DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 22 <-- 22 --> PDF |
I. [rinajstić: FITOGEOGRAFSKO RASCLANJENJE KL.IMAZONALNE ŠUMSKE VEGETACIJE HRVATSKI-; Šumarski list br.c) 10. (XXII (1998), 407-421 skim planinama Balkanskog poluotoka, pojas pretplaninskih smrekovih šuma najvećim dijelom zamjenjuju pretplaninske bukove šume (usp. Fukare k 1970, Trinajstic 1970). Te je bukove šume I. Horvat (1938) svojevremeno označio imenom "Fagetum croaticum subalpinum ". Tijekom vremena kompleks "Fagetum subalpinum " doživio je znatne sintaksonomske promjene pa danas obuhvaća više samostalnih asocijacija pretplaninskih bukovih šuma koje su nedavno (usp. Po I din i inZukrigl 1988, Marinček et al. 1992) obuhvaćene i posebnom podsvezom Saxifrago rotundi foliae-Fagenion. Smrekove se šume kao poseban subalpinski vegetacijski pojas razvijaju samo na visokim planinama središnjeg dijela Balkana u Bosni (usp. Fukarek iStefanović 1958, Fukarek 1970a), Crnoj Gori, Srbiji i Bugarskoj (usp. Zupanči č 1982, 1982a). U vegetaciji Hrvatske možemo diferencirati i pretplaninske smrekove i pretplaninske bukove šume, koje se u fitogeografskom smislu mogu prikjučiti posebnim zonama. Borealna vegetacijska zona subalpskih smrekovih šuma U više svojih radova I. Horva t (1938, 1950, 1962) iznosi mišljenje da su hrvatske planine preniske da bi se na njima mogao razviti klimazonalni pojas smrekovih šuma, pa analizirane zajednice smrekovih šuma (Piceetum croaticum montanum, Piceetum croaticum subalpinum) smatra ekstrazonalnim tvorevinama. Međutim, tijekom vegetacijskog kartiranja pokazalo se da sjeverne ekspozicije kopnene padine sjevernog dijela Velebita od Zavižana na sjeverozapadu do Štirovače na jugoistoku obrašćuju skoro čiste smrekove šume. Zbog toga smo iznijeli mišljenje (usp. Trinajsti c 1970) da ih u fitogeografskom smislu treba smatrati posebnom vegetacijskom zonom. Kako su smrekove šume općenito boreal- ne tvorevine u kojima biljke borealnog flornog elementa imaju najznačajniju ulogu, označili smo zonu smrekovih šuma - borealna vegetacijska zona. U sintaksonomskom smislu smrekove šume navedene zone pripadaju uglavnom dvjema asocijacijama -Aremonio-Piceetum i Clematido alpinae-Piceetum (usp. Trinaj stić 1995). U flornom sastavu subalpinskih smrekovih šuma ističu se borealne vrste Picea abies, Lonicera nigra, Clematis alpina, Vaccinium mvrtillus, V. vitis-idaea, Corralorhiza trifida, Listera cordata, Goodiera repens, te cirkumpolarne Arctostaplyllos uva-ursi i Moneses uniflora. Sve su se te vrste sačuvale na hrvatskim planinama kao ostaci ledenog doba, pa ih smatramo glacijalnim reliktima. Subilirska vegetacijska zona subalpskih bukovih šuma Kako je netom istaknuto, na najvećem dijelu Dinarida granicu šumske vegetacije izgrađuju subalpske bukove šume. Za njih je značajno da zbog općenito hladne planinske klime, povećane vlažnosti zraka i skraćena vegetacijskog razdoblja, u svom flornom sastavu osim ilirikodnih vrsta ujedinjuju i izvjestan broj borealnih vrsta, koje su se najčešće sačuvale kao glacijalni relikti. Zato su pretplaninske bukove šume u fitogeografskom smislu shvaćene kao posebna subilirska vegetacijska zona. Kao stoje uvodno istaknuto, u novije su vrijeme detaljnije sintaksonomski analizirane i obuhvaćene posebnom podsvezom Saxifrago rotundifoliae-Fagenion. U subalpinskom pojasu hrvatskih planina najznačajnije su zajednice pretplaninskih bukovih šuma as. Polvstieho lonchitis-Fagetum, Ranunculo platanifolii-Fagetum i Aceri pseudoplatani-Fagetiim. Znakovito je da se na Biokovu, u pretplaninskom pojasu iznad 1400 m nad morem, razvija posebna pretplaninska bukova šuma, as. Doronico-Fagetum (usp. Trinajstic 1993). Ona u svom flornom sastavu ujedinjuje istovremeno i niz kriofilnih i razmjerno velik broj termofilnih elemenata. To je uvjetovano specifičnim položajem Biokova koje se strmo uzdiže neposredno uz morsku obalu, pa su i najviši vrhovi tijekom ljeta izloženi utjecajima mediteranske klime, a tijekom zime imaju surovu planinsku klimu. ADALPINSKI VEGETACIJSKI POJAS Za adalpinski pojas, kako smo ga mi shvatili (Trinajsti c 1974) značajne su šume bora klekovine (Pimis mugo Turra), koje na visokim europskim planinama tvore gornju granicu šumske vegetacije u najširem smislu. Kako areal klekovine nije kontinuiran, u opsegu svoga areala tvori niz lokalno rasprostranjenih asocijacija. Na potezu od istočnih Alpa do središnjih balkanskih planina izgrađuje nekoliko zajednica (Rhododendro- Pinetum mugi, Lonicero borbasianae-Pinetum mugi, Bruckenthalio-Pinetum mugi). Na Dinarskim planinama navedeni je pojas zastupljen dinarskom vegetacijskom zonom. Dinarska vegetacijska zona šuma klekovine Na hrvatskim planinama Risnjaku, Snježniku, Bjelolasici, Plješivici, Velebitu i Dinari, kao i na nekim bosanskim planinama (usp. Fukarek i Stefanović 1958) Pinus mugo izgrađuje posebnu dinarsku asocijaciju Lonicero borbasianae-Pinetum mugi (usp. I, Hor vat 1938, Borhidt 1963). As. Lonicero borbasianae-Pinetum mugi razvija se na hrvatskim planinama na nadmorskim visinama iznad 1450 m, tvoreći više-manje kontinuirani pojas, a najljepše se sastojine razvijaju na sjevernom Velebitu, |