DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 44 <-- 44 --> PDF |
J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (1998), 525-536 vatska je u sklopu Austro-Ugarskog carstva. Potom slijedi razdoblje jugoslavenske države tijekom sedamdeset godina, a od 1990. godine, nakon skoro 900 godina, uspostavlja se ponovno samostalna država Hrvatska. ^Pored svjetovne političke vlasti i uprave, na pučanstvo ovih krajeva vršenje snažan vjerski utjecaj, osobito kršćanstva i Rimske crkve, te islama. Civilizacija i kultura svjetovnih i crkvenih vlasti utjecali su na gospodarski život pučanstva, pa će se ta interakcija tijekom vremena prepoznavati u ostacima materijaliziranih spomenika, koje danas uopćeno nazivamo spomenicma hrvatske povijesti i kulture, hrvatske kul Slika 1. Sjemenska sastojina pitomog kestena blizu sela Orljavac (gospodarska jedinica turne baštine. "Istočni Psunj") Figure 1. The forest association of sweet chestnut for seed production near village Orljavac Slijedeći dvije temeljne linije (menagment unit "Istočni Psunj") U vrijeme vladavine Rimskog carstva, Slavonija se nalazila u provinciji Panonija. Prostorom Požeške kotline Rimljani su gospodarili od prvog do kraja petog stoljeća, dakle petsto godina. Zbog povoljne klime, edafskih uvjeta i prirodnog bogatstva, Požešku dolinu su nazvali Valis aurea (Zlatna dolina). Poslije Rimljana prostor Požeške kotline osvajaju Avari. Krajem VI. i tijekom VII. stoljeća, naseljavaju je Hrvati, vode borbe s Avarima, Francima i Madžarima. Od osmog do kraja jedanaestog stojeća prostor je u sklopu Hrvatske države, hrvatskih knezova i kraljeva. Od početka jedanaestog do prve polovine šesnaestog stoljeća Hrvatska je u sastavu s Ugarskom krunom. Otada do kraja sedamnaestog stoljeća je pod Turcima, a od sedamnaestog do početka dvadesetog stoljeća Hr arheoloških nalaza rimskog i kasni jeg razdoblja i nalazišta pitomog kestena, možemo zaključiti da se nalaze na obodu Požeške kotline i na pribrežju požeških planina. Naselja su u to vrijeme razbijenog tipa, raštrkana, uglavnom uz prometnice i gradine." Opisujući stanje naselja i gospodarskog života pučanstva neposredno pred turskim osvajanjima (1536. g.) i stanje za vrijeme Turaka u Požeštini, povjesničar Nenad M o a ć a n i n potvrđuje prije utvrđenu činjenicu o tipu naselja, gradina i samostana. 12 Građenje sela tzv. ušorenog tipa, započinje poslije oslobođenja od Turaka, pod vlašću Austrije, početkom 18. stoljeća. Formiranjem Vojne krajine, kao obrambenog pojasa prema Osmanlijskom carstvu, daje se nalog seljacima-vojnicima da rade sela po planu vojničkih tabora. Takav način gradnje sela prelazi i u Provincijal, gdje je bila i Požeština ondašnjega doba." " Josip Buturac , Pisani spomenici Požege i okolice 1210 - 1536., Slap, Jastrebarsko, 1995. citat str. 11. "Brzo poslije doseobe Hrvata ovdje su procvala mala sela razbijenog tipa ne samo u dolinama i uz potoke nego i na gorskim visovima Dilja, Požeške i Babje gore". Zbog nepostojanja pisanih dokumenata iz ranog srednjeg vijeka i doba kasne antike, autor problematizira kulturni i religijski status doseljenih Hrvata u Požeštini. "Vjerojatno je da su za vrijeme hrvatskog kneza Ljudevita Posavskog na početku IX. stoljeća sudjelovali u ratu protiv Franaka, pa kad na bojnom polju nisu uspjeli, priznali su franačku vrhovnu vlast i primili franačke misionare koji su među njima širili kršćanstvo." Kasnija arheološka iskapanja koja nisu bila poznata J. Buturcu, potvrđuju daje na požeškim poštarima (opatija Rudina) postojao kontinuiet kršćanstva još iz V. stoljeća kada su postojeća plemena pod vlašću Rimljana primila kršćanstvo. Da su Franci bili neprikosnoveni širitelji kršćanstva potvrđuje povijesni savez franačke dinastije Merovinga (C lov is, 496. g.) i dinastija Karolinga (Karlo Ve 1 i k i, 800. g.). Bio je to savez rimskog biskupa, pape i Franačkih vladara, Svetog rimskog carstva, čije će se poslijedice u zapadnoj i srednjoj Europi osjećati do doba Reformacijc. : Nenad Moaćan i n , Požega i požeština u sklopu osmanlijskog carstva (1537. - 1691.), Slap, Jastrebarsko, 1997., citat, str. 28. i 29. " čini se također da su sela bila nevelika i raštrkana, dok je broj crkava i samostana bio razmjerno velik...Geografski bismo pretpostavljene tragove alodijala (poljoprivredno i šumsko zemljište kojcje u posjedu osoba koje nisu živjele u selu, op. autora) mogli locirati pretežito u brdovite zone. Slično je i u drugim kadilucima, pa se čini kao da se alodijal koncentrirao sa svih strana po nešto višem terenu u podnožju slavonskog gorja". " Bösedorfer Josip, Agrarni odnosi u Slavoniji, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950. |