DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 20 <-- 20 --> PDF |
[. Trinajstić: FITOGEOGRAFSKO RAŠĆLANJENJE KLIMAZONALNE ŠUMSKE VEGETACIJE HRVATSKI-: Šumarski list hr. 9- 10. CXXII (1998), 407-421 U flornom sastavu kitnjakovo-grabovih šuma znatnim su učešćem zastupljene vrste koje su se općenito smatrale biljkama ilirskog flornog elementa (usp. Beck-Mannagetta 1907, 1908, Horvat 1929, Praprotnik 1987). Prema našim gledištima (Trinajsti ć 1992a, 1995a) sve smo takve vrste označili illirikoidnima, jer s ilirskim vrstama imaju zajedničku samo rasprostranjenost, dok se od njih i genetski i ekološki potpuno razlikuju. Periilirska zona ograničena je na dijelove Hrvatskog zagorja, Banovine, Moslavačke gore i Bilogore. EUROPSKO-MONTAN1 VEGETACIJSKI POJAS Najveći dio brdskog i gorskog područja Hrvatske obrašćuju upravo čiste brdske bukove šume. I u opsegu toga pojasa možemo razlikovati silikatnu i karbonatu seriju, a unutar nje s obzirom na opće klimatske prilike, kopnene i primorske bukove šume. Pojas brdskih bukovih šuma zauzima u vertikalnom smjeru područje u rasponu između 300-650 m na kopnenoj strani Dinarida, te između 700-900 (-1100) m na primorskoj padini Dinarida, a u sjevernoj Hrvatskoj (gore Međurječja, rubni dijelovi Gorskoga kotara, Žumberačko i Samoborsko gorje, Petrova i Zrinjska gora) između 250-900 m. Medioeuropska vegetacijska zona mezofilnih, acidofilnih bukovih šuma Silikatnu seriju bukovih šuma izgrađuju bukove šume tipično srdenjoeuropskog značenja, a osnovna im je osobina siromaštvo flornoga sastava u kojem se ističe dobro razvijen sloj mahovina. Toj zoni pripadaju u Hrvatskoj razmjerno termofilne bukove šume as. Luzulo- Fagetum i izrazito mezofilne bukove šume as. Blechno- Fage tum. U geografskom smislu središte navedene zone nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske (Hrvatsko zagorje), te se gorama Međurječja pruža sve do Dilja na istoku. Ensklave te zone susrećemo i u okvirima ilirske vegetacijske zone uz kopnenu padinu Velebita svugdje gdje se proteže pojas paleozoijskih pješčenjaka (npr. Rizvanuša jugozapadno od Gospića). Na gorama Međurječja istočno od Kalnika u sklopu navedene zone razvijaju se na različitim sedimentima s više ili manje kalcija slabo acidofilne bukove šume as. Carici pilosae-Fagetum (Oberdorfer 1957), u koje se nakon otvaranja sklopa useljava srebrnolisna lipa - Tilia tomentosa (usp. Pelce r 1979), što tim šumama daje izvjesna panonska obilježja. Prema Oberdorfe r u (1957) as. Carici pilosae-Fagetum razvija se u predalpskim dijelovima srednje Europe na kontaktu kitnjakovog i bukovog pojasa ("Das submontane Alpenvorland- Buchenwald"). Tek nedavno Th. Mülle r (1972) ujedinjuje as. Carici pilosae-Fagetum, kao "Carexpilosa Ausbildung" u okvire šire shvaćene as. Galio odorati- Fagetum, što po našem mišljenju nema opravdanja. U sklopu te zone na Ivanščici u Hrvatskoj razvijaju se posebne, slabo termofilne i neutrofilne bukove šume as. Laserpitio-Fagetum, u sastavu koje se između osta lih vrsta znatnim učešćem javlja istočnoalpska endemična vrstaSesleria sadleriana (usp. Cerovečki 1996). Ilirska vegetacijska zona neutrofilnih, mezofilnih bukovih šuma Budući daje dinarsko područje Hrvatske najvećim dijelom izgrađeno od karbonata (vapnenca i dolomita), to je pogodovalo razvoju neutrofilnih bukovih šuma izrazito bogatoga flornoga sastava. Osim toga u flornom sastavu ilirskih bukovih šuma koncentrirano je najviše onih vrsta koje su donedavno smatrane ilirskima (usp. Tri naj stić 1992a). To ilirskim bukovim šumama Dinarida daje posebno mjesto u sklopu bukovih šuma čitave Europe. Ilirskoj vegetacijskoj zoni pripadaju geografski sve neutrofilne, čiste bukove šume brdskih dijelova Gorskoga kotara, Velike i Male Kapele do nekih 650 m nadmorske visine, Velebita, Plješivice i Dinare do nekih 850 (-900) m. Eksklave te zone možemo mjestimično susresti u Samoborskom gorju i Žumberačkom gorju, sve do južnih padina Ivanšćice. U sintaksonomskom smislu toj zoni pripadaju asocijacije Lamio orvalae-Fagetum, Hacquetio-Fagetum. Na dolomitima se razvija posebna razmjerno termofilna šuma bukve i crnoga graba, as. Ostrvo-Fagetum. Sve su to, po flornom sastavu, najbogatije šumske zajednice bukovog pojasa Europe. Paramediteranska vegetacijska zona primorskih bukovih šuma Na primorskim padinama Dinarida u opsegu europsko- montanog pojasa razvijaju se posebne termofilne šume, koje je I. Horvat (1950) kao subasocijaciju označio imenom Fagetum montanum seslerietosum, a M. VVraber (1960) kao samostalnu asocijaciju Seslerio autumnalis-Fagetum. Te smo šume (Trinajstić 1974, 1981, 1984) u fitogeografskom smislu izdvojili u posebnu paramediteransku vegetacijsku zonu. Zanimljivo je naglasiti dazapadnomediteranski fitogeografi (Ozenda 1975, Ri vas-Martinez 1982) skup primorskih bukovih šuma priključuju mediteranskoj regiji kao posebnu fitogeografsku cjelinu pod nazivom "supramediteran". Kako je bukva najvažnija edifikatorska vrsta čitave europske subregije u sklopu eurosibirske-sjevernoamcričke šumske regije, a granica između bukovih i termo |