DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1999 str. 11 <-- 11 --> PDF |
a Kajba i S. Bogdan: PROCJENA GENETSKIH PARAMKTARA U Kl.ONSKIM TESTOVIMA.. Šumarski listbr. I 2. CXXIII (1999), 3-10 Tablica 3. Očekivana i ostvarena genetska dobit (AG) prosječnog prirasta za pet najboljih klonova i za jedan najbolji klon topole u šest terenskih eksperimenata Table 3 Expected and realized genetic gain (AG) for average increment of the five superior clones and the best clone on six field plot experiments Genetska dobit za pet najboljih klonova Genetska dobit za najbolji klon Genetic gain for the five superior clones Genetic gain for the best clone Lokalitet mVha mVha Site (%) (%) po Wrightu poE.B.P* po Wrightu poE.B.P* by Wright byE.B.P* by Wright byE.B.P* očekivano očekivano ostvareno očekivano očekivano ostvareno expected expected realized expected expected realized Drnje I 8,41 7,94 16,97 12,94 12,21 18,55 (74,1) (70,0) (149,5) (114,0) (107,6) (163,4) Drnje II 3,36 2,94 22,63 6,99 6,13 29,30 (17,5) (15,3) (118,1) (36,5) (32,0) (152,9) P. Berek I 4,12 3,27 19,60 6,07 4,81 20,97 (27,2) (21,6) (129,3) (40,0) (31,7) (138,3) P. Berek II 4,35 4,21 19,58 8,08 7,81 22,52 (29,0) (28,1) (130,7) (53,9) (52,1) (150,3) Podturen ---2,65 2,05 23,42 (14,0) (10,8) (123,6) Pampas 4,20 3,77 26,10 8,74 7,86 26,40 (18,4) (16,5) (114,3) (38,3) (34,4) (159,4) Einspahr, van Buijtcncn, Pcckham Genetska dobit (AG) za prosječni prirast procijenjena po Ei nspahru, van Buijtenenu iPeckhamu, iznosila bi za selekciju jednog najboljeg klona od 2,05 mVha, u klonskom testu Podturen, do 12,21 mVha u istom klonskom testu. Ta bi se procjena genetskog poboljšanja kretala u vrijednostima od 10,8 % do 107,6 %. Selekcijom pet najboljih klonova, procijenjenih po ovoj drugoj metodi, očekivana genetska dobit (AG) imala bi vrijednosti od 2,94 mVha do 7,94 mVha. Genetsko poboljšanje kreće se tada u vrijednostima od 15,3% do 70,0%. U tablici 3 prikazana je očekivana i ostvarena genetska dobit (AG) za provedenu selekciju jednog i pet najboljih klonova u testiranim klonskim pokusima za svojstvo prosječnog prirasta. Ostvareno genetsko poboljšanje uspoređeno s očekivanim, proračunatim po obje metode, znatno je veće i to kod procjene za selekciju pet najboljih, i za jedan najbolji klon. Prisutna je velika širina varijabilnosti prosječnog prirasta između klonova u svakom pojedinom eksperimentu (Tablica 1). To je uzrokovano učešćem većeg broja divergentnih genotipova, koji su uvjetovali da su vrijednosti ostvarenog prosječnog prirasta znatno veće od očekivanih vrijednosti. Iz tablice 3 je vidljivo da selekcijom pet klonova s najvećim prosječnim prirastom možemo u jednom eks perimentu ostvariti od 114,3 % do 149,5 % u odnosu na naše očekivane vrijednosti poboljšanja, koje se kod obje metode kreću u vrijednostima od 15,3 % do 74,1 %. Također se selekcijom jednog najboljeg klona može ostvariti genetsko poboljšanje od 138,3 % do 163,4 %. Očekivane vrijednosti genetske dobiti dobivene kod obje metode kreću se od 10,8 % do 114,0 %. Selekcijom pet ili jednog najboljeg klona ostvarilo bi se znatno veće genetsko poboljšanje od očekivane genetske dobiti, budući je raspon vrijednosti prosječnog prirasta pojedinog klona unutar svakog pokusa velik. Istraživanje procjene genetskog poboljšanja u produkciji drvne mase kod kultura stablastih vrba, imala je prosječna odstupanja od 1 % do 5 % u odnosu na očekivana i ostvarena poboljšanja (Kajb a 1991), kada su obračunata po Wrightu. Poznato je da procjene nasljednosti i genetskog poboljšanja (AG) treba izvršiti ne samo s mladim, već i sa starijim biološkim materijalom. Genetsko poboljšanje sa sigurnošću možemo procijeniti i kod mlađeg materijala, ukoliko je utvrđenajuvenilno- adultna korelacija za to svojstvo. Određivanje optimalne starosti za selekciju primjenom različitih modela rezultiralo je zaključkom da ekstremno rana selekcija, manja od 1/3 ophodnje, mora biti uzeta s rezervom (Kan g 1985). |