelovima, što uvjetuje stalni dotok vode bilo površinskim ili podzemnim tokovima, a to osigurava veliku potrebu higrofita za vodom. Pri opskrbi nizinskih šuma vodom vrlo značajni su vodotoci koji poplavama, ali i "držanjem" podzemne vode, kako ne bi istekla iz šume, imaju odlučujući utjecaj u smislu vodnoga gradijenta. Vrlo zamršen dio šumskoga ekosustava je rizosfera sa šumskim tlom i njegovim živim svijetom, u čijemu sastavu korijenje šumskoga drveća ima odlučujuću ulogu za opstanak šumskoga ekosustava. Opskrba drveća vodom zavisi o dubini korijenja u ekološkome profilu močvarnih tala riječne nizine (glejna, pseudoglejna, aluvijalna, pseudoglej-glejna i dr. tla) i mehaničkome sastavu pojedinih horizonata koji uvjetuju visinu kapilarnoga uspona vode, što opet varira od nekoliko cm do više metara. Tako, primjerice, pad razina podzemne vode od nekoliko cm može utjecati na kapilarni uspon vode koji je prije njezina pada opskrbljivao korijenje na znatnoj udaljenosti od izmjerene razine podzemne vode u pijezometru, a sada zbog njezina spuštanja u sloj tla drukčije strukture, iznosi svega nekoliko cm. Uz istu razinu podzemne vode njezino dopiranje prema površini tla s obzirom na različit mehanički sastav, može se razlikovati i za više metara. Pod utjecaj kanala Dunav-Sava dolaze najvrijednije europske nizinske šume koje predstavljaju u ekološkom, prirodoznanstvenom, ali i u gospodarskom smislu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 67 <-- 67 --> PDF |
neprocjenjivu vrijednost. One su se izvrsno uklopile i razvile do savršenstva upravo u ovim specifičnim ekološkim prilikama. Stanje u kojima se one danas nalaze predstavljaju njihov ekološki optimum, što se posebice odnosi na hrast lužnjak. Te šume vezane su uz povijest Hrvatske, posebice Slavonije. Hidrološke prilike u ovim šumama pogoduju uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća nizinskih šuma, a svaka promjena vodnih odnosa izazvala bi fiziološko slabljenje i propadanje šumskoga drveća. Šumske zajednice i njihova osjetljivost na promjene vodnih prilika Šume na koje će utjecati kanal Dunav-Sava dijelimo na Spačvanski šumski bazen i šume gornjega dijela rijeke Bosuta iznad vinkovačke pregrade i relativno malu površinu šuma gospodarske jedinice Dubrava uz Dunav. Dio spačvanskih šuma za koje smatramo da će doći pod znatniji utjecaj kanala imaju površinu od kojih 30 000 ha, a one u području gornjega Bosuta oko 20 000 ha. Uz spomenutu Dubravu u područje gornjega Bosuta pripadaju gospodarske jedinice: Kunjevci, Vrapčana, zapadni dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeverozapadni dio Kusara. U tim područjima šumske zajednice sudjeluju u ovim postocima: Spačvanski šumski bazen Šume hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli- Quercetum roboris) - 37% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim ša- šom (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum rematae) - 28% Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljem (Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici) - 30% Barske šumske zajednice s poljskim jasenom i crnom johom - 5% Sume gornjega Bosuta Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba - 19% Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim ša- šom - 20% Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljem - 51 % Barski šumski ekosustavi s poljskim jasenom i jo hom-10% Šumska zajednica danas najbolje definira šumski ekosustav i dobro odražava stanišne prilike, a posebice vodne odnose. Sa stajališta vode kao neposrednoga ekološkog čimbenika u rizosferi, staništa šumskih zajednica mogu se općenito ovako definirati: u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba tlo je svježe, u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka sa žestiljem ono je poluvlažno, u onoj sa rastavljenim šašem vlažno, dok je u barskim staništima poljskoga jasena i crne johe mokro. Iz navedenih prostornih odnosa vidimo da su biotopi šumskih zajednica gornjega Bosuta znatno vlažniji od onih u Spačvanskom šumskom bazenu, što govori o njegovoj sadašnjoj većoj stabilnosti šumskih ekosustava. O mogućim utjecajima kanala na šume Današnje šumarske spoznaje o utjecajima različitih zahvata u šumoviti prostor, a posebice u staništa nizinskih šuma možemo bez dvoumljenja nazvati gorkim iskustvima. Među prve veće štete izazvane čovjekovim utjecajem pripada proširenje agrara u areal nizinskih šuma u 17. stoljeću s posljedicom promjene mikroklime i vodnih odnosa u šumskim staništima, zbog nestanka šume u velikome dijelu prostora i kasnijim hidromelioracijskim radovima u poljodjelskim površinama. Nestanak nizinskih šuma u dolini rijeke Rajne, kao i neuspješni pokušaji njihove obnove, školski su primjer velike pogreške u gospodarenju šumovitim prostorom riječne nizine u smislu promjene vodnih odnosa. Nama su, međutim, najbolji primjeri ono šte se dešavalo u nas u Posavini i Podravini u ovome stoljeću. Zbog već spomenute izgradnje savskih nasipa u svrhu zaštite naselja od velikih voda u području Spačvanskog šumskog bazena, izostale su poplave u šumi, stoje izazvalo znatno sušenje hrastovih stabala. Posljedica ovoga utjecaja uočava se i danas u smislu postupačne promjene šumskih staništa. U šumi Žutici došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka poslije upuštanja vode u šumu hrasta lužnjaka i običnoga graba, čije stanište ne podnosi poplavu. Masovno sušenje hrasta lužnjaka i poljskog jasena dogodilo se u Dubičkim i Sunjskim nizinskim šumama poslije vodotehničkih zahvata u smislu zatvaranja nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. godine. Promjenom hidroloških prilika prilikom izgradnje autoceste Zagreb-Karlovac masovno se sušio hrast lužnjak u šumi Kupčini. Zbog sniženja razina podzemne vode te istovremenog zamočvarenja došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka i crne johe u šumi Kalje pokraj Lekenika. Slično sušenje ali manjega obima dešava se u šumi Turopoljski lug pokraj Velike Gorice. U oba slučaja razlozi propadanja mogu se povezati uz izgradnju odteretnoga kanala Sava-Kupa. U području varaždinske Podravine došlo je do propadanja šumskoga drveća uz akumulacije i odvodne kanale triju hidroelektrana. Uz odvodne kanale više se ne može podići šuma. Znatna sušenja dogodila su se u šumi Repaš i Gabajeva greda zbog nestanka poplava, stoje posljedica izgradnje zaštitnih nasipa. Šumarstvo je u svim navedenim primjerima pretrpjelo goleme gospodarske štete, dok su ekološke i socijalne štete neprocjenjive. Budući višenamjenski kanal Dunav-Sava najveći je vodotehnički zahvat do danas u područje nizinskih šu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 68 <-- 68 --> PDF |
ma i bez dilema se može tvrditi kako će nepovoljni utjecaj i na šume, ako dođe do njegove realizacije, biti nesagledivi. Oni će se u prvome redu odraziti na promjene dosadašnjih vodnih odnosa u šumama neposredno uz kanal te u onome dijelu spačvanskih šuma čija staništa opskrbljuju vodom podzemni tokovi prekinuti izgradnjom kanala. Današnji šumski ekosustavi bit će pogođeni pojavom promjene staništa koja će imati uzroke bilo u većoj opskrbi vodom koja dovodi do anaerobiosisa (nedostatak kisika, gomilanje ugljičnoga dioksida) ili nedostatku vode. To će kolebati unutar ekološke valencije vode kao izravnoga ekološkog čimbenika za svaku vrstu drveća i za svaki kapilarni uspon konkretnoga profila tla drukčije, pa je vjerojatnost različitih slučajeva odražavanja, pojedinih sastojina, njihovih dijelova, skupina stabala, a posebice biogrupa istovrsnih stabala, vrlo velika. Tu posebice napominjem kako investitor do danas nije poduzeo odgovarajuće mjere kako bi se prikupili podaci o podzemnim vodama i njihovim razinama u šumi te o kretanjima podzemnih voda u trasi kanala. Jedini podaci o podzemnim vodama je 16 šumarskih stacionara s piezometrima u različitim staništima Spačvanskoga šumskog bazena i 17 u području šuma gornjega Bosuta na kojima su motrenja tek započela. S obzirom na šumarska dugogodišnja iskustva o utjecaju vodotehničkih zahvata na nizinske šume, smatramo kako bi bilo najbolje da se vodni odnosi u njihovu prostoru ne mijenjaju. Sadašnje stanje hidroloških prilika u Spačvanskome šumskom bazenu predstavlja za većinu šumskih zajednica stanišni optimum. U žaru težnje za što bržom izgradnjom investitor je sklon šumarska stajališta proglasiti konzervativnim, dok je naš stav zasigurno korak ispred u smislu težnji da šumarske ekološko-biološke i šumsko-uzgajivačke spoznaje tijesno surađuju s hidrolozima u svrhu pronalaženja dobrih riješenja s ciljem zaštite šuma. Smatram kako investitor raspolaže s premalo podataka za izračun isplativosti gradnje kanala u odnosu na štetu koja se u različitim vidovima očekuje u nizinskim šumama vinkovačkoga područja te općenito u čitavome prostoru uključivši i agrar. To je zasigurno prijetnja opstanku velikoga hrvatskog prirodnog bogatstva koje proizvodi zeleno zlato, najkvalitetnije hrastovo drvo na svijetu i preko milijun t kisika što je vrlo značajno uz prirodoznanstvenu vrijednost Spačvanskih nizinskih šuma, njihovu prirodnost i raznolikost biljnoga i životinskoga svijeta. Nakon predavanja slijedi rasprava (M a t i ć, Starčević, Seletković, Prpić, Jurjević, Gelić, Treber, Perunsk i i dr.). Raspravu možemo sažeti u nekoliko najvažnijih mišljenja, primjedbi i prijedloga: I dosadašnja istraživanja šumarskih znanstvenika dovoljna su podloga za mišljenje kako će spomenuta gradnja imati negativni utjecaj na šumske ekosustave. To se može potkrijepiti dosadašnjim domaćim i inozemnim iskustvima i viđenjima (Kalje, Turopoljski lug, Kupčina, Rajna, Gabčikovo i dr.). Tamo je došlo do katastrofalnih sušenja ili pak do promjena vrste. Sada se čine ogromni napori i ulažu velika sredstva na sanaciju stanja. Uzročnicima takvog stanja u dolini Rajne, danas nije dozvoljeno tamo više "niti lopatu zakopati", pa nije čudo što u traženju posla za veliku mehanizaciju nama nude kredite i usluge. Nema jamstva i primjerima nisu dokazane tvrdnje da tehnika može vjerno imitirati prirodu, primjerice u reguliranju kolebanja podzemne vode, niti po visini stupca, a vremenski pogotovo. Glede radova koji će se izvoditi u etapama, ima vremena i za još dodatna mjerenja koja će vjerujemo samo potvrditi današnje šumarsko stajalište. Vodoprivredni stručnjaci su međutim mišljenja, kako spačvanski bazen nije izravno ugrožen i da kanal neće prouzročiti promjenu - na trasi su svega tri neposredna zadiranja u šumu. Opravdana je primjedba, kako je teško stanovnicima ovog kraja pa i članovima komisije, odlučiti se biti za ili protiv. Sjedne strane jedva čekaju ulaganja koja će im omogućiti bolji život, ali nikako ne žele da nestanu šume, pa je pitanje koji doktori znanosti imaju pravo, jer za njih su autoriteti i jedni i drugi. To upućuje na sjedanje za okrugli stol i odgovoran pristup svih struka. Nismo vidjeli ekonomsku studiju koja bi trebala prikazati isplativost ulaganja, ali znamo da je u njoj obuhvaćen i transport ugljena za buduću termoelektranu u Slavoniji, stoje nakon izjave predsjednika Republike glede ugljena kao energenta, bespredmetno. Dio radova bi se mogao izvršiti bez većeg utjecaja na šumu, poglavito Vukovarska luka i kanal do Nuštra i Vinkovaca. Ako je potrebno pretovarivati teret, a je, jer je povezanost Dunava kanalom do mora "na velikom štapu", onda je svejedno gdje to činiti. Treba imati samo dobru željezničku prugu u koju bi bilo u današnje kontejnersko vrijeme svrsishodnije ulagati. Naravno, da ovaj iako gospodarski skup, nije prošao bez dobronamjerne zemljopisno-političke tvrdnje i pitanja: Hrvatska je već podunavska zemlja i koga mi to, s hrvatskim novcem uvodimo u krug podunavskih zemalja. Na kraju je zaključeno, kako je na ovu temu potre bno ovo proljeće organizirati široku, dobro pripremlje nu raspravu svih stručnjaka. H. Jakovac |