DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 6     <-- 6 -->        PDF

D. Kajha i S. Bogdan: PROCJENA GENETSKIH PARAMETARA U KLONSKIM TKST0V1MA... Šumarski list br. I 2, CXXIII (l´)99), 3-10
U ovom su radu utvrdivane razine genetske kontrole
za svojstvo prosječnog prirasta u klonskim testovima
crnih topola, te je utvrđivana varijabilnost parametara
nasljednosti (Ir) tijekom ontogenetskog starenja u uvjetima
promjenjivih čimbenika okoline.


U raduje procijenjena nasljednost svojstva prosječnog
prirasta po dvije metode, dok je dodatno genetsko
poboljšanje drvne mase procijenjeno na osnovi selekcije
pet ili jednog najboljeg klona.


MATERIJAL I METODE RADA - Material and methods


Podaci u ovom radu korišteni su iz klonskih testova
crnih topola koji su osnovani na području Šumarija Koprivnica,
Čakovec i Osijek. Osam klonskih testova koji
su obrađeni u ovome radu, a osnovani su u različitim
razmacima sadnje i s različitim starostima sadnog materijala
(Tablica I). Iz tih je razloga procjena genetskog
heterogeniteta-nasljednosti i genetske dobiti izvršena
za svojstvo prosječnog prirasta. Također je i različita
smjesa klonova od eksperimenta do eksperimenta uvjetovala
da se izvrši procjena genetskih parametara za pojedini
eksperiment. Broj klonova u pojedinom eksperimentu
kretao se od četiri do 24 genotipa, dok je prosječni
prirast proračunat glede preživljavanja. Izmjere prsnog
promjera, totalnih visina, kao i procjene drvne mase
srednjeg stabla, ukupne drvne zalihe po hektaru te
preživljavanje, obrađeno je za sve klonske testove kod
plantažne starosti od 14 godina. Eksperimenti su osnovani
kao randomizirani blok sustav u ponavljanjima, a
za analizu varijance korištene su aritmetičke sredine po
ponavljanjima.


Stupanj nasljednosti za svako pojedino svojstvo dobiveno
je raščlanjivanjem sveukupne varijabilnosti u pokusu
na međuklonsku varijabilnost i varijabilnost unutar
jedinki istoga klona. Metodom analize klonskih testova
dobivaju se vrijednosti za nasljednost u širem smislu.


Nasljednost je računata po sljedećim formulama:


fi2
Ir (u širem smislu) = L-— ; (po Wright u )


—+ 5;


r


52
Ir (u širem smislu) = . -—- ; (po Einspahru,
" +"c van Buij tenenu
i Peckham u).


U gornjim formulama 52c je varijanca klonova, 52 je
varijanca greške, a r je broj ponavljanja u pojedinom
pokusu.


Procjena genetskog poboljšanja selekcijom računata
je po formuli:


AG=z aph h2 (Falconer 1981),


gdje je i intenzitet selekcije (Becker 1984), 8ph je
standardna devijacija za fenotipske vrijednosti uzgojenih
klonova, a h2 je nasljednost za pojedino svojstvo.


Kada je selekcija bazirana na prosjecima klonova,
tada formula za očekivanu genetsku dobit iznosi:


ft2
AG = i^= c ;(Randall &Cooper 1973).
V5 2/r + 52


Očekivano genetsko poboljšanje za svojstvo prosječnog
prirasta obračunato je glede selekcije pet ili jednog
najboljeg klona u pojedinom klonskom testu, te je
uspoređeno s ostvarenim eksperimentalnim podacima.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA - Results and discussion


U tablici 1 prikazane su vrijednosti prosječnog prirasta
klonova crnih topola u osam terenskih eksperimenata,
kao i njihovi rangovi u pojedinom klonskom testu
kod plantažne starosti od 14 godina. Klonski testovi
osnovani su u različitim razmacima sadnje, pa su iz tog
razloga procjene genetskih parametara obračunate za
svojstvo prosječnog prirasta klona za svaki pojedini
eksperiment.


Kod razmaka sadnje 3x 3 m, u klonskom testu
Podturen I, osnovanim sa pet klonova, prosječni prirast
s uključenim preživljavanjem, kretao se od 13,1 mVha
(klon 450) do 34,7 mVha (klon 457).


U klonskim testovima Drnje I i II, s razmacima sadnje
3,5 x 3,5 m, prosječni prirast iznosiojc od 3,6 mVha
(klon 450) do 29,3 mVha (klon S 1-8), a testirano je
ukupno dvadeset, odnosno deset klonova po eksperimentu.


U klonskom testu Podturen II testirano je ukupno
pet klonova s razmacima sadnje 4,5 x 4,5 m, a prosječni
prirast kretao se od 15,7 mVha za klon 709, do 23,1
mVha (klon 457).


Razmak sadnje od 5 x 5 m primijenjen je u tri klonska
testa, Podturen II i Preložnički berek I i II, u koje je
uključeno od četiri do 24 klona po eksperimentu, dok se