DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 25 <-- 25 --> PDF |
D. Baričević: EKOLOŠKO-VEGET. PROMJENE U ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA NA PODRUČ. G..I. "ŽUTICA" Šumarski listbr. 1 2. CXXII1 (1999), 17-28 Osnovom obavljenih vegetacijskih istraživanja, te usporedbe sa stanjem u normalno razvijenim sastojinama u Lipovljanima, mogu reći da je sadašnje stanje šumske vegetacije u tipičnoj zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba u g. j . "Žutica" relativno stabilno, iako se posljedice prijašnjih sušenja osjećaju i danas, pa su pojedini lokaliteti uslijed povećane vlažnosti staništa zaustavljeni u progresiji i u njima se susreću biljne vrste vlažnijih staništa. Površine pod ovom zajednicom prije dvadesetak godina i danas su podjednake. Nadalje, mogu zaključiti da obavljeni hidromelioracijski radovi (odvodnja, obrana od poplava) djeluju dvojako na ovu šumu, manjak vode na staništima nizinskih šuma samo ubrzava progresivnu sukcesiju, stoje vidljivo u predjelu Žalkovo, u odjelima 39a i 168 gdje se ova zajednica proširila na područje koje je prije zauzimala (Medvedovi ć 1975) zajednica hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae-Quereetum roboris). Također se zajednica hrasta lužnjaka i običnoga graba više razvija na uzdignutim terenima uz Česmu i neke druge starije vodotoke. Tako je ukupna površina na kojoj se događala i događa progresija nešto preko 300 ha. S druge strane suvišak vode vodi k smanjivanju površina pod ovakvom šumom, a u korist šuma vlažnijih terena, što se očituje kroz nadiranje poljskog jasena uz riječne terase na gredama gdje prodire poplavna voda, te crne johe u kazetama gdje se nakon, od vodoprivrede kontroliranih poplava, voda duže zadržava. Uz to je primjetan i povećani udio biljaka koje indiciraju nešto vlažnija staništa kao što su Carex remota, Cerastium silvaticum, Lvsimachia nummularia, Carex brizoides, Rumex sanguineus, Myosotis seorpioides i neke dr. (snimka 1). I snimka 2, s dosta većom pokrovnosti sloja grmlja i vrstama kao što su Carex brizoides, Rubus sp. i Deshampsia eaespitosa u sloju prizemnoga rašća, ukazuje također na određenu narušenost sastojine. Tako danas na gotovo 60 ha staništa ove zajednice (Medvedovi ć 1975) pridolaze sastojine crne johe ili poljskoga jasena - odjeli 27d, 72f, 80b, 88a, 100b, 112b, 113d i 126c, a čak na 250 ha šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (50 ha subasocijacija s običnim grabom odjeli 107a, 113b, 119b, 126d, 129a i d te neki dr., 80 ha subasoc. sdrhtavim šašem -odjeli 28ai b, 34b,41b,48a i c, 131a i c, dijelu 132 te 139a i 120 ha subasoc. s rastavljenim šašem - odjeli 25d, 101a, 103a, 119a, 187b, 188dinekidr.). Sa stajališta sušenja i stabilnosti šuma, stanje subasocijacije s bukvom zadovoljava, te je upravo zbog svog mješovitog karaktera (hrast, grab, bukva) ona u prednosti u odnosu na druge jednoličnije zajednice. Znakovito je da se zajednica hrasta lužnjaka i običnoga graba na drugim lokalitetima sušenja hrasta lužnjaka (Kalje, Turopoljski lug, Pokupski bazen) kao ter minalna zajednica u razvoju šumske vegetacije nizinskog područja Hrvatske, pokazala stabilnom i otpornom na sušenje, a to stabilno stanje pokazala su i istraživanja u "Žutica" (Rauš 1980). Suma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quereetum roboris Ht. 1938) zauzima oko 35 % obrasle površine g.j. "Žutica". Ona reljefno izostavlja barska područja jasena i johe te grede u središnjem dijelu i uz riječne terase. Najveći kompleksi koji pripadaju ovoj zajednici dolaze u šumskim predjelima Sumarak, Gospođice, dijelom Ravneš i Žalkovo te potez Crna humka - Carev bok. Razvijena je u tri subasocijacije: earpinetosum betuli (/Ht. 1938/ Glav. 1961), caricetosum brizoides (Ht. 1938) i caricetosum remotae (Ht. 1938). Na temelju istraživanja mogu zaključiti da su se u ovoj zajednici događale i događaju se najveće promjene, bilo da se radi o pozitivnoj ili negativnoj sukcesiji. Tako sam na površini od oko 150 ha po prvi puta na ovome području izdvojio subasocijacuju s običnim grabom ili tzv. vlažnu gredu. Od toga je oko 100 ha nastalo kao posljedica progresije i promijenjenih stanišnih uvjeta na površinama gdje su prije bile opisane (Medvedo vić 1975) subasocijacije ove zajednice s drhtavim šašem i s rastavljenim šašem - odjeli 63a, 65a, 118a, 154a, 155b i 162c. No, oko 50 ha nastalo je kao posljedica regresijskih procesa u zajednici hrasta lužnjaka i običnoga graba - odjeli 107a, 113b, 119b, 126d, 129a i d. Stanje na snimkama 3 i 4 također je u svezi s prijašnjim sušenjem hrasta lužnjaka, pa se stanište tipične grede degradiralo i sada imamo uz elemente grede i nalet crne johe i poljskog jasena te velikog broja vrsta koje preferiraju nešto vlažnije stanište (Carex remota, Polygonum hydropiper, Rumex sanguineus, Lycopus europaeus, Myosotis seorpioides, Galium palustre, Lytrum salicaria i dr.). O određenoj degradiranosti staništa govori nam i veće učešće vrsta, kao što su Deshampsia eaespitosa, Rubus caesius, Carex elata i Juncus effusus. U skladu s podacima o sušenju šuma i zatečenim stanjem na snimkama, mogu zaključiti da ova subasocijacija na području g.j. "Žutica" nema stalan karakter, te je više uvjetovana posljedicama sušenja i s tim povezanim promjenama staništa, nego što je nastala prirodnom sukcesijom. Subasocijacija s drhtavim šašem (Genisto elatae- Quereetum roboris caricetosum brizoides) zahvaćena je još intenzivnijim promjenama. Sušenja hrasta lužnjaka su dosta primjetna, a subasocijacija je također izložena regresiji. Na mnogim površinama primjetan je prodor crne johe i poljskog jasena u svim slojevima. To je osobito vidljivo na snimci 5, gdje se u većoj mjeri ističu Frangula alnus, Lycopus europaeus, Polygonum hydropiper, Juncus effusus, Peucedanum palus |