DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 71 <-- 71 --> PDF |
SAMONIKLOST I POSTOJANOST SREDOZEMNIH ŠUMA Površina Nacionalnog parka "Mljet" iznosi oko 3100 ha, od toga šume zauzimaju 90%. Na sjevernim izloženostima prevladava zajednica hrasta crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis, H-ić, 58.), koja je ujedno i klimazonalna zajednica područja kojem pripada otok Mljet. To je područje koje karakterizira klima oznake Csapo Kö pen u. Na južnim izloženostima nalazimo zajednicu alepskog bora (Pinetum halepensis, A n i ć, 58.) s podstojnom makijom. Osim hrasta crnike (Quercus ilex) nalazimo tu i veliki vrijes (Erica arborea), planiku (Arbutus unedo), mirtu (Myrtus communis), zeleniku (Phillyrea latifolia), tršlju (Pistacia lentiscus), lempriku (Viburnum tinus), lovor (Laurus nobilis i dr. Treba li posebice naglasiti kako je cijelo područje NP "Mljet" ugroženo u ljetnim mjesecima požarom. Samonikle šume su najpostojanije, pa samim time i najotpornije i na biotske i na abiotske čimbenike koji utječu na izazivanje šteta. Jesmo li se ikada upitali: "Jesu li naše mediteranske šume alepskoga bora samonikle (autoktone), a time i najpostojanije? Odgovor je - uglavnom nisu. Naime, listače su tvorile postojane šumske zajednice našeg dijela eumediterana i submediterana. Klimazonalna zajednica Quercetum ilicis najpostojanija je zajednica eumediteranskog dijela našeg Jadrana. Ona je dakle i najotpornija na biotske i abiotske čimbenike koji uzrokuju štete u šumi. Ona je također samonikla (autoktona) na tom području. U submediteranu samonikle su zajednice hrasta medunca i bijelog graba (Querco-Carpinctum orientalis H-ić, 1939.), zatim zajednice medunca i crnoga graba (Ostryo-Quercetum pubescentis /Ht./ Trinajstić 1977.) Analizom polena iz sedimenata Malog jezera na Mljetu (S c h u 11 z e 1988/89) utvrđeno je kako je alepski bor(Pinus halepensis) prisutan u sedimentima starim nešto preko 2000 godina. Po tomu, možemo zaključiti kako je alepski bor na Mljet donesen u doba Grka. Razlog brzog širenja alepskoga bora je između ostalog i taj što alepski bor raste brže i manje je zahtjevan od listača, posebice hrastova koji su najvažnija vrsta u biljnim zajednicama listača eumediterana i submediterana. Alepski je bor zauzimao površine "oslobođene" šumskim požarima i nekontroliranom sječom i krčenjem samoniklih šuma. U kasnijim mješovitim sastojinama alepski je bor bio u prednosti i zbog toga što na otocima i priobalju nije bio cijenjen (ni kao tehničko drvo, ni za ogrjev) tako da su ljudi uglavnom sjekli listače (pitomo drvo), a izostavljali bor (divlje drvo). Takvim načinom "gospodarenja" šume listača pretvorene su u šume alepskoga bora sa slabom podstojnom etažom makije ili bez nje. Uz to, nakon požara u mjesto da se podižu šume listača, isključivo su se podizale četinjače. Najvažniji razlog za takav pogrešan način gospodarenja šumom su: a) u našem priobalju nemamo rasadnika za prizvodnju izvornih listača, b) vrlo je teško, ako ne i nemoguće, nabaviti u nas sjeme listača, c) razmjerno se lako mogu nabaviti sadnice, a pogotovo sjeme četinjača, posebice alepskog i crnog bora, d) sijanje ili sadnja četinjača puno je jednostavniji posao i zahtijeva znatno manje sredstava, e) borovi u usporedbi s izvornim listačama puno brže rastu. Nerealno je očekivati kako se sve nevolje nastale pogrešnim gospodarenjem šumom mogu brzo i sasvim ukloniti, no prije ili kasnije morat ćemo početi obnavljati i podizati nove sastojine listača na ove načine: a) u mješovitim šumskim sastojinama pravilnim gospodarenjem postupno izlučivati četinjače (u NP "Mljet" na nekoliko mjesta primijećeno je znatno bujanje crnike i uzimanje primata u zajednici s alepskim borom - odnosi se to uglavnom na terene sjeverno izložene, gdje je hrast crnika dominantan), treba naglasiti kako su uvjeti za gorenje u makiji i šumi hrasta crnike znatno nepovoljniji od uvjeta koji vladaju u šumi alepskog bora, b) u čiste borove sastojine unositi izvorne listače, poglavito hrastove (crniku ili medunac), i to - sadnjom biljaka (kontejnerski način) ili sadnjom žira pod motiku, te pritom imati na umu daje česmina (hrast crnika) izraziti heliofit koji u mladosti odlično podnosi zasjenu, pa nakon oslobađanja počinje s normalnim rastom i razvojem, c) nakon šumskih požara ili čistih sječa šume poduzeti obnovu šumskih sastojina listačama, postupkom sadenja biljaka ili žira pod motiku. Tako ćemo tijekom vremena dobiti sastojine listača, u eumediteranu crniku s popratnim vrstama, a u submediteranu hrast medunac s popratnim vrstama. Zbog čega je sve to toliko važno? U sadašnjim rijetkim, dobro očuvanim panjačama hrasta crnike ili u makijama gotovo su nepoznate nevolje s kojima se susrećemo u ostalim šumskim sastojinama: šumski požari, sušenja stabala, bolest i napadi štetnika. Jakov Nodilo, dipl. inž. šum, |