DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 41     <-- 41 -->        PDF

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI 1 DALJI UZCiOJ PIT. KESTENA (Caslanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. II 12, CXXII (I´)´«), 525-536
CILJ, SVRHA I METODA ISTRAŽIVANJA - Aim, purpose and research method


Cilj istraživanja je utvrđivanje autoktonosti pitogo
da su se građevine i naselja formirali u prirodnom
mog kestena na području sredogorja i kotline Požeštine okolišu sastojina pitomog kestena.


radi očuvanja i unapređenja gospodarenja sastojinama
pitomog kestena. Istražujući izuzetnu uporabnu vrijednost
drva, ploda, lista i cvijeta pitomog kestena, biološke
karakteristike i štetnike, želi se dokazati da su upravo
pozitivna svojstva pitomog kestena uvjetovala njegovo
širenje iz prirodnog areala u predjele koji imaju
edafske i klimatske osobitosti, povoljne za uzgoj pitomog
kestena.


Svrha istraživanja je poticanje širenja areala pitomog
kestena uz pomoć novijih saznanja o biološkim,
ekološkim i zaštitnim mogućnostima, te njegovo valoriziranje
u sklopu, drugih, općekorisnih funkcija šume.


Kao metoda istraživanja upotrebljava se komparativan
način utvrđivanja lokalnog areala pitomog kestena
i ostataka građevinskih objekata, kulturnih i civilizacijskih
tragova na prostoru Požeštine. U tu svrhu izrađena
je karta koja pokazuje da se nalazišta kestena poklapaju
s komunikacijama, građevinama i naseljima u prošlosti
i sadašnjosti. To prije potvrđuje pretpostavku da se pitomi
kesten uzgajao i širio oko građevina i naselja, ne


Slijedeći koridore rimskih putova u širem području
slavonskoga sredogorja do Bilogore, Kalnika i dalje,
naslućuje se da bi valjalo upotrijebiti navedenu komparativnu
metodu poklapanja lokalnog nalazišta pitomog
kestena s arheološkim nalazištima građevina i naselja u
prošlosti i sadašnjosti i na tome području.


U metodu istraživanja uvrštena je motiviranost uzgajanja
pitomog kestena zbog široke uporabne vrijednosti
u domaćinstvu, gospodarstvu, prehrani, ljekarništvu,
građevinarstvu i drvnoj preradbi. Zbog povijesnoga
obilježja civilizacije i kulture Rimljana, širenja carstva
u područje Panonije početkom prvog tisućljeća i
donošenja ostalih agrikulturnih biljaka (vinova loza,
pšenica...), smatramo da su širili uzgoj pitomog kestena
kao važnog prehrambenog artikla, ponajprije zato
što u široj upotrebi tada nisu bili krumpir i kukuruz. Poslije
odlaska Rimljana uzgoj su prihvatili i drugi povjesni
narodi ovoga područja: Avari, Franci, Ugri, Huni,
Slaveni, Turci i Hrvati.


RAZLOZI PROŠIRENJA PRIRODNOG AREALA PITOMOG KESTENA U
PROŠLOSTI I DANAS - The motives of spreading natural area of
sweet chestnut in the past times and today


Pitomi kesten ima i kao šumsko drveće i kao voćka
povoljna biološka svojstva za reprodukciju, uzgajanje i
gospodarenje.


Pitomi kesten je biološki vrlo otporan. Osim razmnažanja
generativnim putem pomoću sjemena - ploda,
vrlo uspješno se obnavlja vegetativno iz panja. Naime,
pitomi kesten zadržava stotinama godina sposobnost
da iz spavajućih, nevidljivih pupova pod korom
panja potjeraju snažni izbojci. To je njegova rezervna
varijanta u borbi za opstanak. Zahtjevan na pogodne
edafske uvjete, tlo određne reakcije, pitomi kesten pomoću
lišća koje se sporo organski razgrađuje mijenja
lužnatost tla pomoću organskih kiselina u kiselije tlo,
koje mu pogoduje. Obratno, u čistim kestenicima, koji
se na taj način jako zakisele, dopušta rado ulazak
drugih vrsta, poput bukve i graba, čija razgradnja lišća
djeluje u suprotnom smjeru, prema stvaranju lužnatijega
tla.


Može dostignuti duboku starost. Najpoznatije danas
živuće stablo pitomog kestena je na Siciliji, i okolini
Etne. Starost stabla procjenjuje se na oko 4000 godina.
Impozantnih je dimenzija, a opseg mu iznosi oko 50
metara. Talijani ga zovu Castagno dei cento cavalli, što
bi u prijevodu značilo, kesten za stotinu konja. Priča se
da u svoju šupljinu nastalu trulenjem stabla može primiti
do stotinu konja.1


Pitomi kestenje brzorastuće drvo, s najvećim debljinskim
i volumnim prirastom u odnosu na ostale domaće,
autoktone vrste.´1 Osobito je velika njegova izbojna
snaga iz panja te se stoga uzgaja u izdanačkom
obliku. Već prve godine iz panja izrastu izbojci dva do
tri metra. Kestenovo drvo je lagano, tehnološki lako
obradivo, cjepko i trajno zbog velikog sadržaja tanina.
Glede namjene, kao šumska vrsta drveta ili voćkarica,
uzgojene su pored navedenih glavnih vrsta mnoge rase
pitomog kestena. Kestenove sastojine za proizvodnju


3 Poljoprivredna enciklopedija I, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1967.
!´ I laki ja Hadrović, Gajenje pitomog kestena, Nolit, Beograd, 1981., citat str. 14. "Kada usporedimo prihodne tablice Patroneaza kesten sa
prihodnim tablicama Wimmnaucra za hrast i tabelama Gerharta za bukvu, može se konstatirati daje kulminacija prosječnog prirasta drvne
mase hrasta, uz slabu proredu, u 120. godini, bukve uz istu proredu u 90. godini, a pitomog kestena uz iste uvjete oko 35. godine.
Kesten dostiže maksimalne dimenzije između 60 - 80 godine života, kada na boljim zemljištima inože doseći visinu preko 25 metara i
prečnik od 180 cm na 1,5 m visine."