DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 42 <-- 42 --> PDF |
J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTl I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11 12, CXXII (1998), 525-536 drvnih sortimenata pokazale su se biološki otpornije na bolesti i štetnike od kultiviranih rasa. U fitocenološkoj klasifikaciji, sastojine pitomog kestena u Hrvatskoj pripadaju asocijaciji Querco -Castaneetum croaticum. U prošlosti je pitomi kesten uzgajan ponajprije za prehranu plodom, kao medonosna i ljekovita biljka, a sekundarno su korišteni drugi dijelovi stabla: drvo, lišće, kora i liko. Tezu o proširenju areala pitomog kestena kao šumsko- poljoprivredne kulture u doba Rimljana, zastupaju i drugi autori, koji su se stručno bavili uzgojem pitomog kestena (S u č i ć )4 ili su kao povjesničari zamijetili neke koincidencije u širenju rimske kulture i civilizacije, te kestenovih šuma (P a v 1 i č e v i ć ).5 Oba navedena autora potenciraju Rimljane kao širitelje sistematizirane agrikulture, osobito u uzgoju žitarica, vinove loze i voćaka (pitomog kestena). Na Rimljane se nadovezuju drugi narodi, a od sedmog stoljeća i Slaveni. Sjeme (plod) pitomog kestena je relativno teško (oko 120 komada u 1 kg), pa je proširenje areala prirodnim putem otežano, te traži intervenciju čovjeka. Primajući kršćanstvo kao temeljnu vjeru, Hrvati katolici na području Požeške kotline, od kraja jedanaestog stoljeća nadalje, osnivaju samostane i opatije. Mnogi katolički crkveni redovi dolaze u Požešku kotlinu (benediktinci, cisterciti, templari, dominikanci, franjevci). U isto vrijeme Požeština je zapljusnuta valom širenja hereze, bogumilstva iz Bosne. Među temeljnim kršćanskim simbolima su kruh i vino. Da su kršćani prihvatili vino iz rimske kulture i agrikulture je povjesna činjenica, no kakav je materijal u povijesti služio za spravljanc kruha, koje su krušarice korištene u ranome kršćanstvu ne znamo, no činjenica je da su u pravoslavnom kršćanstvu brašno pitomog kestena nazivali "slatki kruševac".12 U kršćanskoj simbolici za Krista koristi se znak ribe, grozda i napokon križa. Običaj pijenja mošta, vina i jela ploda pitomog kestena ostao je gotovo kao narodni obred u jesensko doba do današnjih dana. Značajno je da su navedeni redovi, pa i bogumili u prehrani preferirali biljnu hranu, nisu koristili meso četveronožnih životinja.´´ Uz samostane su uzgajali sve kulture nužne za prehranu i život. Budući da se krumpir i kukuruz u Eropi, pa i u ovim krajevima intenzivnije gaji tek u sedamnaestom stoljeću, pridavana je dotad velika pozornost uzgoju pitomog kestena kao prehrambenog artikla. Vrijednost ploda, cvijeta i lista pitomog kestena kao prehrambenog i ljekovitog proizvoda Plod pitomog kestena ima visoku hranjivu i dijetetsku vrijednost, sadrži vitamine i minerale, škrob, šećere, masti, bjelančevine, organske kiseline i celulozu, od čega škrob, šećer, bjelančevine i masti sadrže 80% od mase ploda. Zbog visoke hranjive vrijednosti upotrebljavao se za oporavak bolesnika rekovalescenata, uz dodatak meda, limuna, naranče i jabuke (radi lakše probave celuloze). Koristi se u ishrani domaćih životinja i divljači. U novije vrijeme njegova hranjiva vrijednost koristi se za brzi tov teladi u kombinaciji s mlijekom, i na taj način dobiva najkvalitetnije meso (baby beef). Rado ga upotrebljavaju u pekarskoj proizvodnji kruha i proizvodnji slastica (kesten pire). Zbog relativno kasne cvatnje, početkom ljeta, a poslije cvatnje drugog voća, rado ga koriste pčele za proizvodnju specifičnog meda, nektara i polena. Zbog visokog sadržaja tanina, pektina, fitosterina, flobofena, K-vitamina u listu kestena, u farmaciji upotrebljava se za dobivanje lijekova za liječenje dišnih i želučanih bolesti, zaustavanje krvarenja, kao antikataral i adstringent.7 List kestena zbog K-vitamina dok je još mlad, upotrebljava se kao zelena salata. Koristi se za ishranu stoke, a i kao stelja i komponenta za popravljanje stajnjaka. Čuvanje ploda preko zime provodilo se specifičnim postupkom konzerviranja, blagom fermentacijom. Berba ploda obavlja se ježicama, plod se u gomili prekrivao slojem lišća i zemlje. Na taj se način plod nije smrzavao, nije podvrgnut procesu trulenja, a zadržavao je sva hranjiva svojstva do proljeća. ´ Jakov Suč ić, Mithad Ušćuplić, Uzgoj i zaštita pitomog kestena, Poslovno udruženje šumarstva i drvne industrije za preradu drveta Sarajevo, Sarajevo, 1965. Navodimo citat, str. 13. "Poznato je da su već Rimljani u prvom i drugom stoljeću naše ere donijeli na područje Srebrenice i Neretve ovu šumsko-poljoprivrednu kulturu, i to prvenstveno za plod, jer je tada kultura kestena imala veliki značaj za prehranu stanovništva,... kao kultura za plod je od prvih dana do danas imao veliki ekonomski značaj kako za vrijeme Rimljana, tako i za vrijeme Slavena, Turaka, Austro-ugarske...Rimljani su na plodnim zemljištima na lijevoj obali Drine kod utoka Bjelovačke-Saske rijeke sijali žitarice, a po okolnim obroncima gajili vinograde i kestenike". 5 Dragutin Pavličević, Na vratima požeške doline, Matica hrvatska, Požega, 1961. Autor opisujući Horu i faunu požeškog kraja kaže: "Neki smatraju da su nekadašnje kestenike umjetno podigli Rimljani a za njima su cisterciti. Kao dokaz za to služi činjenica da se i danas u nekim šumama naziru brazde". ´2 isto, str. 19. " Dubravka Sokač-Štimac i drugi, Benediktinska opatija sv. Mihovila Rudina, Požega, 1997. 7 Isto,2. |