DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1998 str. 15 <-- 15 --> PDF |
J. Rosa: UTJECAJ FOSFOGIPSA IZ INDUSTRIJSKOG ODLAGALIŠTA NA HRAST LUŽNJAK (Quen-us rohur) Šumarski list hr. II 12, CXXII (1998), 491-506 RASPRAVA - Discussion U ovom radu ponajprije je istraživana citotoksičnost, odnosno učinak različitih koncentracija fosfogipsa iz odlagališta na proces mitoze i pojavu kromosomskih aberacija u meristemskim stanicama hrasta lužnjaka. Istražen je i utjecaj fosfogipsa na klijance hrasta lužnjaka dobivene iz žireva sakupljenih na staništu uz odlagalište fosfogipsa, te iz žireva sjemenske sastojinc kao kontrole. Citogenetičke analize meristemskih stanica vrška korjenčića hrasta lužnjaka nakon 24-satnog tretmana pokazale su značajno smanjenje mitotske aktivnosti. Samo kod tretmana 2,5%-tnom koncentracijom mitotska aktivnost značajnije se razlikovala od kontrole. Uočene su mitotske aberacije kao posljedica poremećaja funkcije diobenog vretena i to c-mitotički učinak, koji se porastom koncentracije povećavao, te višepolarno diobeno vreteno. Takoder su uočeni mikronukleusi uz interfazne jezgre. Nakon 24-satnog oporavka nije došlo do značajnije promjene mitotske aktivnosti. Mitotska aktivnost je i dalje ostala relativno slaba, ali je primijećeno više kromosomskih aberacija subkromatidnog tipa kao što je sljepljivanje kromosoma. U manjem je broju uočena višepolarnost u anafazi, dok mikronukleusi nisu uočeni. U ovom je istraživanju mitostumulativan učinak fosfogipsa na stanice hrasta lužnjaka bio opažen kod koncentracije od 2,5%. Opaženi učinak ukazuje da fosfogips u određenim koncentracijama možda može imati i kancerogeni učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja na staničnu diobu. Naime, dosadašnja istraživanja upućuju na povezanost neoplastične transformacije i nepravilne regulacije mitotskog ciklusa (Schle gel iCraig, 1991). Da bi se potvrdila osjetljivost hrasta lužnjaka, odnosno mogućnost primjene te vrste u testovima genotoksičnosti, u istraživanju je istovremeno korišten i Allium- test, kao kontrolni test. Ovaj test provodi se od 1938. godine kada gaje uveo Levan, upotrijebivši korjenčiće mladih lukovica običnog luka Allium čepa L. Od tada pa sve do danas to je jedan od najčešće upotrebljavanih testova za proučavanje djelovanja različitih kemijskih spojeva na biljne kromosome (Fiske s j ö, 1988). Allium-test se pokazao pogodan za utvrđivanje kromosomskih i genomskih mutacija, a također i za ispitivanje djelovanja različitih supstanci na proces mitoze u cjelini. U novije vrijeme sve se češće koristi kao standard za utvrđivanje prisutnosti genotoksičnih zagađivača u prirodi (Fiskesjö, 1985; Rank i Nielsen, 1997). Rezultati dobiveni Allium-testom, ukazali su na toksičnost fosfogipsa. Citogenetička analiza meristemskih stanica luka nakon 24-satnog tretmana pokazala je mi todepresivan učinak fosfogipsa. Izuzetak je bila koncentracija fosfogipsa od 0,5% kod koje je došlo do značajnijeg porasta mitotske aktivnosti. Slično djelovanje uočili su Pape š i sur. (1989). Primjenom Allium-testa za djelovanje herbicida cijanazina, utvrdili su da kod kratkih tretmana (24 sata) male koncentracije cijanazina djeluju mitodepresivno, dok u produljenim tretmanima djeluju kao mitostimulansi. Samo kod visokih koncentracija mitotska aktivnost bila je slaba. U našem je istraživanju mitostumulativan učinak u stanicama luka bio opažen kod koncentracije od 0,5% fosfogipsa, dok je kod hrasta lužnjaka takav učinak imala 5x veća koncentracija (2,5%). Opaženi učinak ukazuje da fosfogips u određenim koncentracijama možda može imati i kancerogeni učinak, upravo zbog stimulativnog djelovanja na staničnu diobu. Ova dva testa citotoksičnosti pokazala su postojanje značajnih razlika u načinu i stupnju djelovanja fosfogipsa na stanice hrasta lužnjaka i luka. Slični rezultati ustanovljeni su usporednim istraživanjima utjecaja iona teških metala (AF ) na stanice luka, smreke (Picea abies L.), bukve i hrasta lužnjaka. Naime, ustanovljeno je da nakon tretmana istim koncentracijama iona dolazi do različitih degradacijskih oblika stanica kod istraživanih vrsta. Kod smreke je uočen isti tip aberacija kao i kod luka, ali tek nakon tretmana od devet dana, za razliku od bukve i hrasta lužnjaka, kod kojih u istom razdoblju i s istim tretmanom nisu uočene takve aberacije (Fiskesjö, 1990). Dobivene razlike u broju i vrstama kromosomskih aberacija kod stanica hrasta lužnjaka u odnosu na stanice luka mogle bi biti posljedice razlike u veličini kromosoma. Dok kod luka veličina kromosoma iznosi od 6,42-12,76 Lim (Puizina , 1997), bjelogorične drvenaste vrste imaju male kromosome, osobito hrast lužnjak kod kojega veličina kromosoma iznosi od 2,49 do 6,26 um (O h r i i A h u j a, 1990). Budući da se smreka s izrazito velikim kromosomima 7,5-12,5um (Papeš i sur., 1997) pokazala vrlo osjetljiva na prisutnost štetnih supstanci u okolišu, moglo bi se pretpostaviti da vrste s malim genomom imaju veću razinu tolerancije prema različitim kemijskim spojevima. Druškovi č (1988a; 1988b) je utvrdila da se s vidljivim znakovima oštećenja na smreci povećava stupanj oštećenja genetičkog materijala, koji se očituje u velikom broju kromosomskih aberacija. Provedena istraživanja pokazala su da tretmani istim koncentracijama otopine fosfogipsa kod luka izazivaju značajan broj kromosomskih aberacija, dok su kod hrasta lužnjaka uglavnom opažane mitotske aberacije, i to u puno manjem broju. Glede rezultata testova provedenih u laboratorijskim uvjetima na hrastu i luku, bilo je za očekivati da će 501 |