DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 45 <-- 45 --> PDF |
J. Zclić: ITIANJK AUTOKTONOSTI I DAIJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski listbr. 11 . CXXII (199X), 525-536 Pretpostavljene rimske ceste kroz Požešku kotlinu bili su dijelovi cesta koje su Rimljani gradili u Panoniji, spajajući zapadne s istočnim dijelovima Hrvatske te Posavinu s Podravinom (viae magnae, viae publicae). Ta cesta bila je dio glavne prometnice kojaje išla prema Osijeku, Vinkovcima i Mitrovici od Siska u Posavini, Ptuja na zapadu Hrvatske, s ograncima prema termama u Daruvaru i Lipiku.14 Prema kasnijim spoznajama i našim zaključcima, cesta je ulazila u Požešku kotlinu preko prijevoja Bili brig, kod sela Baničevac i otuda se granala u dva smjera. Sjeverni smjer vodio je preko sela čečavac i Rudine do Orljavca, Klise, Stražemana, Velike, Kaptola, Vetova, Kutjeva do Gradišta (Klisa), a otuda preko Krndije prema Gradcu i Našicama. Južni smjer vodio je preko Ivandola (Odolya), Zakorenja, Dolca, Brestovca i Požege do Blacka i Pleternice. Sjeverni krak je kod mjesta Orljavac (Vranić) imao ogranak prema Pakracu i Daruvaru, preko Bučja te Kamengradu, Zvečevu i Voćinu. Zanimljivo je da Gospodrska jedinica "Južna Krndija" nema sastojina niti grupa stabala pitomog kestena istočnije od naselja Gradište. Isto tako Požeška gora, južno od Blacka (Viškovački grad) pa prema selu Ratkovica, nema sastojina pitomog kestena. Cijela gospodarska jedinica "Sjeverni Dilj", kao istočno područje Požeštine, također nema sastojina pitomog kestena, iako postoje prirodni uvjeti za njegovu opstojnost. Prema sadašnjim spoznajama nema na navedenom području značajnijih nalaza iz rimskog vremena, niti crkvenih i samostanskih građevina. Područje je inače bogato nalazima iz pretpovijesti. Slijedeći navedene trase rimskih prometnica nalaze se značajni arheološki nalazi iz rimskog i kasnijeg razdoblja. Pozornost smo posvetiti dobu Rimljana, srednjovjekovnoj Hrvatskoj s naseljima, crkvama i samostanima, dobu pod vladavinom Turaka i poslijeturskom razdoblju. Na istočnim obroncima Psunja (gospodarska jedinica "Istočni Psunj") nalaze se arheološki ostaci jednog od najznačajnijih kulturnih spomenika srednjovjekovne Hrvatske, opatija Rudina. Arheološka istraživanja pokazuju nekoliko slojeva po starosti. U rimskom sloju pronađen je brončani novac cara Claudi a iz I. stoljeća, staklo, cigla, kerami ka, dio sarkofaga s latinskim natpisom. U ranokršćanskoj kapelici iz I1I./IV. stoljeća nađen je simbol Krista, crtež ribe, tragovi anse i trolista. Sve ukazuje na ranokršćansko svetište, za doba Rimljana. Za baziliku benediktinaca pretpostavlja se da ukazuje na nastanak već u X. stoljeću (položaj pokojnika, ukrasna dijadema sa spiralnom brončanom žicom, karičice, naušnice). Na jednom nadgrobnom spomeniku nađen je natpis latinicom, na hrvatskom jeziku. Tekst glasi + BRAT IAN + i smatra se prvim hrvatskim natpisom, pisanim latinicom. Pokraj crkve nađeni su temelji samostana benediktinaca iz dvanaestog i trinaestog stoljeća. Pored mnoštva predmeta za kućnu uporabu najznačajnija je kamena plastika, rudinske glave. Glave predstavljaju dvanaest kamenih figura na kraju klesanih gredica, konzola, arhitektonski smještenih u kružnom dijelu, apsidi crkve sv. Mihovila. Osebujnost kiparske tehnike i izražajna simbolika isklesanih lica jedinstvena je u srednjovjekovnoj kiparskoj tehnici Hrvatske. I ostala plastika vezana uz arhitekturu crkve čini opatiju jedinstvenom u Slavoniji i kontinentalnom djelu Hrvatske. Život u opatiji može se identificirati sve do dolaska Turaka, početkom petnaestog stoljeća. Nalaze se tu i natpisi pisani glagoljicom i bosančicom, a po nadgrobnim spomenicima, nišanima, zaključuje se da su ga koristili i Turci. 15 U okolišu opatije Rudina nalaze se najkomplesnija nalazišta pitomog kestena u Požeštini, a i danas se mogu pronaći tragovi vinove loze. Crkveni red benediktinaca poštivao je pored ostalih pravila i pravilo stabilitas loci, (stalnost boravišta), pa je unutar samostana imao sve potrebno za život. Gajili su pitomi kesten i pčele. Pčele su imale dvojaku namjenu: za proizvodnju meda i pčelinjeg voska za izradu svijeća. Pored baklji razne izrade, uljanica i lojanica, svijeće voštanice služile su za noćne potrebe, a ponekom svećeniku, redovniku ili čovjeku plemenita roda i naroda za čitanje i pisanje.´ 6 Sjeveroistočno od opatije Rudina, na mjestu proboja Orljave u Požešku dolinu, između Psunja i Papuka, nalaze se naselja Orljavac i Vranić, poznata iz rimskih vremena i srednjovjekovne Hrvatske. Orljavac je u srednjem vijeku značajno crkveno središte i trgovište.17 Gospodar koji je istjerao hrvatske plemiće na imanju i dvoru Orljavac naslijedio je očuvane visokovrijedne sastojine pitomog kestena. Vjerojatno je i spomenuti 14 Julije Kempf, Požega, Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije, Požega, 1910. Spominjući kutjevačkog veleposjednika Milana Turkovića i njegov doprinos arheološkim nalazima Požeštine piše, str. 65. "Pored toga je revni istraživač pronašao između sela Šapne i Gologa brda ostatke nekadašnje rimske ceste. Sva je prilika daje ta cesta spajala blagoslovljenu požešku kotlinu s istočnim i zapadnim dijelom međuriječne Panonije preko većeg grada u blizini ondašnje Požege. Stručnjaci ustanoviše pravac cesti kroz sela: Šapnu, Klisu (kraj Gradišta), Fcrovac, Tominovce, Treštanovce i Golo brdo. Ostaci ove rimske ceste upućuje nas, da bi to mogao biti spojni ogranak onih glavnih putcva rimskih, koji su se preko srednje Slavonije stjecali u nekadašnjoj Mursi (usjek) i Siscii (Sisak)". 15 Isto kao 6 "´Juraj Zelić, Vatrogastvo u prošlosti veličkog kraja, 100 godina DVD Velika, 1994. " Dubravka Sokač-Stimac, Arhitektura kasne antike u požeškom kraju, Zlatna dolina, Zbornik radova Požeštine, Požega, 1995. |