DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 94     <-- 94 -->        PDF

IN MEMORIAM
MIRKO KOLESAR, dipl. inž. šum. (1938 - 1998)


Ova za Surname" očito kobna godina,
tek je ušla u posljednju trećinu
a već nam odnosi 14. po redu radno
aktivnog kolegu i prijatelja. Oni koji
su se malo duže zadržali na godišnjem
odmoru, još polovicom
srpnja su ga viđali ili radili s njim, a
sada 10. rujna, nepuna dva mjeseca
kasnije ispratili smo ga na vječni
počinak. Doslovce iz "vrućeg" posla,
koji ne priznaje privatni život i
ne poštuje radno vrijeme, a zbog
kojeg za sebe nikada nije imao dovoljno
vremena, otišao je na prinudni
vječni odmor na žalost našu,
njegove djece Silve i Hrvoja te ostale
rodbine.


U širokom krugu prijatelja i
poslovnih partnera među šumarima,
lovcima, drvoprerađivačima i
svima koji su ga poznavali diljem


Hrvatske ali i u drugim zemljama,
posebice u Italiji, Austriji i Sloveniji,
tužno je odjeknula vijest o njegovom
zaista preranom odlasku.


Mirko Kolesar, diplomirani
inženjer šumarstva rođenje 25. kolovoza
1938. godine u Jakšiću kraj
Požege. Nakon osnovne škole, maturira
na realnoj gimanziji u Požegi,
te upisuje studij i diplomira na
Šumarskom odsjeku Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Po
završetku studija zapošljava se u
"Jugoinspektu" u Zagrebu, u poslovnici
za drvne proizvode, na poslovima
preuzimanja drvnih proizvoda,
uglavnom za izvoz. Tu "peče
zanat" sa željom da mu to jednoga
dana bude podloga za ulazak u sam
vrh onog dijela struke kojem se želio
posvetiti. Taj se cilj počeo ostvarivati
dolaskom u Exportdrvo u
Šumski sektor gotovo davne 1969.
godine. U njemu je on radio i ostao
do svoje smrti svih 29 godina. Najprije
je to bilo u tehničkoj službi, a
potom u komercijalnoj, na svim poslovima
do šefa odjela u zadnjih deset
godina.


U mlađim smo ga danima
najčešće sretali u ličkim šumama i
utovarnim lukama za drvo Jablancu,
Senju i dr., a kasnije diljem Hrvatske.
Koliko je samo puta pored
kvalitetnije robe talijanima "utrapio"
i malo prozuhlu bukvu snijegom
zaustavljenu pirmjerice na
"Jelovim tavanima", malo "štokirani"
javor negdje u Gorskom kotaru,


TIHORAJ LOVRIĆ, dipl. inž. šum. (1914


U 84. godini života u Novoj
Gradiški je 18. rujna preminuo
Tihoraj Lovrić , dipl. inž. šumarstva.
Kolega Lovrić rođen je 18.
studenog 1914. u Punatu na otoku
Krku. Zbog prirode očeva posla,
koji je po zanimanju bio željezničar,
obitelj je često mijenjala bora


višta u staroj Jugoslaviji, a kasnije
će i inž. Tihoraj, kao šumarski stručnjak,
promijeniti više radnih mjesta
i sredina.


Poslije diplome na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu Univerziteta
u Beogradu, inž. Lovrić svoj
radni vijek počinje u Skoplju, a za


malo mušičavi hrast iz Slavonije ili
pak malo kružljivu topolu. A koliko
je tek puta posredovao da Exportdrvo
uplati "malo avansa" da plaća
u šumariji može na vrijeme biti isplaćena.
Pričekati kupca u kasno
nedjeljno poslijepodne, a zatim s
njime rano sljedećeg dana "samo
skoknuti" do Blaža u Osijek, do Bože
u Požegu, zatim kod brata u Jakšić
i kao usput pogledati još robu u
Migalovcima, sutra u firmu, a poslije
podne nešto napraviti u vinogradu
u Zelini, subotom u lov (ili na
radnu lovačku obvezu) i tako neprekidno,
jednako dinamično do
posljednjeg dana. Uvijek spreman
pomoći, učiti, ali i prenijeti svoje
znanje na druge, posebno mlade
ljude šumare i lovce, čovjek, koji se
nije znao ozbljno ljutiti, čovjek "širok"
kao njegova Slavonija, zlatnog
i velikog srca barem kao njegova
zlatna Požeška dolina, čovjek kojega
su "svi štovali i poštovali" kao i
njegovog did´ Đurkana.


Njegova djeca, o kojoj je zbog
prerane smrti životne družice morao
sam brinuti, iako danas već odrasli,
ostali su iznenada bez očeve
svekolike potpore, firma i struka
bez zrelog i uspješnog stručnjaka a
svi mi bez dobrog i dragog nam prijatelja.


Laka mu hrvatska gruda


i vječna mu slava


H. Jakovac
-1998)


tim službuje u Bitoli, Nišu i Cetinju.
U navedenim mjestima bavi se uređivanjem
bujica, a u Banskoj upravi
u Cetinju vodio je radove na uređenju
bujičnog područja "Sutorina"
kod Herceg-Novog. Na ovom mjestu
prestaje raditi zbog odlaska na
vojnu dužnost uoči Drugoga svjet