DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 23 <-- 23 --> PDF |
I. Trinajstić: FITOGEOGRAFSKO RAŠĆLANJENJE KLIMAZONALNE ŠUMSKE VEGETACIJE HRVATSKE Šumarski list br. 9 10.CXX1I (1998), 407-421 na području između Zavižana i Velikog Alana, te na južnom Velebitu između Badnja i Sv. Brda. Mjestimično, zbog inverzije ta se zajednica razvija i na sjevernim padinama dubokih ponikava, posebice u sustavu Risnjaka. U flornom sastavu navedene zajednice ističu se Pi- nus mugo, Lonicera borbasiana, Vaccinium myrtillus, Huperzia sellago te u sjevernom Velebitu i Sorbus ehamaemespilus, S. aucuparia var. glabrata, Clematis al pina i druge borealne i arktičke vrste, koje su se u sklopu navedene vegetacije sačuvale kao glacijalni relikti hrvatske flore. Velike površine šuma klekovine bile su tijekom povijesti uništene radi dobivanja pašnjaka za mnogobrojna stada ovaca koja su pasla po hrvatskim planinama. U posljednje vrijeme takve površine vrlo brzo zarašćuju ponovno u šumu klekovine. OROMEDITERANSKA REGIJA Iako vegetacija koja pripada oromediteranskoj regiji ne obuhvaća šumske oblike vegetacije, osvrnut ćemo se, radi potpunosti prikaza vertikalnog rasporeda vegetacije, i na oromediteransku regiju. Kao posebnu oromediteransku regiju izdvojili smo (Trinajsti ć 1985c, 19881) planinsku vegetaciju koja se iznad gornje šumske granice razvija na visokim planinama što okružuju Sredozemno more. Budući da su hrvatske planine znatno niže od ostalih mediteranskih planina, vegetacija oromediteranske regije razvijena je na razmjerno malenim površinama i uvjetovana je osim klime, djelomično i orografijom, a nju izgrađuju planinske rudine (I. H or vat 1930). Pod utjecajem antropogene degradacije zbog dobivanja što većih površina za pašnjake, vegetacija planinskih rudina navedene regije proširila se dijelom i na adalpinski, a dijelom i na subalpinski pojas eurosibirsko- sjevernoameričke šumske regije. OROMEDITERANSKO-ALPINSKI VEGETACIJSKI POJAS Taj pojas obuhvaća vegetaciju planinskih rudina, planinskih stijena i planinskih točila Balkanskog poluotoka. Kao stoje odavno poznato, Balkanski poluotok bio je značajno središte diferencijacije niza taksona mediteranske geneze, koji su više ili manje srodni s elementima pojedinih mediteranskih planina. Na hrvatskim planinama oromediteransko-alpinski pojas zastupljen je samo s ilirskom vegetaeijskom zonom. Ilirska vegetacijska zona tankolisne šašike Vegetacija planinskih rudina ove zone pripada u sintaksonomskom smislu redu Seslerietalia tenuifoliae i svezi Seslerion tenuifoliae, te asocijaciji Carici kitaibelianae- Helianthemetum alpestris (usp. I. H or vat 1930). Ta zajednica ujedinjuje u svom flornom sastavu niz tipičnih ilirskih elemenata (usp. Trinajsti ć 1987a, 1992), endemičnih vrsta hrvatske flore, među kojima se ističu Sesleria tenuifolia, Carex kitaibeliana, Edraianthus graminifolius, E. croaticus, Gentiana clusii i dr. Isto tako toj zoni pripada i vegetacija planinskih stijena i točila koja u svom flornom sastavu ujedinjuje, također, niz najznačajnijih ilirskih endema hrvatske flore. Među njima se ističu Degenia velebitica, Saxifraga velebitica, Aubrieta croatica, Micromeria croatica, Iberis velebitica, Silene hayekiana, Aquilegia kitaibelii, Campanula waldsteiniana, Edraianthus pumilio i niz drugih. ZAKLJUČAK Osnovu primarnog biljnog pokrova Republike Hrvatske izgrađuje šumska vegetacija koja u fitogeografskom smislu pripada dvjema velikim šumskim regijama - mediteranskoj vegetacijskoj regiji i eurosibirskosjevernoameričkoj šumskoj regiji i to njenoj europskoj subregiji. Granica između navedenih prolazi primorskom padinom Dinarida i nalazi se na dodiru tcrmofilnih hrastovih i bukovih šuma. Zbog razvijene orografije, šumska se vegetacija diferencira na okomite pojaseve i vodoravne vegetacijske zone. U zavisnosti od litološke podloge u sklopu svake takve cjeline može se razlikovati karbonatna i silikatna - Conclusion serija. Šumska vegetacija karbonatne serije pokazuje više-manje endemični jadranski ili ilirski karakter, a silikatna serija srednjoeuropsko-borealni karakter. Za svaku seriju u sklopu pojedinog vegetacijskog pojasa ili zone značajna je najčešće jedna, po rasprostranjenosti dominantna šumska zajednica. |