DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Drugo poglavlje daje današnju sliku ovih šuma u Švicarskoj te konparativan način korišćenja nekad i danas. Posebice se autor osvrće na promjene nastale u uzgajanju šuma. Naime, pod utjecajem koje je bilo prisutno u prošlim stoljećima čiste monokulure i u Švicrskoj su u prošlom stoljeću vladali isti trendovi. Međutim, početkom ovoga stoljeća taje ideja gotovo u potpunosti napuštena i pod utjecajem novih istraživača (Engler , Bal sige r,Amonn,Bioley i dr.) usvojena je ideja o uzgajanju više-manje prirodnih šuma, koju je krajem prošloga stoljeća, posebice propagirao Gayer . Ukoliko se želi da ove više-manje prirodne (naturnahe) šume doista izvrše funkciju koja se od njih očekuje, potrebno je poduzimati sve mjere u svim razvojnim fazama. Samo na taj način može se osigurati stabilna šuma koja će zadovoljiti proizvodnu, zaštitnu i socijalnu funkciju. Iako knjiga daje uvid u prilike u Svicarkoj, preporučuje se našoj stručnoj javnosti, jer može poslužiti kao primjer gospodarenja u prirodnim šumama. Hans Leibundgut: Unsere Waldbäume. 168 stranica, 18 crno-bijelih slika, Verlag Huber, Frauenfeld/ Stuttgart, 1984. U uvodnom dijelu autor govori općenito o vrstama šumskoga drveća (nasljedna svojstva, tijek rasta u visinu i debljinu, dostignuća starost, prirodno združivanje vrsta drveća). Potom nabraja autoktone četinjače, strane četinjače te domaće listače i strane listače. Za sve navedene vrste navodi prirodni areal, stanišne uvjete, tijek rasta, proizvodnju drvne mase, šumske zajednice u kojima su zastupljene pojedine vrste te proizvodnju u tim zajednicama. Posebice su izložene bolesti i štetočine koje napadaju pojedine vrste drveća, te abiotski čimbenici koji mogu ugroziti određene vrste drveća. Posebno poglavlje posvećeno je izboru vrsta drveća u privrednoj šumi, u kojoj su zastupljene autoktone vrste drveća. Razmatrajući problem unošenja stranih vrsta drveća na pojedina staništa, autor ukazuje na štetočine i bolesti koje bi mogle ugroziti ili čak potpuno uništiti unesene vrste drveća, kakav je bio slučaj kod smreke. Kada je u pitanju izbor stranih vrsta drveća koja se žele unijeti na neko područje, iako je to dugoročno gledano vrlo teško, potrebito je predvidjeti ulogu određene vrste, jer o tome ovise i sve mjere koje je u tijekom produkcijskog razdoblja potrebno poduzeti. Znakovito je predvidjeti da li proizvodnju usmjeriti na specijalne Sortimente sa specijalnim vrijednosnim svojstvima (ljepota, trajnost, čvrstoća, homogenost drveta i drugo) ili će se proizodnja usmjeriti samo na količinu proizvedene drvne mase koja je pogodna kao energent ili za mehaničku i kemijsku preradu (celuloza, papir, ploče vlaknatice, ploče iverice). Na kraju autor objašnjava pojedine stručne izraze. Hans Leibundgut: Europäische Urwäder. 260 stranica, 12 kolor i 34 crno-bijele fotografije, 75 tabela i 62 grafička prikaza. Verlag Paul Haupt, Bern - Stuttgart, 1993. U uvodnom dijelu autor upoznaje čitatelje s pojmom "prašuma" i upozorava da ovaj pojam koji se odnosi na europske šume nema ništa zajedničko s tropskim prašumama. Govori o znanstvenom i šumsko-uzgojnom značenju prašuma. Daje podatke u današnjem rasprostranjenju prašuma u Europi, kojih je zbog iskorišćavanja sve manje, a najveće površine ovih šuma nalaze se u manje-više nepristupačnim područjima istočne i jugoistočne Europe. Zatim govori o primijenjenoj metodi istraživanja, koju je provodio u prašumama Europe i koja se odnosi na njihovu strukturu i prirašćivanje. Posebno najvažnije poglavlje ove knjige su rezultati dugogodišnjih (četrdesetgodišnjih) istraživanja autora koje je provodio u raznim šumskim zajednicama prašuma Europe. To su hrastove prašume (npr. Prašnik u Hrvatskoj) i prašume mješovitih listača i prašume bukve (u Srbiji). Najznačajniji dio ovih istraživanja su mješovite šume jele, smreke i bukve, vrste koje su najznačajnije u većini zemalja Europe (Peručica u Bosni, Pecka u Sloveniji, Dobroč u Slovačkoj, Kubany u Češkoj) prašume jele (Derborence u Švicarskoj), prašume smreke (Scatle i Bödmerwald u Švicarskoj). Pored ovih autor je obišao i prašume dalekog sjevera, prašume o. bora, prašume o. bora i limbe te prašume poplavnih područja, u kojima nije vršio detaljna istraživanja. Za većinu Europskih prašuma autor daje podatke o položaju, ekološkim karakteristikama, o pripadnosti određenoj šumskoj zajednici, a najveći dio posvećen je strukturi prašuma po vrstama drveća i debljinama, taksacijskim elementima ilustriranim mnogobrojnim tablicama, grafikonima i fotografijama. Prilikom vlastitih istraživanja autor je u prašumama izdvojio nekoliko faza razvoja prašume, koje su vrlo značajne u istraživanjima i prirodnih privrednih šuma. Na kraju autor ukazuje na činjenicu da je prašuma vrlo važna za istraživanja, daje to laboratorij u prirodi koji omogućavajc da se dobiju određena saznanja u životu šuma koje su bez utjecaja čovjeka. Ova knjiga je značajan prilog u proučavanju života, rasta, razvoja i proizvodnje šumskog ekosustava i može poslužiti kao koristan udžbenik i priručnik. Hans Leibundgut: Der Wald eine Lebensgemeinschaft. 212 stranica, 75 grafičkih prikaza i 40 tabela, Verlag Huber, Frauenfeld - Stuttgart, 1983. (treće prošireno izdanje) U uvodnom dijelu autor govori o životnim odnosima u šumi, formama šuma na zemlji, o povijesti šuma Srednje Europe, o prirodnim šumama i šumovitosti u prošlosti i danas. Govori o značenju pojave Ledenoga |