DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 18     <-- 18 -->        PDF

I. Trinajslić: FITOGEOGRAFSKO RAŠĆLANJENJE KL1MAZ0NAI.NH ŠUMSKI-: VEGETACIJE HRVATSKE Šumarski liši hr. 9 10, CXXII (199K). 407-421
EUROSIBIRSKO-SJEVERNOAMERIČKA ŠUMSKA REGIJA
EUROPSKA SUBREGIJA BUKVE


U povijesnom razvoju vegetacije holocena (postglacijala)
sjevernog umjerenog pojasa, recentna vegetacija
Europe, kao što je to poznato (usp. Wraber 1964,
Walte r i Strak a 1970) pripada subatlantiku za koji
je značajna dominacija bukve (Fagus sylvaticä), označena
kao faza bukve. Samo krajnji sjeverni dijelovi Europe
koji pripadaju toj vegetacijskoj regiji obrasli su šumama
bora (Pinus sylvestris), smreke (Picea abies) ili
breze (Betulapendula).


U šumskoj vegetaciji Hrvatske bukva se osim u različitim
oblicima čistih i mješovitih bukovih šuma susreće,
s većim ili manjim učešćem, praktički u svim šumskim
zajednicama od planarnog (usp. Ra uš 1971) do
adalpinskog vegetacijskog pojasa. Zbog toga je ponekad
razmjerno teško odrediti sintaksonomsku pripad


nost pojedinih sastojina acidofilnih šuma jele (Abies alba)
ili smreke (Picea abies), jer one vrlo često u svom
flornom sastavu osim tipičnih elemenata reda Vaccinio-
Piceetalia ujedinjuju i niz vrsta reda Fagetalia uključujući
i bukvu.


Osim navedenih vrsta šumsku vegetaciju europske
subregije u Hrvatskoj izgrađuju još mezofilni hrastovi
(Quercus robur, Q. petraea), termofilni hrastovi (Q.
cerris, Q. frainetto, Q. pubescens, Q. virgiliana), a pridružuju
im se vrste rodova Acer (A. campestre, A. obtusatum,
A. platanoides, A. pseudoplatanus, A. tataricum),
Fraxinus (F. angustifolia, F. excelsior, F. ornus),
Ulmus (U. carpinifolia, U. glabra), Tilia (T. cordata, T.
platyphyllos, T. tomentosa), te borovi (Pinus sylvestris,


P. nigra, P. mugo).
EUROPSKO PLANARNI VEGETACIJSKI POJAS


To je u vertikalnom raščlanjenju vegetacije najniži
vegetacijski pojas kopnenog dijela Hrvatske, a u orografskom
smislu predstavlja nizinsko područje. U Hrvatskoj
se razvija na nekoliko razina - u posavskom i
podravskom području na nadmorskim visinama od 90150
m, u pokupskom bazenu na nadmorskim visinama
između 250-300 m i u ličkom bazenu između 600-650


m. U svakom slučaju predstavlja nultu razinu vertikalnog
raščlanjenja u relativnom smislu.
Za planarni pojas značajne su šume hrasta lužnjaka
(Quercus robur) koji u zavisnosti od dominantnih ekoloških
čimbenika tvori nekoliko značajnih šumskih zajednica.
Tako u zapadnom dijelu Podravine lužnjak izgrađuje
as. Ulmo-Quercetum, u Posavskom bazenu i dijelu
srednje Podravine as. Genisto elatae-Quercetum
roboris i Carpino-Quercetum roboris, a u donjoj Podravini,
Baranji i dijelu istočne Slavonije asAceri tatarici-
Quercetum roboris. U granicama toga pojasa u Hrvatskoj
možemo razlikovati tri vegetacijske zone.


Medioeuropska vegetacijska zona


Šumsku vegetaciju te zone izgrađuju u osnovi šume
hrasta lužnjaka as. Ulmo-Quercetum, značajnog za granično
nizinsko područje Slovenije, Austrije, Mađarske
i Hrvatske. Razvijaju se na propusnim tlima formiranim
na dravskom aluviju izgrađenom od grubog šljunka.
U sklopu te zone na pjeskovitim aluvijalnim tlima
razvijaju se šume bijele johe as. Equiseto-Alnetum incanae(
usp. Trinaj st ić 1973), a na sprudovima s grubom
šljunkovitom podlogom pionirske zajednice - as.
Salici-Myricarietum (usp. Tr i n a j s t i ć 1992) i Salicetum
elaeagno-daphnoides (usp. Trinajstić i Franji
ć 1 994) i vrlo rijetko as. Salici-Hippophaetum rhamnoidis
(= Hippophaeo-Berberidetum) općenito zna


čajne za vegetaciju sprudova alpskih rijeka srednje Europe
(usp. M. Moo r 1958).


Vegetacija navedene zone razvija se u Hrvatskoj u
zapadnoj Podravini i Međimurju, a seže na istok po prilici
do Legrada, samo mjestimično do Repaša. Vrste
Myricaria germanica, Hippophae rhamnoides i Salix
daphnoides rijetke su vrste hrvatske flore, i sprudovi rijeke
Drave jedina su im nalazišta u Hrvatskoj.


Subpanonska vegetacijska zona


Ta vegetacijska zona predstavlja osnovu planarnog
pojasa u Hrvatskoj i zauzima najveće površine, Njoj
pripadaju dvije najvažnije šumske zajednice hrasta lužnjaka
- as. Genisto elatae-Quercetum roboris na vlažnim
(poplavnim) položajima i as. Carpino-Quercetum
roboris na mezofilnim položajima (usp. I. Horva t
1938, Rauš 1971, 1975, 1976, Rauš etal. 1992).


U sklopu subpanonske zone susreću se u Posavini
prostrane poplavne šume poljskoga jasena - as. Leucoio-
Fraxinetum (usp. G1 a v a č 1959) koje toj zoni daju
posebno obilježje, te poplavne i močvarne šume crne
johe, as. Carici elongatae-Alnetum (usp. Glavač
1960) i Carici brizoidis-Alnetum glutinosae (Horvat
1938), povezujući je s analognim šumskim zajednicama
srednje Europe.


Geografski, ta je zona u potpunosti vezana za Posavinu
i središnje dijelove Podravine s esklavama u
Pokuplju.


Panonska vegetacijska zona


I za tu su vegetacijsku zonu značajne šume hrasta
lužnjaka, ali tipično panonskog značenja i pripadaju panonskoj
zajednici, as. Aceri tatarici-Quercetum roboris,
te posebnoj panonskoj svezi Aceri taatrici-Quer