DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Mr. Zlatko Dominiković,
ministar
poljoprivrede
i šumarstva
posebno ističe,
kako se obrazovanje
na Šumarskom
fakultetu
izvodi po svjetskim
kriterijima,
što je jamstvo
kvalitetnog rada
u šumarstvu.


Dr. Nikola Ružinski,
zamjenik
ministra u Ministarstvu
znanosti
i tehnologije, u
svojoj je čestitci
naglasio značaj
preko 7000 inženjera
u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti
šumarske
struke i Hrvatske
u cijelosti.


Prof. dr.


Emil Klimo
pozdravio
je nazočne
u ime svih


inozemnih
gostiju.


STOTINU GODINA ŠUMARSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU


{Središnji referat dekana Šumarskog fakulteta prof. dr. Jose Vukelića)


Poštovane gospode i gospodo, stotinu godina u životu
jedne institucije je zaista mnogo i sigurno su ih
obilježili raznoliki ljudi i događaji, uspjesi i manje sretni
dani, reorganizacije i prilagodbe mnogim pitanjima i
nepredvidivim izazovima kakve nosi svaki razvoj, poglavito
u ovom našem brzom i već
pomalo nervoznom stoljeću. Zbog
toga ću sažeto prikazati razvoj Šumarskoga
fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, od uzastopnih vapaja velikih
šumarskih vizionara druge
polovice prošloga stoljeća do današnjih
dana, naslanjajući se na već
objavljene članke, ali i neke izvorne
dokumente.


Potrebu za osnivanjem visokoškolske
šumarske nastave i želju za
napretkom vrlo je jednostavno izrazio
1886. godine šumarski bard
onoga vremena Fran Kesterčanek
koji piše: "Našao sam mnogoga
staroga gospodina koji mi reče.
Za mojih mladih dana ne bijaše još
šumarskih instituta na većem dijelu sveučilišta, no morao
bi ipak biti vrlo veliki sebičnjak, kad bi za to, da
vlastitu svoju naobrazbu opravdam, zahtijevao od mojih
sinova, da se i oni zadovolje s istim onim nepotpunim
znanjem s kojim sam seja iz nužde zadavoljiti morao".
Dakle, želja za novim spoznajama, bojazan od nestanka
šuma, ideja racionalnog korišćenja i gospodarenja
šumskim dobrom bili su osnovni poticaji osnivanja
šumarskih akademija u 19. stoljeću u Europi, iako već
u statutima pojedinih gradova kao što su Nin, Korčula,
Split, Dubrovnik, Trogir i drugi (11-13 stoljeće) nalazimo
prve proglase o zaštitnim mjerama za njihovo očuvanje.
S druge strane prisutan je bio i ponos hrvatskih
intelektualaca, koji su do tada diplome stjecali u Ta


randtu, Beču, Mariabrunu, Banskoj Šćavnici, kako bi
se njihova domovina materijalno i kulturno izdigla, kako
bi se šumarskoj struci uz srednju školu u Križevcima
dalo dostojno mjesto na Sveučilištu, ali i da se Sveučilište
obogati jednom mladom gospodarskom znan


stveno-nastavnom disciplinom. Zornaje
činjenica koju citiraju najvatreniji
predstavnici sveučilišne šumarske
nastave da su školske godine
1883/84. na Sveučilištu za kulturu
tla u Beču studirala 22, a na šumarskoj
akademiji u Šćavnici 4 slušatelja
iz Hrvatske. I čuveni hrvatski
književnik i šumar Josip Kozarac
pripadao je prvoj generaciji šumara
bečkog sveučilišta, otvorenog 1875.
godine. Nakon dobrog desetljeća,
konačnoje 13.3.1897.godine na temelju
Zakona o promicanju gospodarstva
u Hrvatskoj i Slavoniji, osnovana
Šumarska akademija kao
trogodišnji studij pri Mudroslovnom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.


Osnivanje akademije bilo je izjednačavanje naših
šumara sa stručnom spremom u inozemstvu, bilo je to
pitanje s velikom društveno-prosvjetnom i domoljubno-
političkom pozadinom, a pružalo je mogućnost da
se u državnoj šumarsko-tehničkoj službi iznad X činovničkog
razreda mogu uposliti i domaći sinovi. Studij
je obuhvaćao 34 kolegija po programu potpuno izjednačenog
sa starijim europskim studijama, a dekan
Mudroslovnoga fakulteta bio je i dekan akademije. Na
svečanom otvaranju Šumarske akademije 20. listopada
1898. godine, tadašnji rektor Josip D o č k a 1 izvijestio
je u svome govoru i ovo:


"Sveučilište pozdravlja u ovoj školskoj godini novu
naučnu struku koja mu je prirasla. Na temelju posebno