DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 16 <-- 16 --> PDF |
.1. Koša: UTJECAJ FOSFOGIPSA I/. INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK {Querem mhur) Šumarski list br. 11-12. CXXII (1998), 491-506 slični rezultati biti potvrđeni citogenetičkim istraživanjima klijanaca hrasta iz prirodnih staništa. Istraživanja odnosa ekoloških uvjeta i oštećenja genetičkog materijala provedena na meristemskim stanicama vrškova korijena klijanaca iz žireva sakupljenih u blizini odlagališta fosfogipsa i žireva sjemenske sastojine, ukazala su na neke različitosti. Stabla uz odlagalište imala su vidljive znakove oštećenja krošanja za razliku od kontrolnih. Kod mitotske aktivnosti nije bilo značajnijih razlika, uglavnom je ista bila jednaka ili nešto veća od kontrolnog uzorka. U uzorcima sakupljenim uz odlagalište, uočeno je više stanica s aberacijama. Najčešće su to bili poremećaji u funkciji diobenog vretena. Slične rezultate objavili su Zoldo š i sur., (1994; 1997; Be sendorf er i sur. (1996) prateći tijek mitoze u meristemskim stanicama klijanaca iz populacije hrasta lužnjaka u okolici Bjelovara. Spomenuti autori uzimali su uzorke ispod stabala od 0. do 4. stupnja oštećenja i pratili pojavu kromosomskih aberacija, te su utvrdili da postoji poremećaj funkcionalnosti diobenog vretena kod stabala većeg stupnja oštećenja. Dok su sve provedene citogenetičke analize na crnogoričnim vrstama potvrdile veliku osjetljivost na prisutnost gcnotoksičnih supstanci u okolišu, citogenetičke analize na hrastu lužnjaku pokazale su se nedostatnima za objašnjenja vidljivih znakova oštećenja. Kako je hrast lužnjak dugoživuća vrsta i ima relativno mali genom, svega 1,59 pg (Zoldo š i sur., 1997), on pokazuje veliku razinu tolerancije prema prisutnosti različitih genotoksičnih tvari u okolišu. Visoka razina tolerancije hrasta lužnjaka potvrđena je i ovim istraživanjima utjecaja fosfogipsa iz odlagališta. Pored toga, odlagalište u svome sadašnjem kapacitetu postoji od 1987. godine, stoje očigledno kratko razdoblje za utvrđivanje značajnijih citogenetičkih oštećenja. Vidljiva oštećenja na hrastu lužnjaku vjerojatnije su posljedica morfoloških i fizioloških poremećaja koji su nastali od taloženja velikih količina fluorida iz okoliša. Dosadašnja istraživanja na biljnom materijalu u područjima velikih emisija fluorida ukazala su na izmijenjene morfološke karakteristike i smanjenu sposobnost plodonošenja(Klumpp i sur., 1994). Utvrđena količina fluorida u lišću hrasta lužnjaka iz staništa u blizini odlagališta fosfogipsa bila je značajno ZAKLJUČAK 1. Citogenetičke analize provedene na klijancima hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana fosfogipsom iz odlagališta, ukazale su na smanjenu mitotsku aktivnost u ovisnosti o razrijeđenjima i na pojavu aberacija u odnosu na kontrolu. Samo kod koncentracije od 2,5 % veća nego u lišću hrasta lužnjaka na staništu 2 km uda ljenom od odlagališta. Epikutikularni vosak na površini listova hrastova pri marno je razvijen u obliku kristalnih listića, kristaloida (engl. "Platelets") koji se nalaze na stomatalnom obrubu puci, ali također i na površini periklinskih stijenki obi čnih epidermalnih stanica. Obično su složeni okomito na obrub puci. Tijekom vremena kristaloidi epikutikular nog voska se fuzioniraju i aglomeriraju u amorfni vosak koji je poznat pod nazivom amorfne kraste. Istraživanja epikutikularnog voska pomoću rasterskog elektronskog mikroskopa, u ovome radu ukazuju na značajne razlike između listova dvaju staništa. Opažene razlike odnose se na pojavu i količinu epikutikularnog voska. Stanje epikutikularnog voska u prva dva razvojna stadija lista neposredno uz odlagalište, kao i u kontroli, bila je gotovo jednaka, dok je u višim stadijima razvoja lista došlo do značajne razlike. 4. stupanj degradacije epikutikularnog voska (pojava krasta u količini od 81-100%) zabilježen je samo na pucima listova uz odlagalište. Budući da su analizirani listovi iz obje sastojine iste starosti, može se zaključiti daje proces degradacije uz odlagalište tekao brže. Na osnovi dobivenih rezultata može se pretpostaviti daje količina fluorida u lišću uz odlagalište izazvala prijevremenu degradaciji kristalnog epikutikularnog voska. To je moglo utjecati na promjene fenotipskih karakteristika stabala uz odlagalište i kao krajnji rezultat na smanjenje vitalnosti stabala i sposobnosti prirodne reprodukcije. Sličnu pojavu degradacije epikutikularnog voska zabilježili su Bač ić i sur. (1997b), na iglicama alepskog bora (Pinus halepensis Arnold.). Utvrđena je razlika u izgledu puci i stanju epikutikularnog voska sa staništa u blizini tvornice cementa u Solinu i onoga izvan doticaja emisije cementne prašine. Dok je na iglicama u blizini tvornice opažena i "erupcija voska" (porast produkcije epikutikularnog voska), na kontrolnom uzorku to nije uočeno. Autori su utvrdili povezanost između produkcije epikutikularnog voska i količine čestica kalcija iz cementne prašine taloženih na površini iglica. Veliki dio puci ostao je blokiran uslijed nataložene cementne prašine, što je rezultiralo pojačanim razvojem amorfnog voska te preranim odbacivanjem iglica. - Conclusion uočeno je značajnije povećanje mitotske aktivnosti. S povećanjem koncentracija povećavao se broj aberacija i to puno učestalije bile su mitotske od kromosomskih. Kod svih razrijeđenja pojavile su se aberacije i to uglavnom c-mitoza i lutajući kromosomi, nastale kao rezultat |