DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 70 <-- 70 --> PDF |
člankom 44, 45, te 51. 84, 86, 88. No, u navedenom Pravilniku ne spominju se vlasnici šuma odnosno pravne osobe koje gospodare šumama, iako se Pravilnik donosi i na temelju članka 36. Zakona o zaštiti prirode koji kaže: "Radnje iz st. 1 ovoga članka mogu se obavljati samo uz prethodnu suglasnost vlasnika ili ovlaštenika prava na zemljište na kojima se te radnje obavljaju". Kako se šumarstvo postavlja, ili bolje rečeno kako bi se trebalo postaviti prema gljivarstvu, do sada se vrlo malo i rijetko raspravljalo. Gospodarsko značenje gljiva dao je današnjim šumarima cijenjeni pokojni profesor dr. inž. A. Ugrenovi ć u svojoj knjizi "Upotreba drveta i sporednih produkata šume", Zagreb, 1948. g. Koliko mi je poznato Šumska gospodarstva nisu pokazivala prevelik interes za organiziranje skupljanja ili otkupa i plasmana gljiva. Nisu vršeni ni adekvatni nadzor i naplata "šumske takse", a o nekakvoj edukaciji "skupljača gljiva" da i ne govorimo. U osnovama gospodarenja uglavnom je navedeno da se sporedni šumski proizvodi koriste u skladu s Pravilnikom o sporednim šumskim proizvodima. Izuzetak je vjerojatno bila samo šumarija Buzet, odnosno skupljanje i plasman tartufa s ograničenog (uskog) lokaliteta Motovunske šume. Iako su "Hrvatske šume", javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima, Pravilnikom o sporednim šumskim proizvodima (1994.) predvidjele način i uvjete korišćenja, dogodilo se da se u Cjeniku sporednih šumskih proizvoda od 1995. ne nalaze cijene ni najpoznatijih i najtraženijih gljiva!? Tvrtke kojima je Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša izdala dopuštenje za skupljanje i izvoz gljiva, a možda i gljivarska društva (ovi posljednji bar iz kurtoazije) ipak ne bi smjeli zaobilaziti "Hrvatske šume", odnosno njihove nadležne Uprave šuma! b) Unazad nekoliko godina na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu sluša se predmet "Gljivarstvo". Predaje ga prof dr. Romano Božac , u svijetu priznati znanstvenik te autor petnaestak knjiga o gljivama. Njegovi priručnici s vjernim fotografijama najčešća su pomagala skupljačima ponajprije početnicima. Zbog toga je Božac vrlo zaslužan za popularizaciju gljivarstva te kaže: "Danas možemo govoriti o pravom gljivarskom pokretu, jer milijuni ljudi širom svijeta traže i proučavaju gljive. Nema sumnje da su jedan od najvećih razloga gljivarskog pokreta njihova hranjiva i kulinarska svojstva. Upravo zbog toga ljubitelje uglavnom zanimaju jestive vrste, a one otrovne predstavljaju samo dodatni napor koji se zbog sigurnosti obvezno mora savladati". Dr. Božac trebao bi biti jadan od najpozvanijih za sudjelovanje u izradi odgovarajućeg pravilnika, a također da dade smjernice za organizaciju obučavanja skupljača gljiva. c) Otvoreno sveučilište u Zagrebu organizira osposobljavanje za samostalno obavljanje obrta za zanimanje skupljač gljiva. Program predviđa jednomjesečnu obuku iz područja gospodarstva, računovodstva, pravnih propisa. Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti obavlja se pred komisijom Obrtničke komore. U okviru radnih proba ispitanik mora pokazati poznavanje strukovnih sadržaja. Do sada je bio samo 1 (jedan) kandidat!? 2) Tko i kako će nadzirati to da se ne krše članci 5. i 9. navedenog Pravilnika o dozvoljenim količinama i načinu skupljanja? Može li to Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša sama? Od svega upitnoga u pravilniku se navodi: "Potvrdu iz stavka 2, članka 7. skupljač gljiva je dužan imati sa sobom te je na zahtjev mora pokazati inspektoru zaštite prirode ili drugoj za to ovlaštenoj osobi". Koja je to druga ovlaštena osoba za sada se ne zna! Nije li to možda službena osoba iz redova čuvarske službe Hrvatskih šuma koja pokriva gotovo sve šumske površine u Hrvatskoj? 3) Kada ocijenimo činjenično stanje o poznavanju gljiva i odnos prema gljivama, postavlja se pitanje kakvo značenje ima članak 4. u Pravilniku: "Posebno ugroženim vrstama proglašavaju se vrste i to"... Slijedi popis od 130 latinskih naziva gljiva. Čitajući ga, nameće se sjećanje na pokojnog gospodina Fochta, koji je često isticao tri stadija u poznavanju gljiva: I Gljivarenjc - lutanje šumom u potrazi i skupljanje onih pet šest vrsta jestivih gljiva koje su dobro poznate i mogu se eventualno prodati. II Gljivarstvo - sposobnost da se samostalno determiniraju gljive, poznavanje staništa, vremensko pojavljivanje, pravila skupljanja i skladištenja, opasnosti trovanja i pružanje prve pomoći. III Gljivoznanstvo - sustavno proučavanje određenih vrsta gljiva, praćenje koje su vrste ugrožene i na kojim lokalitetima, mogućnost korištenja gljiva osim u prehrambene i u farmaceutske svrhe, te načini uzgajanja i čak poticanja njihovog rasta u prirodi. Nakon ovog Pravilnika ostaje još jedno pitanje i poticaj za razmišljanje, u kojem stadiju se mi nalazimo? Zlatko Lisjak, dipl. inž. šum. |