DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Drugo poglavlje daje današnju sliku ovih šuma u Švicarskoj
te konparativan način korišćenja nekad i danas.
Posebice se autor osvrće na promjene nastale u uzgajanju
šuma. Naime, pod utjecajem koje je bilo prisutno u
prošlim stoljećima čiste monokulure i u Švicrskoj su u
prošlom stoljeću vladali isti trendovi. Međutim, početkom
ovoga stoljeća taje ideja gotovo u potpunosti napuštena
i pod utjecajem novih istraživača (Engler ,
Bal sige r,Amonn,Bioley i dr.) usvojena je ideja o
uzgajanju više-manje prirodnih šuma, koju je krajem
prošloga stoljeća, posebice propagirao Gayer . Ukoliko
se želi da ove više-manje prirodne (naturnahe) šume doista
izvrše funkciju koja se od njih očekuje, potrebno je
poduzimati sve mjere u svim razvojnim fazama. Samo
na taj način može se osigurati stabilna šuma koja će zadovoljiti
proizvodnu, zaštitnu i socijalnu funkciju.


Iako knjiga daje uvid u prilike u Svicarkoj, preporučuje
se našoj stručnoj javnosti, jer može poslužiti kao
primjer gospodarenja u prirodnim šumama.


Hans Leibundgut: Unsere Waldbäume. 168
stranica, 18 crno-bijelih slika, Verlag Huber, Frauenfeld/
Stuttgart, 1984.


U uvodnom dijelu autor govori općenito o vrstama
šumskoga drveća (nasljedna svojstva, tijek rasta u visinu
i debljinu, dostignuća starost, prirodno združivanje
vrsta drveća). Potom nabraja autoktone četinjače, strane
četinjače te domaće listače i strane listače. Za sve navedene
vrste navodi prirodni areal, stanišne uvjete, tijek
rasta, proizvodnju drvne mase, šumske zajednice u
kojima su zastupljene pojedine vrste te proizvodnju u
tim zajednicama. Posebice su izložene bolesti i štetočine
koje napadaju pojedine vrste drveća, te abiotski čimbenici
koji mogu ugroziti određene vrste drveća.


Posebno poglavlje posvećeno je izboru vrsta drveća
u privrednoj šumi, u kojoj su zastupljene autoktone vrste
drveća. Razmatrajući problem unošenja stranih vrsta
drveća na pojedina staništa, autor ukazuje na štetočine i
bolesti koje bi mogle ugroziti ili čak potpuno uništiti
unesene vrste drveća, kakav je bio slučaj kod smreke.


Kada je u pitanju izbor stranih vrsta drveća koja se
žele unijeti na neko područje, iako je to dugoročno gledano
vrlo teško, potrebito je predvidjeti ulogu određene
vrste, jer o tome ovise i sve mjere koje je u tijekom produkcijskog
razdoblja potrebno poduzeti. Znakovito je
predvidjeti da li proizvodnju usmjeriti na specijalne Sortimente
sa specijalnim vrijednosnim svojstvima (ljepota,
trajnost, čvrstoća, homogenost drveta i drugo) ili
će se proizodnja usmjeriti samo na količinu proizvedene
drvne mase koja je pogodna kao energent ili za mehaničku
i kemijsku preradu (celuloza, papir, ploče vlaknatice,
ploče iverice).


Na kraju autor objašnjava pojedine stručne izraze.


Hans Leibundgut: Europäische Urwäder. 260
stranica, 12 kolor i 34 crno-bijele fotografije, 75 tabela i
62 grafička prikaza. Verlag Paul Haupt, Bern - Stuttgart,
1993.


U uvodnom dijelu autor upoznaje čitatelje s pojmom
"prašuma" i upozorava da ovaj pojam koji se odnosi na
europske šume nema ništa zajedničko s tropskim prašumama.
Govori o znanstvenom i šumsko-uzgojnom značenju
prašuma. Daje podatke u današnjem rasprostranjenju
prašuma u Europi, kojih je zbog iskorišćavanja
sve manje, a najveće površine ovih šuma nalaze se u
manje-više nepristupačnim područjima istočne i jugoistočne
Europe. Zatim govori o primijenjenoj metodi istraživanja,
koju je provodio u prašumama Europe i koja
se odnosi na njihovu strukturu i prirašćivanje.


Posebno najvažnije poglavlje ove knjige su rezultati
dugogodišnjih (četrdesetgodišnjih) istraživanja autora
koje je provodio u raznim šumskim zajednicama prašuma
Europe. To su hrastove prašume (npr. Prašnik u
Hrvatskoj) i prašume mješovitih listača i prašume bukve
(u Srbiji). Najznačajniji dio ovih istraživanja su
mješovite šume jele, smreke i bukve, vrste koje su najznačajnije
u većini zemalja Europe (Peručica u Bosni,
Pecka u Sloveniji, Dobroč u Slovačkoj, Kubany u Češkoj)
prašume jele (Derborence u Švicarskoj), prašume
smreke (Scatle i Bödmerwald u Švicarskoj). Pored ovih
autor je obišao i prašume dalekog sjevera, prašume o.
bora, prašume o. bora i limbe te prašume poplavnih područja,
u kojima nije vršio detaljna istraživanja.


Za većinu Europskih prašuma autor daje podatke o
položaju, ekološkim karakteristikama, o pripadnosti
određenoj šumskoj zajednici, a najveći dio posvećen je
strukturi prašuma po vrstama drveća i debljinama, taksacijskim
elementima ilustriranim mnogobrojnim tablicama,
grafikonima i fotografijama. Prilikom vlastitih
istraživanja autor je u prašumama izdvojio nekoliko
faza razvoja prašume, koje su vrlo značajne u istraživanjima
i prirodnih privrednih šuma.


Na kraju autor ukazuje na činjenicu da je prašuma
vrlo važna za istraživanja, daje to laboratorij u prirodi
koji omogućavajc da se dobiju određena saznanja u životu
šuma koje su bez utjecaja čovjeka.


Ova knjiga je značajan prilog u proučavanju života,
rasta, razvoja i proizvodnje šumskog ekosustava i može
poslužiti kao koristan udžbenik i priručnik.


Hans Leibundgut: Der Wald eine Lebensgemeinschaft.
212 stranica, 75 grafičkih prikaza i 40 tabela,
Verlag Huber, Frauenfeld - Stuttgart, 1983. (treće
prošireno izdanje)


U uvodnom dijelu autor govori o životnim odnosima
u šumi, formama šuma na zemlji, o povijesti šuma
Srednje Europe, o prirodnim šumama i šumovitosti u
prošlosti i danas. Govori o značenju pojave Ledenoga