DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Sve navedene mjere od 1-8 treba hitno provesti i kontrolirati ispravnost, najkasnije do 3. lipnja svake godine, uz osiguranje sredstava prema nadležnosti od mjesnih odbora do Republike. Dugoročne mjere i akcije bile bi: 1. Organizirati znanstveni centar za obranu od požara u sklopu postojećih znanstvenih organizacija. Na zasjedanju Komiteta za mediteranska šumarska pitanja prosinca 1985. godine dogovoreno je da se znanstveno prouče ova pitanja: ekonomska procjena gubitaka koji nastaju u šumskim požarima te korist i štete od brsta ovaca i koza u pročišćavanju šumskog podrasta. 2. Izrada programa zaštite od požara za svaku županiju koji bi sadržavao sve aktivnosti preventivnih hitnih intervencija, i onih za duže razdoblje, te razrađene represivne mjere i taktiku borbe uz točnu razradu određenih slučajeva. U programu bi bili razrađeni i načini obnove u slučaju da šuma izgori. 3. Gospodarenje sa svrhom da se uzgoje što stabilniji oblici, otporniji na požare. Najneotpornije su čiste borove sastojine u mediteranu. 4. Izgradnja šumskih puteva i vlaka, tako da se može vozilima i kamion-cisternama doći posvuda u šumu, najdalje na oko 500 m udaljenosti. 5. Povezati se na međunarodnom planu s istraživačkim djelatnostima i u sustavu veza i obavješćivanja te zajedničkih intervencija. 6. Na području meditcrana, posebice u Dalmaciji, stvoriti čvrstu i jaku šumarsku organizaciju sa sposobnim stručnim kadrom i odgovarajućim radnicima, koji će moći samostalno donositi svoje programe naprednog i racionalnog gospodarenja šumama, vodeći računa o njihovoj višenamjenskoj funkciji te u isto vrijeme realizirati izrađene programe. Djelatnošću u šumama na sječi i izradi drvnih sortimenata, na čišćenju, proredama, njezi, pošumljivanju i drugim radovima, radnici će svojom nazočnošću oživjeti sada napuštene površine i time ne samo preventivno moći djelovati (upozorenja), već i represivno neposredno i brzo, ako do požara dođe. Prema tomu, samo čvrsta šumarska organizacija na terenu koja bi uz svoju redovitu gospodarsku djelatnost, u kordinaciji s ostalim organizacijama kao što su vatrogasna društva, mjesni odbori i drugi, izvršila sve predviđene preventivne mjere i aktivnosti može biti jamstvo uspjeha borbe protiv vatrene stihije. Požara izazvanih na ovaj ili onaj način bilo je i bit će, ali njihovo djelovanje, ovisit će od naše pripravnosti i osposobljenosti da se vatri suprotstavimo i njome ovladamo. Šteta koju uzrokuju požari na području krša ne može se prihvatiti samo kao šteta na drvnoj masi. Kada se govori o štetama, moraju se iskazati sve vrijednosti šume za jedno područje, pa tako gledajući, požarom zahvaćene površine borovih šuma i ostalih površina na Srđu u zaleđu Dubrovnika i Gruža, u Makarskoj, na Hvaru itd., imaju neprocjenjivu vrijednost. Prof. dr. sc. Šime Meštrović DA LI SE ŠUMARSTVO ODREKLO GLJIVA KAO SPOREDNIH ŠUMSKIH PROIZVODA? Objavom u Narodnim novinama br. 115 od 2. rujna ove godine stupio je na snagu Pravilnik o zaštiti gljiva (drugi u ovoj godini), koji donosi Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Ovim Pravilnikom proglašavaju se zaštićenim pojedine vrste samoniklih gljiva i određuju uvjeti za skupljanje za osobne potrebe te u svrhu preradbe, trgovine i drugoga prometa. Po svemu sudeći, pučanstvo će se morati naviknuti na činjenicu da, kao što ne može neovlašteno iz šume odvesti drvo, neorganizirano i bez naknade loviti i koristiti divljač, isto tako neće moći ubirati gljive. Međutim, postavlja se pitanje je li za ovakvu zamisao ovaj Pravilnik dovoljan, odnosno kako gaje moguće provesti u djelo? Jer prema navedenom Pravilniku, za skupljanje gljiva u svrhu preradbe i trgovine potrebno je prethodno pribaviti dopuštenje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Podnositelj zahtjeva za pribavljanje dopuštenja dužan je uz zahtjev priložiti dokaze o registraciji za obavljanje djelatnosti skupljanja gljiva u svrhu preradbe, trgovine i drugoga prometa (članak 6). Također, za skupljanje gljiva skupljač gljiva mora imati i potvrdu o stručnoj osposobljenosti. Potvrdu o stručnoj osposobljenosti skupljaču gljiva, prema Pravilniku, izdaje pravna ili fizička osoba koja se bavi otkupom gljiva. I ne samo to. Pravna ili fizička osoba koja se bavi otkupom gljiva dužna je svake godine izvršiti provjeru znanja skupljača gljiva i u tu svrhu organizirati stručna savjetovanja ili drugi oblik rada sa skupljačima gljiva (članak 7). 1) Tko će i na koji način organizirati provođenje Pravilnika, konkretno članaka 6 i 7? a) Budući su samonikle gljive sastavni dio šumskog ekosustava, i smatraju se sporednim šumskim proizvodima, po članku 8. Zakona o šumama, gospodarenje šumama obuhvaća, između ostalog, i iskorišćivanje sporednih šumskih proizvoda, što je nadalje regulirano |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 70 <-- 70 --> PDF |
člankom 44, 45, te 51. 84, 86, 88. No, u navedenom Pravilniku ne spominju se vlasnici šuma odnosno pravne osobe koje gospodare šumama, iako se Pravilnik donosi i na temelju članka 36. Zakona o zaštiti prirode koji kaže: "Radnje iz st. 1 ovoga članka mogu se obavljati samo uz prethodnu suglasnost vlasnika ili ovlaštenika prava na zemljište na kojima se te radnje obavljaju". Kako se šumarstvo postavlja, ili bolje rečeno kako bi se trebalo postaviti prema gljivarstvu, do sada se vrlo malo i rijetko raspravljalo. Gospodarsko značenje gljiva dao je današnjim šumarima cijenjeni pokojni profesor dr. inž. A. Ugrenovi ć u svojoj knjizi "Upotreba drveta i sporednih produkata šume", Zagreb, 1948. g. Koliko mi je poznato Šumska gospodarstva nisu pokazivala prevelik interes za organiziranje skupljanja ili otkupa i plasmana gljiva. Nisu vršeni ni adekvatni nadzor i naplata "šumske takse", a o nekakvoj edukaciji "skupljača gljiva" da i ne govorimo. U osnovama gospodarenja uglavnom je navedeno da se sporedni šumski proizvodi koriste u skladu s Pravilnikom o sporednim šumskim proizvodima. Izuzetak je vjerojatno bila samo šumarija Buzet, odnosno skupljanje i plasman tartufa s ograničenog (uskog) lokaliteta Motovunske šume. Iako su "Hrvatske šume", javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima, Pravilnikom o sporednim šumskim proizvodima (1994.) predvidjele način i uvjete korišćenja, dogodilo se da se u Cjeniku sporednih šumskih proizvoda od 1995. ne nalaze cijene ni najpoznatijih i najtraženijih gljiva!? Tvrtke kojima je Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša izdala dopuštenje za skupljanje i izvoz gljiva, a možda i gljivarska društva (ovi posljednji bar iz kurtoazije) ipak ne bi smjeli zaobilaziti "Hrvatske šume", odnosno njihove nadležne Uprave šuma! b) Unazad nekoliko godina na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu sluša se predmet "Gljivarstvo". Predaje ga prof dr. Romano Božac , u svijetu priznati znanstvenik te autor petnaestak knjiga o gljivama. Njegovi priručnici s vjernim fotografijama najčešća su pomagala skupljačima ponajprije početnicima. Zbog toga je Božac vrlo zaslužan za popularizaciju gljivarstva te kaže: "Danas možemo govoriti o pravom gljivarskom pokretu, jer milijuni ljudi širom svijeta traže i proučavaju gljive. Nema sumnje da su jedan od najvećih razloga gljivarskog pokreta njihova hranjiva i kulinarska svojstva. Upravo zbog toga ljubitelje uglavnom zanimaju jestive vrste, a one otrovne predstavljaju samo dodatni napor koji se zbog sigurnosti obvezno mora savladati". Dr. Božac trebao bi biti jadan od najpozvanijih za sudjelovanje u izradi odgovarajućeg pravilnika, a također da dade smjernice za organizaciju obučavanja skupljača gljiva. c) Otvoreno sveučilište u Zagrebu organizira osposobljavanje za samostalno obavljanje obrta za zanimanje skupljač gljiva. Program predviđa jednomjesečnu obuku iz područja gospodarstva, računovodstva, pravnih propisa. Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti obavlja se pred komisijom Obrtničke komore. U okviru radnih proba ispitanik mora pokazati poznavanje strukovnih sadržaja. Do sada je bio samo 1 (jedan) kandidat!? 2) Tko i kako će nadzirati to da se ne krše članci 5. i 9. navedenog Pravilnika o dozvoljenim količinama i načinu skupljanja? Može li to Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša sama? Od svega upitnoga u pravilniku se navodi: "Potvrdu iz stavka 2, članka 7. skupljač gljiva je dužan imati sa sobom te je na zahtjev mora pokazati inspektoru zaštite prirode ili drugoj za to ovlaštenoj osobi". Koja je to druga ovlaštena osoba za sada se ne zna! Nije li to možda službena osoba iz redova čuvarske službe Hrvatskih šuma koja pokriva gotovo sve šumske površine u Hrvatskoj? 3) Kada ocijenimo činjenično stanje o poznavanju gljiva i odnos prema gljivama, postavlja se pitanje kakvo značenje ima članak 4. u Pravilniku: "Posebno ugroženim vrstama proglašavaju se vrste i to"... Slijedi popis od 130 latinskih naziva gljiva. Čitajući ga, nameće se sjećanje na pokojnog gospodina Fochta, koji je često isticao tri stadija u poznavanju gljiva: I Gljivarenjc - lutanje šumom u potrazi i skupljanje onih pet šest vrsta jestivih gljiva koje su dobro poznate i mogu se eventualno prodati. II Gljivarstvo - sposobnost da se samostalno determiniraju gljive, poznavanje staništa, vremensko pojavljivanje, pravila skupljanja i skladištenja, opasnosti trovanja i pružanje prve pomoći. III Gljivoznanstvo - sustavno proučavanje određenih vrsta gljiva, praćenje koje su vrste ugrožene i na kojim lokalitetima, mogućnost korištenja gljiva osim u prehrambene i u farmaceutske svrhe, te načini uzgajanja i čak poticanja njihovog rasta u prirodi. Nakon ovog Pravilnika ostaje još jedno pitanje i poticaj za razmišljanje, u kojem stadiju se mi nalazimo? Zlatko Lisjak, dipl. inž. šum. |