DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 61 <-- 61 --> PDF |
čitim uzgojnim oblicima i degradacijskim stadijima, čije ukupne površine iznose 520.000 hektara. Volumen drva varira od 8,46 mVha do 112,80 nr´/ha, a volumen lista od 1,31 mVha do 20,90 mVha. Volumen ovisi o vrsti, njezinom uzgojnom obliku i degradacijskom stadiju, odnosno dimenzijama pojedinih individua koje ga sačinjavaju (visina, promjer, oblik i veličina krošnje), njihovom broju po jedinici površine, sklopu i načinu grupiranja po površini te bonitetu staništa. Prikupljeni podaci s pokusnih ploha obrađeni su statistički, te opisani različiti modeli procjene biomase s regresijskim koeficijentima i parametrima jednadžbe. Slika 4. dr. se. Vlado Topić, vrsni znanstvenik za područje krškog šumarstva, prikazao je u Senju svoja najnovija istraživanja (Foto: G. Novotni) Gracija Mičetić, dipl. inž.: "Hrvatske vode" Rijeka Erozija i bujica na kršu Područje Krša, po erozijskim i bujičnim karakteristikama nije jedinstveno. Specifičnost erozije na tipičnom kršu ponajprije određuje vodopropusna, slabo erodibilna vapnena podloga, a zavisno od utjecaja režima oborina i režima vjetra, dominirati može bilo vodna, bilo eolska erozija, a praktično njihova kombinacija. Iako je sam vapnenac slabo erodibilan, tla stvorena na taj podlozi vrlo su osjetljiva na eroziju, kako vodnu tako i eolsku, koja je vrlo utjecajna, a na nekim područjima i dominirajuća. Danas je erozija na kršu, u smislu produkcije nanosa slaba ili vrla slaba (IV i V kategorija), stoje rezultat činjenice daje ona obavljena u prošlosti, kada su ogoljena i erodirana prostrana područja, gdje sada dominira gola vapnena podloga s ostacima tla na mikroreljefom zaštićenim položajima. Djeluje paradoksalno, ali ogoljenjem i erozijom na kršu, udjel otporne vapnene po- Slika 5. Gracija Mičetić, dipl. inž. šum.. "Hrvatske vode", izlaže svoj zanimljivi rad (Foto: G. Novotni) dloge na površini se povećava, a erozija i dalje smanjuje, a kao posljedica javlja se sve teže ozelenjavanje takvih površina. Jedini čimbenik erozije na koji čovjek može značajnije utjecati je vegetacija. Osim utjecaja na vodni režim, time i vodnu eroziju, vegetacija utječe višestruko i na eolsku eroziju. Osim što smanjuje brzinu vjetra i zaštićuje tlo, unutar sklopa vegetacije, posebno visoke, vrši se obaranje vjetrom nošenih čestica, dakle proces suprotan eroziji. Površine na tipičnom kršu bilo da su pokrivene šumskom vegetacijom, bilo da su ogoljele do kamenjara, imaju slabu ili srednju eroziju u smislu produkcije nanosa, no erozija poprimi ekscesivne razmjere ogoljenjem površina, a posebno nakon požara kada u kratko vrijeme biva uništen i odnesen sav vjetru ili vodi izloženi pedološki sloj. Zbog toga se može reći da su površine krša malog rizika na eroziju kad su kamenjari, dok nasuprot, ako su pokrivene razvijenom vegetacijom, posebno kulturama borova, imaju također slabu eroziju, ali izuzetno visok rizik na eroziju. Specifičnost bujica na tipičnom kršu je njihovo često dugotrajno mirovanje, da bi u rijetkim prilikama poprimile katastrofalne razmjere. Te bujice daju dojam da nikada nemaju velikih voda, da su bezopasne, da ne transportiraju nanos. Te bujice zbog vapnene podloge vrlo slabo reagiraju na male pa i srednje oborine koje se vrlo brzo slijevaju u podzemlje, ali kod pojava dugotrajnih i ekstremnih oborina, koje podloga nemože brzo propustiti, ili dođe do zasićenja podzemlja, javlja se površinsko tečenje često ekstremnih razmjera. Režim protoka i režim nanosa za ove bujice su specifični i slabo proučeni. I kod |