DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 40     <-- 40 -->        PDF

J. Zelić: PITANJE AUTOKTONOSTI I DALJI UZGOJ PIT. KESTENA (Castanea saliva Mill.) U POŽEŠKOM GORJU Šumarski list br. 11-12, CXXII (1998), 525-536
blago kisele reakcije. Ne podnaša lužnata vapnenasta
tla, čija Ph - vrijednost prelazi 5,5. Traži južne i svijetle
položaje, zahtijeva tople, položaje u zavjetrini na tlima
koja su nastala od stijena koje daju kiselu ili neutralnu
reakciju, kao što su graniti, kristalasti škriljci, pješčenjaci,
andezit, porfir, filit te iznimo na karbonatima, vapnovitim
glinama i laporima, ali koji imaju ispran kalcij
u površinskom sloju, kao i tla uz zadržan kalij, ali bez
iona kalcija. Sve ove stijene nalazimo na Požeškom
gorju.1 Uspoređujući ekološke zahtjeve staništa pitomog
kestena sa zahtjevima staništa vinove loze, uočljiva
je velika sličnost. Sastojine pitomog kestena na području
požeških šuma zauzimaju površinu oko 450
hektara, gdje je u omjeru smjese preko pedeset posto u
odnosu na bukvu, kitnjak i grab. Čistih kestenovih sastojina
ima oko 120 hektara. U manjem postotku, u grupama,
pojedinačno i mješovito s drugim vrstama dolazi
samo na za njega odgovarajućim staništima


Za uspijevanje pitomog kestena važni su klimatski i
edafski uvjeti. Od klimatskih uvjeta bitan čimbenik je
svjetlost, po čemu je pitomi kesten heliofilna vrsta. Pre


Semantičko značenje


Iz nekih narodnih nazivlja pitomi kesten može se izvuci
zaključak o semantičkom značenju te riječi. Prema
Hadrović u 2, Grci su plod kestena nazivali Dios balanos
(žir bogova). Zanimljivo je da su Latini (Rimljani)
transkribirali grčki naziv pod imenom Castanea, a budući
se korijen ove riječi nalazi u svim europskim jezicima,
pretpostavlja se da su ga upravo oni proširili Europom,
pa tako donijeli i u Požeštinu.


U slavenskim jezicima ga nazivaju kesten, koštanj,
koštan, klijesten, ćesten, kaštan, kasztan, kaštan, gaštan...


U romanskim jezicima naziva se ehatagnier (drvo) i
cataigne (plod) - francuski, castagno (talijanski), kastano
(španjolski), častan (rumunjski).


U germanskih naroda naziva se chestnut (engleski),
Kastanie i Edelkastanie (njemački), castadietra (švedski),
okastanietrae (danski norveški), kastonje boom
(holandski).


Smatra se da je i latinski naziv transkribiran iz armenskog
jezika (Reinhardt, 1911), jer mu je prado


ferira južne ekspozicije i umjerene inklinacije terena,
no to ovisi o geografskoj širini, pa u južnim predjelima
dolazi i na sjevernim ekspozicijama. Kod unošenja ploda
kestena ili sadnica te prirodnog naplođenja važno je
dovoljno otvoriti sklop sastojine, jer ne podnaša difuzno
svjetlo.


Toplina je najvažniji klimatski i mikroklimatski
čimbenik za uspijevanje pitomog kestena. Povoljna je
prosječna godišnja temperatura od 11 do 15 "C, te minimum
od -26 °C i maksimum od 37 °C.


Traži relativno visoku vlažnost zraka te umjerenu
vlažnost zemljišta. Uslijed povoljnog režima svijetlosti,
vlage i topline odvija se pod utjecajem mikroorganizama
mineralizacija čestica tla, koje kao koloidna otopina
čini tlo plodnim, jer su čestice u tom obliku dostupne
korijenovom sustavu i fiziološkim procesima biljke.
Utvrđeno je da u gornjem sloju takvog tla (15 cm)
ima oko 25 000 kg / ha mikroorganizama, od čega 40%
čine bakterije i gljivice, 15% kišne gliste i 5% ostali mikroorganizmi
(insekti, mekušci, protozoe, nematode,
stonoge, alge...)


naziva pitomi kesten


movina prednja Azija, područje Kavkaza, mitska zemlja
Kolhida.


Lokalni nazivi na području Hrvatske su marun i maran
u Istri i Primorju te goran, goraš i gorskać u Baniji.
To su ujedno i lokalne rase pitomog kestena.


Naziv pitomi kesten ukazuje na to da ga se diferen


cijalno ne smatra u potpunosti šumskom voćkaricom i


divljim voćem, već daje uzgajan i kao pitomo voće.


U srednjovjekovnoj staroslavenskoj književnosti
plod pitomog kestena spominje se pod imenom grünes,
slatki kruševac, što ukazuje na to da se koristio za
spravljanje kruha.


Rod Castanea obuhvaća četiri temeljne vrste u
umjerenoj zoni i to: u Europi C. sativa Mili., u Sjevernoj
Americi C. dentata Borkh, u Kini C. mollissima
Blume, u Japanu C. crenata Sieb, et Zucc. Smatra se da
je vrsta tercijarne flore, očuvana poslije ledenog doba u
pojasu mediterana i submediterana.


Mirjana Kalinić , Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovli i bukovih sastojina, Beograd, 1981. citat, str. 71.: "U predjelima Papuka nalazimo
ponegdje i sastojine pitomog kestena: Castanea vesca Gertn. (Castanea sativa Mili..). Tako se na južnim obroncima Papuka, u prigorju između sela
Radovanci i Velika, šuma pitomog kestena razvila na plitkim i srednje dubokim smeđim distričnim tlima iznad silikatnih šljunaka. U sjeverozapadnim
dijelovima Papuka, na padinama papučke Ravne gore, kao i iznad sela Bučje, nalaze fragmenti šume pitomog kestena. Ovdje, kao i u šumskom
predjelu Bedem (Ravna gora), distrična smeđa tla na gnajsu pošumljavana su biljkama pitomog kestena sa znatnim uspjehom. Prema priopćenju
stanovnika iz sela M. Budići kod Bučja, pitomog kestena je bilo prije pedesetak godina nešto malo u području šume "Pjeskovi" iznad spomenutog
sela, pa sve do vrha kote Metla-Bedem. Ponešto kestena mogli smo zapaziti i u području šuma bivše zemljišne zajednice sela Brci. U svojim
istraživanjima o rasprostranjenosti evropskog pitomog kestena, M. Anić, (1942) navodi daje kestena u Papuku bilo obilnije u području zemljišne
zajednice Borci, nedaleko manastira Pakra, zatim u okolici Kutjeva, i u šumi Kestenje, općina Bučje. Na distričnim smeđim tlima šumskog predjela
Debeljak (StaroZvečevo), pojedina stabla pitomog kestena razvila su se u šumi bukve s jelom, na nadm. visini 650 - 700 m. Nalazišta pitomog kestena
u slavonskim gorama potrebno je još ispitati".


: Hakija Hadro v i ć . Gajenje pitomog kestena, Nolit. Beograd, 1981.