DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 46 <-- 46 --> PDF |
J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea satira Mili.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. U I 2, CXXII (1998), 525-536 posljednji gospodar imanja Orljavca, po imenu Sve tačković1 *, imao koristi od prodaje ploda pitomog kestena diljem turske carevine. Trgovanje plodom pitomog kestena bio je monopol za turske plemiće, age i spahije.1" Plod kestena pripremao se na razne načine u turskoj kuhinji, koja osobito cijeni kolače i slastice. U širem okolišu crkve svetoga Roka u Orljavcu prostire se najvrjednija i ekološki najznačajnija šuma pitomog kestena (slika 1). Još i danas su stanovnici toga naselja ljubomorni čuvari Kestenika. U narodu je još uvijek prisutan strah prošlih vremena kada se nije smio brati plod kestena besplatno, nego se svake godine od šumarije zakupljavao dio šume putem takozvanih licitacija. Na sakupljanje ploda kestena postojao je monopol te se pučanstvu nije dozvoljavalo branje i sakupljanje. Ova uredba stoji i u poznatom Zakonu o šumskom redu, carice IVI arij e Terezij e. Plod kestena bio je omiljeno jelo u samostanima Požeštine. Da su Turci bili istinski ljubitelji pitomog kestena i njegovog ploda, govori podatak da se jedna šumska sastojina pitomog kestena, koja je bila u posjedu ondašnjeg turskog gospodara Veličkog grada zvala, a i danas se zove "Begluk". Naselje koje nosi ime turskog podrijetla, Dervišaga, ima u neposrednoj blizini šumu pitomog kestena. Značajno područje pitomog kestena obuhvaća kamenski kraj, raskrižje puteva prema Pakracu i Voćinu. Nalazi iz rimskih vremena svjedoče da su ga rado koristili. Nađeni su ostaci tzv. gromle, villa rustica, kuće za poljoprivredno gospodarstvo, nadgrobni rimski spomenici, a kraj je u srednjem vijeku bogato naseljen. Spominje se crkveno središte i trgovište Crkvenik (Striježevica) te gospoštija i tvrđava-grad Kamengrad. Slijed naselja i proširenje pitomog kestena ide preko starog Zvečeva (Svojšino brdo) sve do Voćina. Arheološki neistraženo područje je oko sela Grđevica, na Ravnoj gori, gdje sastojine pitomog kestena pokazuju daje u prošlosti područje bilo naseljeno, a lingvisti i leksikografi utvrdili su da se u srednjem vijeku u tome kraju govorilo kajkavskim narječjem.-0 Nasadi, šumske sastojine i pojedinačna stabla pitomog kestena još se i danas mogu naći u blizini razrušenog franjevačkg samostana u Poljanskoj, oko Stražcman- grada, samostana i crkve svetog Augustina u Velikoj, lokacija poznatih po arheološkim ostacima kasne antike. I ovo područje bogato je nalazima hrvatske kulturne baštine. Na veličko područje nastavlja se područje Kaptola, poznatog iz pretpovijesti po grobištima-tu mulima i kasnijim nalazima iz rimskog vremena i srednjeg vijeka. Početkom trinaestog stoljeća u Kaptolu je ustoličen Zborni kaptol svetog Petra, koji je pored ostalog imao zadaću registracije i ovjere pravno-imovinskog statusa vlasnika nekretnina, drugih prava i materijalnih dobara. Iznad Kaptola spominje se tvrđava-grad Pogana gradina. Zanimljivo je da se i danas oko davno napuštene utvrde nalazi oaza pitomog kestena. Prema Kutjevu niže se još nekoliko nalazišta pitomog kestena i kulturnih spomenika, u Podgorju, Vetovu (Vetovačka i Treštanovačka gradina), Lukaču, Mitrovcu sve do okoliša cistercitskog samostana u Kutjevu. Budući da se posjed cistercita širio do grebena Krndije na sjeveru i Gradišta na istoku, (vjerojatno kao i posjed iz rimskih vremena) nailazimo na širi areal pitomog kestena. Zanimljivo je i neistraženo područje Remetske rijeke, prema Ružica-gradu iznad Orahovice. Pretpostavlja se da su tu, u divljini Krndije, živjeli redovnici - pustinjaci na ostacima rimskog naselja, a hranili se i plodom pitomog kestena.21 Na južnom dijelu Požeške kotline, na obroncima Babje gore, sastojine i grupe pitomog kestena počinju od sela Baničevac, preko Ivandola (sa značajnim srednjovjekovnim samostanom i crkvom svete Marije, koji su baštinili viteško-crkveni red, templari) prema Dolačkom gradu i romaničkoj crkvi sv. Kuzme i Damjana, iznad Brestovca do Vrhovčkog grada i Požege. Prema Plctcrnici, enklava kestenovih sastojina nalazi se oko Dervišage, Blackog, a područje rasprostranjenja završava oko Viškovačkog grada. Imena, toponimi, u Požegi (Fratrovica, Tekija, Sokolovac), kazuju o povijesti Požege, a na tim lokacijama i danas se nalaze ostaci kestenovih sastojina. Navedeno područje, pored bliže srednjovjekovne prošlosti pokazuje, po arheološkim nalazima, daje bilo značajno i za doba Rimljana. Iznad arheološki sondiranog naselja starog Brestovca, nalazi se neistražena impozantna gradina iz doba ilirskih plemena Japoda i Skordiska, upravo na južnoj trasi rimske ceste od Opatovca prema Požegi. Na južnom dijelu Požeške kotline, šume kestena mogu se naći oko rimskih naselja - utvrda, kasnijih starohrvatskih gradova i turskih vojnih postaja, poput Viškovačkog, Vrhovačkog i Dolačkog grada. Može se zaključiti da se po sadašnjim ostacima sastojina pitomog kestena može u tome okolišu tražiti spomeničko- kulturna baština i obratno, tamo gdje se nalazi povijesni spomenik ili njegov ostatak, naći će se i kestenova sastojina (prilog, karta). 18 Naše župe požeškog kraja, Požeški dekanat, IX, ožujak, 1969. ´"Ncnad Moaćanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), priča Hadži Mehmed age, citat str. 67. "K tomu je, shvativši dajenajugoistoku, u središnjim krajevima Carstva, kesten vrlo tražena roba, uspio dobiti u posjed više kestenika kojih je u okolici Požege bilo dosta i započeo trgovati" 20 Juraj Zelić, Kamengrad, Ljudi i šume kamensko kraja, brošura, Uprava šuma Požega, 1997. ´´ Josip Buturac, Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995., citat, str.30. Gospoštija kutjevačke cistercitske opatije bilaje razmjeno malena. Sjevcrnajc granica išla Krndijom prema Motičini, istočnajužna kutjevaškim poljem do Lakušija, a zapadna možda do Hrnjevca." Značajno je da na istočnoj granici gospoštijc prestaje područje sastojina pitomog kestena. |