DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 17 <-- 17 --> PDF |
I. Trinajslić: FITOGKOCiRAFSKO RAŠĆLANJENJE KL1MAZONALNE ŠUMSKH VEGETACIJE HRVATSKE Šumarski list br. 9 10. CXXII (1998), 407-421 ra, Fumana laevipes, Coronilla Valentina), koje tu, također, imaju istočnu granicu svoga areala. Eumediteranska vegetacijska zona Klimatološki za tu je zonu najznačajnija nešto vlažnija, humidna klima sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca između (2-) 4-6 °C i s ukupnom godišnjom količinom oborina iznad 1000 mm. Najvažniji edifikator eumediteranske zone je vazdazeleni hrast crnika ili česmina (Quercus ilex), koji tu tvori nekoliko značajnijih biljnih zajednica. Tek mjestimično i na ograničenom prostoru razvijaju se u opsegu te zone i šume hrasta oštrike ili prnara (as. Fraxino orni-Quercetum cocciferae). Središnje, optimalno područje te zone zauzimaju čiste jadranske šume česmine as. Mvrto-Quercetum ilicis (=Quercetum ilicis adriaprovinciale), dok rubno, prijelazno područje prema listopadnoj vegetaciji submediteranske zone tvore as. Fraxino orni-Quercetum ilicis i Quercetum ilicis-virgilianae. U geografskom smislu as. Fraxino orni-Quercetum ilicis zauzima sjeverni i rubni priobalni dio eumediteranske zone, as. Myrto-Quercetum ilicis najtopliji otočni dio od južnog dijela otoka Lošinja na sjeveru do otoka Lokruma na jugu, as. Quercetum ilicis-virgilianae zauzima područje južne Dalmacije od poluotoka Neuma na sjeveru do Konavala, na jugu uključujući pojedine dijelove unutrašnjosti poluotoka Pelješca (T r i n aj s t i ć 1985a). Submediteranska vegetacijska zona Za tu je zonu, gledano klimatološki, značajna još vlažnija, perhumidna klima sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca ispod 2 °C i s godišnjom količinom oborina preko 1200 mm. Šumska vegetacija te zone zauzima sjevernojadransko priobalno i otočno područje nadmorskih visina 250-350 m i niže dijelove unutrašnjosti srednjedalmatinskog primorja (Dalmatinska zagora) do nadmorskih visina (400-) 600 m. Najvažnije edifikatorske vrste te zone su Quercus pubescens u sjevernom dijelu i Q. virgiliana u srednjem i južnom dijelu Hrvatskog primorja, koji zajedno s vrstom Carpi uns orientalis izgrađuju dvije šumske zajednice -Querco- Carpinetum orientalis i Carpino-Quercetiim virgilianae( usp. Trinaj stić 1988a). MEDITERANSKO-MONTANI VEGETACIJSKI POJAS Horvatić (1957, 1963, 1967) je bio prvi koji je uočio da se na višim nadmorskim visinama u Hrvatskom primorju razvija posebna šumska vegetacija u sastavu koje značajno mjesto ima crni grab (Ostrya carpinifolia), tvoreći poseban mediteransko-montani vegetacijski pojas. Nešto kasnije Trinaj stić (1982) dolazi do spoznaje da se taj pojas može proširiti na čitavo Hrvatsko primorje, tj. i na njegov listopadni i na njegov vazdazeleni dio. Upravo zbog toga mogu se u opsegu toga pojasa razlikovati dvije vegetacijske zone, jedna s vazdazelenom šumskom vegetacijom, a druga s listopadnom vegetacijom. Hemimediteranska vegetacijska zona U onim dijelovima Hrvatskoga primorja, u kojima se u litoralnom pojasu razvija as. Mvrto-Quercetum ilicis, u višim dijelovima jadranskih otoka, poluotoka Pelješca i u pojedinim dijelovima južnojadranskog primorja, po prilici iznad nadmorskih visina 400 (-600) m razvijaju se mješovite šume izgrađene od vazdazelenih i listopadnih šumskih elementa. Od vazdazelenih najvažniji je Quercus ilex, a od listopadnih Ostrya carpini folia, te izgrađuju posebnu šumsku zajednicu Ostryo- Quercetum ilicis (Tr i n aj s t i ć 1982). Na otocima Braču i Hvaru, te na poluotoku Pelješcu u opsegu te vegetacijske zone razvijaju se i mediteranske šume dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra subsp. dalmatica), koje tu izgrađuju dvije šumske zajednice Querceo- Pinetum dalmaticae na vapnencima i Erico manipuliflorae-Pinetum dalmaticae na dolomitima (usp. Tri naj stić 1986a). U klimatološkom smislu za tu je zonu značajno da se srednji minimumi najhladnijeg mjeseca kreću između 2-4 °C s ukupnom količinom oborina oko 1200 mm. Epimediteranska vegetacijska zona U sjevernojadranskom primorju, kao i u unutrašnjem dijelu Hrvatskog primorja, na padinama primorskih Dinarida, gdje je u litoralnom pojasu razvijena listopadna vegetacija as. Qiierco-Carpinetum orientalis, odnosno Carpino-Quercetum virgilianae na nadmorskim visinama iznad (250-) 300 m na sjeveru, odnosno (600-) 800 m na jugu Ostrya carpinifolia izgrađuje dvije klimazonalne šumske zajednice. U sjevernom dijelu (Istra, Kvarnerski otoci, Velebit) razvijena je as. Ostryo- Quercetum pubescentis (usp. T r i n aj s t i ć 1977, 1982), a u središnjem i južnom dijelu (Dinara, Svilaja; Biokovo) razvija se as. Ostryo-Quercetum virgilianae (usp. Tri naj stić 1987). Prodorom sredozemnih klimatskih utjecaja termofilne se medunčeve šume navedene zone razvijaju ekstrazonalno i dublje u unutrašnjosti Dinarida, uglavnom oko Drenovog klanca u zaleđu Otočca, te na nekoliko mjesta u Krbavskom polju. U klimatološkom smislu srednji minimumi kreću se oko 2 °C, a godišnja količina oborina oko 1400 mm. Zbog povećane vlažnosti zraka u opsegu te zone praktički nije izraženo razdoblje ljetne suše, dok je tijekom zime snježni pokrivač čest, ali se snijeg na tlu ne zadržava dulje vrijeme. |