DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 16 <-- 16 --> PDF |
I. Trinajstić: ITHHiKOCiRAFSKO RAŠČLANJEN.IE KLIMA/ONALNE ŠUMSKI: VEGETACIJK HRVATSKE Šumarski list br. 9 10. CXXI1 (1998), 407-42 I MEDITERANSKA REGIJA Sam pojam Mediteran u svom izvornom, geografskom značenju označava sve zemlje koje okružuju bazen Sredozemnog mora. Međutim, kod ograničenja Mediterana vanjskom granicom nailazimo na znatne teškoće, jer su izravni i neizravni utjecaji Sredozemnog mora vrlo različiti (orografski, klimatski, floristički, faunistički, biogeografski, vegetacijski, povijesni, etnološki itd.). Zbog toga se pod pojmom Mediterana kao stručnog termina mogu u različitim strukama naći različite definicije, a kao posljedica različitih definicija i gledišta nisu ni granice Mediterana jedinstveno usklađene. U biološkim znanostima uglavnom se služimo s dvije skupine činmbenika pomoću kojih se pokušava što preciznije ograničiti područje Mediterana, a to su skupina klimatoloških parametara i sastav biljnog pokrova. U klimatološkom smislu pod Mediteranom se općenito smatraju oni dijelovi mediteranskih zemalja koji imaju posebnu - mediteransku klimu za koju su značajni određeni odnosi tijeka temperatura prema količini i rasporedu oborina tijekom godine. Što se tiče osobina i sastava biljnoga pokrova, može se odmah reći da u području Mediterana raste posve osebujna flora koja izgrađuje specifičnu vegetaciju, koje u osnovnim crtama nema nigdje drugdje na Zemlji, pa bi se stoga Mediteran u fitogeografskom pogledu mogao definirati kao područje rasprostranjenosti biljaka mediteranskog flornog elementa, odnosno područje rasprostranjenosti mediteranske vegetacije. Ako se ovom prigodom ograničimo samo na jadranski bazen i to ponajprije na njegov istočnojadranski dio, zanimat će nas kako se na tome području u vegetacijskom smislu ograničava Mediteran, odnosno mediteranska vegetacijska regija od ostalih fitogeografskih cjelina. Prema jednom gledištu mediteranska regija bila bi shvaćena u najužem smislu i obuhvaćala bi samo po dručje rasprostranjenosti vazdazelene šumske vegetacije u sastavu koje dominira hrast crnika ili česmina (Quercus ilex). Takvo gledište zastupao je u nekim radovima Adamov i ć (1900, 1911), a u novije vrijeme priključuje mu se i Šuga r (1983, 1984). Prema drugom gledištu mediteranska regija obuhvaćala bi osim vazdazelenih šuma crnike još i primorske termofilne šume medunca (Quercus pubescens) ili duba (Q. virgiliana), pa bi u tom slučaju Mediteran vegetacijski bio shvaćen u širem smislu. To je gledište prvo zastupao još Bart ling (1820), a od suvremenih istraživača Horvat (1954, 1959), Horvatić (1957, 1963, 1967),Anić(1958),Trinajstić (1967, 1974, 1977). Prema dokazima na kojima se temelje, oba su gledišta u svojoj osnovi prihvatljiva, iako priklonimo li se prvome gledištu, granicu Mediterana je vrlo teško odrediti, jer između čiste vazdazelene i čiste listopadne šumske vegetacije postoji široko prijelazno područje mješovitih vazdazeleno-listopadnih šuma. Ako u analizu, osim drvenastih edifikatora (vazdazelenih drvenastih šumskih vrsta) uključimo i vazdazelene zeljaste biljke (npr. Smilax aspera, Asparagus acutifolius, Asplenium onopteris i dr.), prijelazno se područje još više proširuje i granica je još teže uočljiva. S druge strane, shvatimo li mediteransku regiju šire, dakle uključimo li u njene okvire i listopadne medunčeve i dubove šume primorskih padina Dinarida, granica se mediteranske regije pomiče na donji rub bukovih šuma i tu je oštra. Nigdje se tu bukva ne miješa s termofilnim hrastovima i ne tvori mješovite sastojine. To što se mjestimično mogu naći pojedina hrastova stabla u primorskim šumama bukve, po našem je mišljenju, samo odraz ekstremne antropogene degradacije primorskih bukovih šuma (usp. Tri naj st i ć 1977, 1978, 1986). MEDITERANSKO-LITORALNI POJAS Tom pojasu pripada šumska vegetacija razvijena u okomitom rasponu od morske razine do po prilici 250 m nm na sjeveru, do 600 m nadmorske visine na jugu. Duž Hrvatskoga primorja u opsegu toga pojasa mogu se razlikovati tri vodoravne vegetacijske zone, kako je to pregledno istaknuto. Stenomediteranska vegetacijska zona Klimatološki ova se zona odlikuje posebnom, subhumidnom klimom za koju su značajni parametri srednji minimum najhladnijeg mjeseca iznad 6 °C i srednja godišnja količina oborina ispod 1000 mm. Razdoblje suše i žege traje oko 3 ljetna mjeseca. Takvi klimatološki parametri uvjetuju razvoj osebujne kserotermne vazdazelene vegetacije koja pripada asocijacijama Querco ilicis-Pinetum halepensis i Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis (usp. Trinajstić 1988)u sastavu kojih dominiraju vrste Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua,Myrtus communis i dr., izgrađujući posebnu vegetacijsku svezu Oleo-Ceratonion. Promatrano geografski toj zoni pripada veći dio otoka Lastova Mljeta, južne padine otoka Korčule, dijelovi otoka Brača, Hvara, Visa, Biševa i Sveca, te poluotoka Pelješca. U sklopu te zone na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu razvijena je zapadnomediteranska vegetacija gariga sveze Rosmarino-Ericion multiflorae, koja tu postiže istočnu granicu svoje rasprostranjenosti u Mediteranu (usp. Trinajsti ć 1985). U njenom flornom sastavu ističe se nekoliko vrsta {Erica multiflo |