DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 10 <-- 10 --> PDF |
K. Pintarić: PERSPEKTIVE ŠLJMA HRASTA KITNJAK A U BOSNI Šumarski list br. 9 10, CXXI1 (1998). 399-406 Udjel sortimenata u doznačenoj drvnoj masi je zadovoljavajuće, jer su trupci za furnir zastupljeni sa 5,6%, a trupci za rezanje (pilanski trupci I-III klase) sa 34,8% Glavni nositelji vrijednosti buduće sastojine su stabla koja se sada nalaze u debljinama od 35 do 50 cm, u prosjeku oko 42 cm. Na osnovu rezultata istraživanja V u k m i r o v i ć a (1963), do kraja proizvodnog razdoblje od oko 160 godina, može se očekivati debljinski prirast od 2,5 do 3,0 mm godišnje, odnosno s prosječnom širinom goda, od 1,25 do 1,50 mm, što znači da bi za idućih 80 godina, glavna stabla u sastojini bila za oko 20-25 cm u prosjeku 22 cm deblja. Prema tomu, na kraju proizvodnog razdoblja stabla glavne sastojine imala bi debljinu od 55 do 75 cm, u prosjeku oko 65 cm. RASPRAVA U sjevernim dijelovinla Bosne postoje prirodne, čiste i mješovite šume hrasta kitnjaka, vrlo dobrih proizvodnih mogućnosti (Bosanska Posavina, donji tokovi rijeka Une, Vrbasa, Bosne i Drine). Od samog početka iskorišćavanja ovih šuma provodila se, i još se i danas uglavnom provodi, stablimična sječa stabala, stoje dovelo i do nepoželjnih, posljedica, do drastičnog smanjenja prirodnih šuma ove vrlo vrijedne vrste drveća. Atropogeni čimbenici i ekološki zahtjevi hrasta kitnjaka, posebice za svijetlom, doprinose da se areal šuma hrasta kitnjaka i dalje smanjuje i njegovo mjesto zauzimaju biološki jače (manji zahtjevi na svijetlo) i manje vrijedne vrste drveća, bukva i obični grab. Ove vrijedne šume i dalje se degradiraju i na kraju pretvaraju u manje vrijedne izdanačke šume - panjače hrasta kitnjaka, bukve i običnog graba. Pretpostavke da će se ovim načinom sječe hrast kitnjak prirodno uspješno obnoviti izostale su, jer su se skiofilnije vrste drveća, kao što su obični grab i bukva prirodno obnovile, posebice obični grab, koji obilno plodonosi svake godine. Na taj način ne postoje više nikakvi uvjeti koji bi upućivali na to da se hrast kitnjak može prirodno obnoviti na zadovoljvajući način. Ako se kitnjak i javlja u manjem obimu, potrebno je uložiti velik trud i značajna sredstva, što nije jednostavno i lako osigurati. Mjestimično i na manjim površinama, još uvijek postoje čiste i mješovite sastojine hrasta kitnjaka u razvojnim fazama, te je neophodno poduzeti odgovarajuće šumsko-uzgojne mjere kako bi se pomogo njegov razvoj (Pintarić i dr. 1983). Uzimajući u obzir vrijednost drveta hrasta kitnjaka, posebice vrijednijih sortimenata, te sve manje proizvodnje i sve veće potražnje, ponajprije vrijednih sortimenata, posebice furnirskih trupaca, bez obzira na duga proizvodna razdoblja (ophodnje), i ubuduće treba veli- Glede činjenice da stanište odgovara I bonitetu za hrast kitnjak, na kraju proizvodnog razdoblja od oko 160 godina, na preostalih oko 90-100 stabala po hektaru, može se očekivati volumen drva od oko 380 m3 krupnog drveta po hektaru, odnosno oko 4 m3 po stablu. Pod pretpostavkom da će prvih 5-7 metara biti furnir ili pilanski trupci I klase, stoje oko 25% od ukupnoga volumena drva na kraju proizvodnog razdoblja, proizlazi, da bi na ove najvrijednije Sortimente otpalo oko 95 m´. Ukoliko bi se do kraja proizvodnog razdoblja provelo 6-7 zahvata prorede, od ovih zahvata se može očekivati volumen drva od oko 340 mVha, prosječnog prsnog promjera od 30 (100 godina) do 53 cm (150 godina). Discusion ku pozornost posvetiti gospodarenju ovim šumama. Prema B a c h m a n n -u (1968), za sve vrste drveća, pa i za hrast kitnjak, okvirno proizvodno razdoblje treba odrediti na taj način da se za pojedine starosti, odnosno debljine odredi vrijednost prosječnog i tečajnog prirasta drvne mase i namjestugdje se ove dvije krivulje sjeku odredi kao optimalna duljina proizvodnog razdoblja. Prema proračunima istog autora, to bi za hrast bilo najmanje 160 godina, a u slučaju znatnog prirasta vrijednosti uslijed visoke kakvoće i zdravstvenog stanja, ovo se proizvodno razdoblje može produžiti na 200 i više godina (uski godovi, zlatno-žuta boja drveta). Analizirajući normalni sastav čistih i mješovitih šuma u kojima je hrast kitnjak glavna vrsta drveća, M atić (1963) smatra daje normalni sastav uvjetovan: prinosom koji će biti u skladu s potrebama gos podarstva, kako glede vrste drveća, tako i glede raspodjele stabala po debljinskim stupnjevima, trajno što veći kvalitetniji prinos, za najbolja staništa, maksimalna debljina je na I bonitetu kod prsnog promjera od 80 cm, a na II bonitetu oko 65 cm. Kako našem III bonitetu staništa odgovaraju loši stanišni uvjeti za hrast kitnjak, na tim i lošijim staništima ne mogu se očekivati najvrijedniji sortimenti, ili je njihov udio vrlo nizak. Prema K r a h 1 -U r b a n -u (1959), optimalni stanišni uvjeti za proizvodnju furnirskog drveta (uski godovi) bili bi II/III bonitet, jer se na boljim staništima i pored poduzimanja odgovarajućih šumsko-uzgojnih mjera ne može proizvesti kvalitetno furnirsko drvo (godovi su preširoki). Na boljim staništima hrastovo drvo sa širim godovima ima veću čvrstinu, ali ne može proizvesti furnirske trupce s uskim godovima. Istraživanja koja su provedena na primjernim ploha |