DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 26 <-- 26 --> PDF |
I). Bančcvič: EKOLOŠKO-VEGgT. PROMJENE U ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA NA PODRUĆ. G.J. "ŽUTICA" Šumarski liši br. 1 -2. CXXI1I (1999), 17-28 tre, Myosotis scorpioides, Rumex sanquineus, Deshampsia ceaspitosa, Galium palustre, Lvsimachia vulgaris i neke dr. vrste koje preferiraju vlažnije stanište. To je još naglašenije na snimci 6 gdje, susrećemo vrste Carex elongata, Stachyspalustris, Carex elata, Calthapalustris, Euphorbia palustris, Alisma plantago aquatica i dr., dok mezofilni elementi polako iščezavaju. Sve ovo ukazuje na zamočvarenost biotopa koji nije bio takav. Tako na staništu subasocijacije s drhtavim šašem (Medvedović 1975) danas na više od 50 ha imamo šumu crnejohe- odjeli 70c id, 11 Id, 117b, 140b i 141b, na 30 ha šumu poljskog jasena - odjeli 33b, 58b, e i f, dok je na više od 120 ha danas vlažnija subasocijacija s rastavljenim šašem - odjeli 130a i b, 134, 136eid, 149, 150 i 168. Progresija staništa zamjetna je na daleko manjoj površini i to na negdje 40 ha (20 haje prešlo u subasocijaciju s običnim grabom - odjeli 118a i 162c i oko 20 ha u zajednicu hrasta lužnjaka i običnoga graba - odjeli 35b i 168) pa je ova subasocijacija znatnije smanjena po svojoj površini. Važno je napomenuti daje Rauš istražujući šumsku vegetaciju g.j. "Žutica" u razdoblju od 1969. do 1973. godine ustvrdio da se šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem nalazi u relativno stabilnom stanju i da ne pokazuje nikakve poremećaje u razvoju i flornom sastavu vezano za sušenje hrasta lužnjaka. Subasocijacija se po njemu tada nalazila u stanju progresije. S druge strane, istraživanja na drugim lokalitetima sušenja hrasta lužnjaka, pokazuju rezultate koji su gotovo istovjetni stanju koje sam zatekao i opisao u g.j. "Žutica". Dakle, uslijed stresa i neizdiferenciranosti staništa nastaju teške posljedice. Florni sastav sastojina, njegova fizionomija i struktura na mnogim lokalitetima potpuno su izgubili karakter tipski razvijene subasocijacije, a dominiraju netipične biljke koje indiciraju zamočvarenost biotopa. Na temelju detaljne analize pojedinih fitocenoloških snimaka, može se zaključiti da se i u subasocijaciji s rastavljenim šašem (Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae Ht. 1938) zapaža agresivni prodor poljskog jasena i crne johe koji ulaze uslijed stvorenih, novih (barskih) uvjeta. Svojom brojnošću i brzinom rasta oni potiskuju hrast lužnjak, koji se zbog povećane vlažnosti puno slabije pomlađuje, a stariji hrastovi ranije umiru. Proces zamočvarenja je osobito vidljiv na snimkama 7 i 8, gdje uz poljski jasen i crnu johu imamo i velik udio vrsta: Iris pseudacorus, Lvsimachia vulgaris, Carex elongata, Symphytum officinale, Carex elata, Carex vesicaria, Roripa amphybia, Leucoium aestivum, Amorpha fruticosa i dr. Autockološke osobine ovih vrsta prema El lenbergu (1979),Oberdorferu (1983),Zo 1 y o m i u i dr (1967) to i potvrđuju, te pokazuju da su to biljke vrlo mokrih i poplavnih staništa, koje na sušim staništima ne pridolaze. To su uglavnom i vrste svijetla i polusvijctla, što također govori o promjenama stanišnih i strukturnih čimbenika zajednice. Dakle, zajednica je također doživjela veće promjene, tako daje na površini od približno 200 ha zabilježena regresija, pa su stanište ove zajednice (Medvedo vić 1 975) zauzele vlažnije zajednice i to na 70 ha zajednica crnejohe - odjeli 54a i b, 78 (sjev.), 92b i c, 132, 134 i 154c i 130 ha zajednica poljskog jasena - odjeli 15, 20, 56b, 61b, 62b, 64f, 164b, 194c i 196a. Danas je još nešto više od 50 ha pod zajednicom hrasta lužnjaka i velike žutilovke s običnim grabom - odjeli 63a, 65a, 154a i 155b i oko 130 ha pod zajednicom hrasta lužnjaka i običnoga graba - odjeli 37a i dijelovima odjela 62 i 65, no ovdje se radi o progresijskim procesima. S druge strane, površina ove zajednice povećala se uglavnom uslijed povećane vlažnosti terena i s povezanim regresijskim procesima na račun zajednice hrasta lužnjaka i običnoga graba, na nešto preko 120 ha -odjeli 25d,37(dio),83a, 101a, 103a, 119a, 139a, 187b i 188di zajednice hrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem na oko 120 ha - odjeli 130a i b, 134, 136e i d, 149, 150 i 168. Nadalje, kao posljedica uglavnom prirodne sukcesije zajednica i prijelaza u suše zajednice, ova subasocijacija proširila se na još 80 ha bivše šume crnejohe - odjeli 84, 86, 121a i oko 50 ha bivše šume poljskoga jasena - odjeli 23b i 75a. Sve nam ovo govori o vrlo intenzivnim promjenama, unatoč tomu stoje ova zajednica više-manje zadržala površinu od prije tridesetak godina. Prema Rauševi m istraživanjima g.j. "Žutica" (1980), ova subasocijacija nalazila se u stanju regresije, jer je stabilnost subasocijacije u velikoj mjeri poremećena prvobitno sušenjem nizinskog brijesta, a potom naglim i masovnim sušenjem hrasta lužnjaka. To i ova istraživanja potvrđuju, ali su danas nešto veći regresijski procesi u subasocijaciji s drhtavim šašem, što koindicira s rezultatima istraživanja vegetacije s područja Kalja, Turopoljskog luga i Pokupskog bazena (Rauš 1980,Rauš iVukelić 1989,Vukelić i Rauš 1993, Prpić i dr. 1994, Rauš 1996). Na temelju svega navedenoga, može se zaključiti da je danas intenzitet sušenja manji nego šesdesetih i sedamdesetih godina, ali i dalje proces sušenja, ponajprije hrasta lužnjaka traje, a u dobroj mjeri se osjećaju i posljedice prijašnjih katastrofalnih sušenja, tako daje udio sanitarnih sječa u razdoblju od 1988. do 1995. godine 13,8 %, što iznosi 25 259 m´. Možemo reći daje ovo sada jedan vrlo labilan ekosustav, s kojim je potrebno vrlo pažljivo rukovati. Valja težiti uzgojnim postupcima koji će ekosustav dovesti u što veću ekološku ravnotežu. |