DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 96 <-- 96 --> PDF |
međunarodne stručne javnosti. Na mjestu upravitelja Šumarije Osijek, dobro znam da ga po stručnosti i plemenitosti pamte kolege, pamte ga Osječke podravske i nizinske šume, znam da njegov duh i danas lebdi Erdutsko-podunavskim šumama. Isto tako znam da nema ni jednog studenta šumarstva u Hrvatskoj koji kroz proteklih 30 godina ne pamti njegov zanos i vrhunske stručne misli izrečene o problematici uzgajanja i zaštiti euroameričkih topola, tamo negdje u Španjolskoj adi ili rasadniku "Karašica". Svoj stručni uspon nastavio je u ROŠ "Slavonska šuma" Vinkovci, na radnom mjestu višeg stručnog suradnika za uzgoj i zaštitu šuma; bilo je to vrijeme izražene dinamike razvoja i priznatog statusa šumarske struke. Isuviše smo mala zemlja, da se ne bi međusobno svi dobro poznavali i prepoznavali; tko je što i koliko u svom radnom vijeku činio i učinio u našoj struci. Tome moramo zahvaliti i struci koja je još uvijek čvrsto povezana, zahvaljujući tradiciji naših časnih prethodnika. Josipova, sklonost prirodi, osjećaj za šumu, njeno uzgajanje, odgovornost i brižnost za odgoj i obrazovanje mladih ljudi u struci, u kojima je vještinom iskusnog pe dagoga prepoznavao vrline i znanja; vjerovao u njih, često mi o tome pričao, bile su toliko snažne preokupacije koje su ga čitav život vezale, plijenile i zarobljavale najveći dio njegove energije i ljubavi, a rezultati su se potvrdili u šumi, pred ljudima, kolegama i prijateljima. Osnivanjem JP "Hrvatske šume" slijedi još jedno priznanje njegovoj stručnosti; ponuđeno mu je mjesto stručnog suradnika za uzgajanje šuma u Direkciji, od tada smo radili zajedno. Tih"naših" sedam zajed ničkih godina rada u Direkciji "Hrvatskih šuma" pamtit će i poštovati svi njegovi i moji kolege po izrazito visokoj stručnoj razini, ali isto toliko i po čvrstoći stručnih stavova, bezgraničnom poštenju i savjesnosti za koje je on zaslužan. Toliko je prepoznatljivo svojim životom svjedočio znanu misao Antuna Branka Š i mi ć a; "Važno je upoznati ljudsko i kršćansko dostojanstvo i ne hodati malen pod zvjezdama." To je toliko uvjerljivo svjedočio, da će njegovo ime, ogromni stručni doprinos šumarstvu Hrvatske i njegov lik ostati trajno u sjećanju kao i dužno štovanje prema njemu i njegovu djelu. I njegov je Hrvoje kroz nekoliko mjeseci trebao kao mladi šumarski inženjer nastaviti njegovim stopama, a poznavajući Josipa, sigurni smo da je hrvatsko šumarstvo i u Hrvoju izgubilo časnog sljedbenika. Pamtimo Josipa kao angažiranog znalca koji je s isto toliko domoljublja i stručnog žara raspravljao o dravskim šumama Varaždina, ranjenim hrasticima Posavine, kao i o prelijepoj Štirovači na vilovitom Velebitu. Poštovao je javnu riječ, riječ struke i morala, znajući da ona mora biti pobuna i poziv u borbu, sve dok ima zla i nepravde u svijetu. To svakako nije ni jednostavno ni lako, ali je iznad svega časno. Shvatili smo, živeći s njim, da ljepotu života treba cijeniti samo po slobodi, neovisno o tome koliko takav život može biti i težak. Takvog smo ga znali, poštivali i vfaljeli. dijeleći u zajedništvu zadnjih sedam godina sve brige, trud i ljepotu življenja. U ime kolega i prijatelja iz "Hrvatskih šuma" oprostit ću se s njim i njegovim Hrvojem stihovima slavonca, Vladimira Kovačića; "Ostaviti stazice šljivika raspletene kose od vrbika i otići daleko zanesen na grebene širokih vidika do gejzira stihova i slika i ubrati ondje svoju jesen " Neka njihove duše Svevišnji ponese u vječnost, a sjećanja na njih neka trajno žive u treperenju lišća slavonskih šuma! Hvala Vam i vječna slava! Tomislav Starčević |