DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Mr. sci. Zlatko Mateša, predsjednik Vlade Republike Hrvatske ZAGREB Veleštovani gospodine predsjedniče, Vaše isticanje zasluge organizatorima obrane od požara tijekom kolovoza 1997. godine na otoku Hvaru je hvale vrijedno. Međutim, u navedenom slučaju, kao i više puta do sada organizacija protupožarne zaštite u našoj zemlji je zakazala i to totalno. No, oni tome nisu krivi, stavljeni su u ulogu za koju nisu adekvatno osposobljeni ni opremljeni. Da budem jasniji: vatra se gasi izravnom intervencijom na vatru i za to su obučeni vatrogasci, pa na tom planu i bilježe znatne rezultate. Međutim, požar je sasvim nešto drugo, to je vatrena stihija i ona se ne gasi intervencijom na vatru, osim odmah po nastanku požara koji se još nije rasplamsao, dakle dok predstavlja vatru šireg razmjera a ne požar. Požar se savladava strategijskom borbom koja mora biti isplanirana i striktno provedena na terenu. Izravna intervencija vatrogasaca je samo jedna od karika u lancu obrane od požara. Korištenje zrakoplova mora biti također osmišljeno i u kombinaciji s radovima na zemlji te u pripremi prostora na kojemu će požar biti zaustavljen. Strojeve za sječu i čišćenje makije, šikare i mlađih sastojina niskih i visokih šuma uopće nemamo, iako se već 15-tak godina koriste u Europi. Sirenje prosjeka i puteva kod djelatnosti obrane rušenjem stabala prema požaru, ili bolje s obje strane prosjeke ili puta, uopće se ne koristi. Pored toga ne koriste se ni prokušani sustavi "protupožari". Tijekom 1997. godine, do kraja listopada, u Hrvatskoj je bilo 295 požara, a opožarena je površina od 11800 ha, uglavnom šuma i šumskih zemljišta, što je više od desetogodišnjeg prosjeka. I pored znatnih ulaganja, rezultati obrane od požara vrlo su loši. Dostavljam Vam razmišljanja o požarima te preventivne i represivne mjere koje treba poduzeti sa zamolbom da to prouče Vaši suradnici, zaduženi za požar i da od toga nešto primjene. Jasno je da u protupožarnoj zaštiti a posebice kurativi, trebaju djelovati i vatrogasci i djelatnici MUP-a, ali rukovođenje odnosno izradu strategije obrane mora voditi šumarski stručnjak, posebno za to obučen. Naime, Šumarski fakultet u svom programu nastave ima i zaštitu od požara, pa bi svaki stručnjak trebao znati organizirati i obranu od požara, no pri svakoj Upravi šuma postoji za to posebno zadužen djelatnik. Međutim, na te se kadrove zaboravlja, oni kao i da ne postoje. Na kraju Vam predlažem da u štabove obrane od požara uključite odgovarajuće šumarske stručnjake, s ovlastima u vođenju obrane. Požara je uvijek bilo i bit će, ali kolike će površine biti zahvaćene požarom ovisi o nama. Najbolja preventiv na i kurativna zaštita je svakodnevna kontinuirana djelatnost šumarskih stručnjaka i šumskih radnika u šumi. Štete od požara neprocijenjive su za šumare, poljoprivredu, turizam, za općekorisne funkcije, za stabilnost ekosustava. Zato je svako ulanje opravdano, a najbolji čuvar prostora je aktivni radnik u prostoru. Gospodine predsjedniče, ne vjerujte iluzijama da koza štiti šumu od požara. Ne! Štiti je pastir koji čuva koze, ovce ili svaki drugi koji se nalazi u prostoru. Sa štovanjem Prof dr. sci. Šime Meštrović Prilog: Šumski požari Na dogovor i suradnju za bolji uspjeh: - Prof. dr. sci. Jure Radić , potpredsjednik Vlade i ministar obnove i razvitka Republike Hrvatske, - Ivan P e n i ć, ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, - Dr. sci. Zlatko Dominiković, ministar poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske, - Dipl. inž .šum. Anđelko Serdarušić , direktor "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb. Zagreb, 5. studenog 1997. Dostavljeno 18. 11. 1997. prof. Severn-pomoćniku ministra poljoprivrede i šumarstva Dostavljeno 17. 07. 1998. inž. Tarnaju direktoru "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb Prilog pismu: ŠUMSKI POŽARI Požari su predstavljali, a i danas predstavljaju jednu od najvećih opasnosti uništavanja prirodnih i kulturnih dobara čovječanstva. S porastom stanovništva, s industrijskim i privrednim razvojem i demografskim kretanjima, raste i opasnost od nastajanja požara odnosno broja požara, iako se mogućnosti njegovog lokaliziranja i gašenja povećavaju. Opasnosti od požara posebno su izražene u toplim i suhim područjima. Jedno od najugroženijih područja u svijetu je svakako područje Mediterana. Razvoj civilizacije upravo je počeo u tom dijelu svijeta, popraćen dobrim i lošim elementima razvoja. Požari su kroz cjelokupni razvoj civilizacije u svim fazama nastajali djelovanjem čovjeka, bilo posredno ili neposredno. Požarom je čovjek pretvarao neprohodne šumske površine u pašnjake i obradive površine. Time je stvarao mogućnosti vlastitog opstanka, ali i sve uvjete za destrukciju - nestanak šume i tla - stvaranje goleti i pustinje. Nestanak šuma i stvaranje goleti i kamenjara, posebice u Mediteranskom području, najvećim je dijelom posljedica paljenja šuma sa svrhom dobijanja obradivih površina i pašnjaka. |