DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 52     <-- 52 -->        PDF

I I. Đuričić i T. Đuričić-Kuric: KLETI NA JUŽNIM OBRONCIMA KALNIČKE GORE Šumarski list br. II 12, CXXI1 (1998). 537-546
Slika 1. U očekivanju ... (Obreške kleti snimljene 1997. godine)


Slika 2. Uspješna obnova stare kuće (hiže); niska, zidana, pokrita
slamom, omazana blatom i obijeljena iznutra i izvana.
Snimljena u Sv. Petru Orehovcu 1996. godine.


Slika 3. Stare Obreške kleti (snimljene 1984. godine).


"Suživot staroga i novoga započinje tek kada i ostaci
stare baštine dobiju istu perspektivu kao i ono novo.
Na nama je stvarati uvjete za takav život."(slika 1)


Vraćajući se iz tuđine unosili smo u naš podravski,
potkalnički, zagorski, međimurski kraj, strane vrijednosti,
kao da smo bježali od vlastitog identiteta, kao da
smo ga se stidjeli, ne shvaćajući da ćemo samo kroz
vlastitu posebnost, kroz vlastite vrijednosti biti cijenjeni
od drugih. No kako god nam se naša klet činila
jednostavnom, malom, skromnom, moramo ju sačuvati
i možemo se ponositi njome, jer ona je dio naše tradicije,
naših korjena. Tu malešnu ljepotu ponudimo sebi i
drugima, imamo što pokazati (slika 2 i 3).


SEOSKA TRADICIJSKA BASTINA- Traditional rural heritage


Tradicijsko narodno graditeljstvo - arhitektura nastala
u selima za potrebe stanovanja i gospodarske djelatnosti
- vezano je uz tradicijski oblik narodnoga života,
a to su seljačke obiteljske zadruge.


Seljačke obiteljske zadruge i u kalničkom kraju stari
su predajni oblik zajedničkog života, u kojem je srasla
priroda sa čovjekom, kućom, čovjek sa čovjekom. Obiteljska
seljačka zadruga djelovala je kohezijski.


U svakom naselju (zadruzi) postojale su osobe koje
su vladale određenim znanjem, neophodnim za egzistenciju.
Znanja su stečena kroz dugo razdoblje, usmenom
predajom, gradnja je prilagođena svakodnevnom
životu. Zbog toga nema potrebe da se ona naglo mijenja,
pa nalazimo drevne graditeljske vještine, a promjene
koje nastaju postepene su.


Potkraj 18. stoljeća počinju se graditi stambeni objekti
sa stilskim obilježjima građanske arhitekture. Različita
kulturna strujanja odražavaju se i u seoskoj arhitekturi,
posebice u bogatstvu tehnika, a onda i stilova
gradnje.


Raspadom starog obiteljskog načina života, raspada
se i obiteljska zadruga.


Zadruge se raspadaju na obitelji koje su je činile, a
prema veličini zadružnoga zemljišta, nakon diobe obiteljskih
zadruga, stvarale su se uske i duge parcele okomito
na puteve.


Obitelj koja je čuvala i prenosila narodna predanja
mijenja se, u početku sporo, pa sve brže i brže. Istodobno
s načinom života mijenja se i način gradnje, te se novi,
strani elementi gradnje koriste sve više. (slika 4)


Unošenjem stranih elemenata gradnje uništava se
stara tradicijska arhitektura stvarana stoljećima, uništavaju
se djela anonimnih stvaratelja koji su u svoju gradnju
unosili iskustvo, znanja i umješnost predaka.


Ljepota nepatvoreno narodnog graditeljstva nestaje
u početku sporo, pa sve brže i brže.


Ovo naše stoljeće donijelo je neviđeni napredak u
znanostima a istovremeno nikada nismo tako sustavno
uništavali prirodu i sami sebe kao sada.