DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 7 <-- 7 --> PDF |
I. lamaj: "PROMIŠLJANI; () STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKK NA PRACiU 21. STOLJEĆA" Šumarski lislbr.7 X.CXX1I (1998), 305-308 PROMIŠLJANJE O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA Ivan Tarnaj, dipl. inž. direktor "Hrvatskih šuma", p.oo. .. Zagreb -Poticaj za raspravu na 102. skupštinu HŠD-a Pokušavajući sagledati hrvatsko šumarstvo u stoljeću pred nama, sjetih se davno izrečene sintagme koja glasi: "Najbolji način da se predvidi budućnost je razumijevanje prošlosti". I zaista, da bismo mogli sagledati mogući pravac razvoja u budućnosti, valja se pozabaviti prošlošću, ne zadržavajući se u njoj predugo, kao i analizom sadašnjega stanja u šumarstvu Hrvatske, kako bismo na takvim temeljima mogli sagledati trendove razvoja u vremenu pred nama. Kakva je dakle ta prošlost i sadašnjost hrvatskoga šumarstva? Osnovna značajka prošlosti hrvatskoga šumarstva je život tog istog šumarstva, kao i same hrvatske nacije u raznim društveno-političkim tvorbama i nametnutim državno-političkim asocijacijama, sve do konačnog narodnog oslobođenja i stvaranja nacionalne i suverene države hrvatskoga naroda kroz Domovinski rat. Tijekom proteklih razdoblja, hrvatsko je šumarstvo karakterizirala njemačko-austrijska šumarska doktrina, s vrlo naglašenom autoktonom šumarskom strategijom potrajnog gospodarenja prirodnim šumama. Zahvaljujući ovoj činjenici, koju neizostavno treba uvijek isticati i baštinili smo relativno stabilne i očuvane prirodne šume, koje u europskim razmjerima rijetko tko ima. Raznolikost vrsta drveća i tipova šuma naše je obilježje, što samo po sebi predstavlja izuzetnu vrijednost, ali i zahtjev za stručno postupanje i korišćenje. Valja se ovom prilikom prisjetiti i na vrlo česte organizacijske promjene u proteklom vremenu, uvjetovane razno-raznim razlozima, kao i različitim ciljevima podešavane. Šumarstvo, kao konzervativna gospodarska djelatnost veliku učestalost promjena organizacijsko-upravljačkih oblika teško podnosi, pa stoga valja težiti dugotrajnijoj organizaciji, koja će imati pozitivne učinke na ostvarenje postavljenih ciljeva gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. Po svojoj šumovitosti, Hrvatska se svrstava u red šumovitijih zemalja. Ukupna površina šuma (državnih i privatnih) u Republici Hrvatskoj iznosi 2 458 053 ha, a svrstane su u 941 gospodarsku jedinicu. Ukupna drvna zaliha iznosi 247 619 600 m3 ili 207 mVha, dok je ukupni godišnji tekući prirast 7 188 700 m3. Iz tako utvrđenoga tekućeg prirasta, osnove gospodarenja i programi gospodarenja šumama propisuju ukupni godišnji etat u visini od 5 338 000 m3 brutto mase. Kako se gospodarenje šumama u nas temelji na prirodnim šumama, valja već na ovome mjestu upozoriti na potrebu posebne i pravovremene pozornosti radovima jednostavne biološke reprodukcije. Osim toga, valjalo bi izraditi dugoročne programe (investicijske) kojima bi se izvršile konverzije degradiranih šuma u sjemenjače za tako utvrđenih oko 900 000 ha. Nadalje, biološkoj proizvodnji pošumljavanjem čistina treba također, realizacijom dugoročnih investicija, privesti produkciju takvih oko 600 000 ha. Ukoliko bi se intenziviralo gospodarenje šumama u Hrvatskoj (prije svega pojačanom izgradnjom prometnica) u relativno kratkom vremenu godišnji bi se etat mogao podići, na neupitnih po stabilnost sastojina, 6 mil. m3. Valja napomenuti daje današnja otvorenost šuma na razini oko 7 km/1000 ha. Kompleksno značenje šuma za hrvatsko društvo utvrđeno je uvrštavanjem u ZOS na samom pragu stvaranja Republike Hrvatske kao neovisne države već 1990. godine, članka koji propisuje izdvajanje 0,07% iz ukupnog prihoda cjelokupnoga gospodarstva za općekorisne funkcije šuma. Po ovom institutu spadamo u red rijetkih zemalja koje su ovo pitanje uredile na ovaj način. Novčana sredstva prikupljena na ovaj način, isključivo se moraju koristiti za investicije u proširenoj biološkoj reprodukciji. Lucidno i dalekosežno promišljanje ovakvog pristupa, Hrvatski državni sabor trasirao je u novoj državi novo određenje prema šumarstvu kakvo na ovim prostorima Europe nije zabilježeno. Vrijeme u kojem se dogodio ovaj, za šumarstvo povijesni iskorak (1990. -pred početak Domovinskog rata) čini ovu odluku još značajnijom. Hrvatsko se društvo, dakle, vrlo vjerodostojno odredilo prema šumi kao takvoj, no upravo zbog takvog određenja zakonodavca, hrvatska šumarska struka mora preuzeti odgovornost za predlaganje šumarskih politika u gospodarenju s šumama. Usuđujem se ustvrditi da na takav zahtjev kao struka možemo kvalitetno i kompetentno odgovoriti. Ovdje se postavlja pitanje oblika i načina komunikacije između Sabora i Vlade sjedne i šumarske struke s druge strane. Mišljenja sam da hrvatska šumarska struka svoju komunikaciju s javnošću treba institucionalno artikulirati, a s Vladom i Hrvatskim državnim saborom nametnuti kroz korespodenciju s jasnim određenjima o svim pitanjima koja se tiču šumarstva u nas. Vratimo se nakratko proširenoj biološkoj reprodukciji. Današnja praksa je da se sredstva za proširenu biološku reprodukciju, prikupljena fiskalnim instrumentom od cjelokupnog hrvatskog gospodarstva, koriste isključivo po programima "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb. Kako se radi o strogo namjenskim sredstvima, ista mogu biti korištena samo i isključivo po stručno verificiranim programima. Dakle, sredstva trebaju dobivati programi (privatni ili državni) a ne institucije kao takve. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 8 <-- 8 --> PDF |
1. lamaj: "PROMIŠLJANI-: () STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. SI0L.IKĆA" Šumarski list br. 7 X. CXXII (1998). 303-308 Kakva je praksa u nas? Jedini i ekskluzivni korisnik navedenih sredstava su "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, no pored podrške programima proširene biološke reprodukcije, ova se sredstva koriste kao podrška drugim potrebama (kreditiranje tekuće likvidnosti) s posljedicom realnog obezvrijedenja, budući se zaštitne kamate ne obračunavaju na takva posezanja, ili su primijenjene stope neadekvatne za tako posuđeni kapital. Dakle, ovdje se postavlja pitanje, može li se posezati za ovim strogo namjenskim sredstvima na do sada uobičajeni način, a pogotovo se mora razmotriti stanje u kojem zbog nepostojanja programa ova sredstva ostaju neiskorištena. Osjetljivost statusa sredstava za proširenu biološku reprodukciju u ovom vremenu potenciraju teškoće s likvidnošću u cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, koje u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji ova sredstva izdvaja. Principijelno određenje zakonodavca da u realizaciji programa proširene biološke reprodukcije sudjeluje svojim doprinosom cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, upućujc na razmišljanje nije li to poziv prije svega hrvatskim šumarskim organizacijama, šumarskoj stručnoj javnosti da učini dodatne napore, te dodatnim vezivanjem bankarskih sredstava (temeljem depozita sredstava OKFŠ-a) povećava ta sredstva. Da takva razmišljanja imaju osnove, valja se samo prisjetiti potreba za konverzijom degradiranili sastojina kao i čistina i goleti koje valja privesti šumskoj proizvodnji. Sigurno bi bilo korisno kada bi se stručno kompetentno utvrdilo kada započinje projektiranje i priprema sadnog materijala, a kada isti završava (da lije to završna faza njege mladika ili čišćenja guštika, ili je pak to faza uzrasta letvika). Tko ocjenjuje uspjeh (ili neuspjeh) projekta, a nadasve tko konačno kolaudacijom utvrđuje adekvatnost utroška ovih sredstava? Trebalo bi možda čitavo ovo područje urediti posebnim pravilnikom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, kojim bi institucionalni nadzor i nadležnost bile precizno definirani. Ambijent funkcioniranja šumarstva u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas Nasljeđena razjedinjenost šumarstva najeklatantnije je došla do izražaja neposredno nakon prvih demokratskih izbora. Prisjetimo se samo masovnog građanskog zahtjeva u proljeće 1990., koji zahtijeva konačnu integraciju LŠG "Jelen" Beograd u hrvatski šumarsko-lovni i gospodarski korpus. Nadalje, nepostojanje jedinstvene šumarske organizacije za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem preko noći stvara potrebu za radnjama koje će pozitivno odgovoriti na takva, moramo reći, opravdana opća narodna traženja. Najjednostavniji i najkraći put u to vrijeme (sjetimo se, u to doba vrijede još Ustav SFRJ i SRH, kao i zakoni SFRJ i SRH) bio je da se izvrši intervencija u postojeći Zakon o šumama, koji u skraćenoj proceduri sva tri vijeća Sabora SRH, inaugurira promjene koje dovode do objedinjavanja cjelokupnog šumarskog prostora i stvaranja javnog poduzeća "Hrvatske šume", p.o. Zagreb s 15 uprava šuma. Prvoga siječnja 1991. javno poduzeće "Hrvatske šume", p.o. Zagreb i formalno-pravno započinje radom. Bez izgrađene organizacijske infrastrukture, bez kadrovske ekipiranosti, bez tehničko-materijalnih uvjeta, s nasljeđem bivših šumskih gospodarstava, započet je dinamičan i mukotrpan posao koji još uvijek traje. Pri određivanju uprava šuma, polazišta su bila u ozračju političkih predviđanja koja su se nazirala, i određenja da ne smije doći do cijepanja šumsko-gospodarskih jedinica. Ocjenjujući optimalnost ustrojenih uprava šuma iz tog vremena, gore navedeno svakako valja imati na umu ukoliko se pretendira na objektivnost. Ja sam osobno danas mišljenja daje organizacijski trostupanjski oblik (Šumarija - Uprava Šuma - Direkcija) "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb odgovarajući model, no za razliku i od vremena kada je kao takav utemeljen, danas bi ga valjalo dograditi uvođenjem još tri uprave šuma, a decentralizacijom funkcija glavne Direkcije, uprave šuma učiniti kreativnijima za dobrobit šuma i uposlenih u njima. Izrada kvalitetne fizibiliti studije u tome bi pogledu trebala biti prvi korak, poglavito ima li se na umu da se redefiniranje ciljeva gospodarenja šumama najavljuje kroz novi Zakon o šumama ili izmjene i dopune postojećeg Zakona. Decentralizacija u upravljanju i gospodarenju šumama postaje aksiom i iz puke potrebe za kreativnošću velikog broja stručnih ljudi iz čega bi trebala proizići i veća učinkovitost gospodarenja javnim poduzećem "Hrvatske šume", p.o. Zagreb. Temeljna pitanja na kojima bi se u mirnodopskom vremenu trebala graditi šumarska politika (ili politike), u svakom bi slučaju trebalo raspraviti i prema njima se odrediti prije svih stručna šumarska javnost, a potom (ili na takvom određenju) ponuditi rješenja Vladi i Saboru na donošenje. Izostavljanje relevantnih šumarskih institucija iz ovoga projekta, kao i zaobilaženje uglednih stručnih pojedinaca i znanstvenika, značilo bi uredovanje u šumarstvu u Hrvatskoj onih kojima šuma treba poslužiti za ostvarenje osobnih ciljeva, koji su u pravilu usko materijalni ili pak samo političko promotivni. Danas, kada se kao narod suočavamo i nosimo s potrebama poslijeratne obnove i nužnosti razvojnog iskoraka, valja odgovorno, stručno, pa ako hoćete i patriotski, razmotriti sve mogućnosti kojima i kao šumari i kao domoljubi možemo doprinijesti naporima za što brži i bezbolniji uspjeh takvih nastojanja čitave naše zajednice. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 9 <-- 9 --> PDF |
I. Tarnaj: "PROMIŠLJANI: O STANJU ŠUMARSTVA I1RVATSKK NA I´RACiU 21 Ogromne ratne štete u našoj zemlji traže napor svih resursa, kako bi nakon njihove sanacije hrvatsko društvo bilo osposobljeno nositi se sa standardom razvijenoga svijeta. Na temelju šumarske produkcije, svoj kruh zaslužuje velik broj našeg naroda. Napori koje čine hrvatske vlasti na održavanju zaposlenosti, kao i na stvaranju uvjeta novog zapošljavanja, ne mogu i ne smiju ostati samo bitka Vlade, već se tim i takvim nastojanjima djelatno trebamo priključiti i mi, i to na način da povećavajući svoju učinkovitost korištenja resursa omogućimo trajnu i stabilnu potporu drvno-priredivačkoj i papirnoj industriji i proizvodnji i izvozu svoje produkcije. Upravo je sada vrijeme da mi kao stručno najodgovorniji ljudi u zemlji ponudimo Vladi Republike Hrvatske takva rješenja (zajedno s drvoprerađivačima) koja će biti na tragu ostvaraja globalnih ciljeva, za koje smo se i politički i etički opredijelili. Ne mogu se ovdje ne prisjetiti cijene koju su šume Lijepe naše platile pri obnovi zemlje iza II. svjetskog rata. Bez šumarske asistencije u odabiru rješenja iz tog vremena, posljedice otklanjamo još i danas. Međutim, vrijeme i okolnosti pod kojima su donesene i provedene mjere uvećanih (čistih) sječa neposredno iz II. svjetskog rata i ono što bi trebalo danas učiniti u potpunoj su opreci, prije svega po motivaciji i razumijevanju takve potpore, koja niti može niti smije biti učinjena bez nas šumara. Dakle, mišljenja smo da kvalitetnu i stabilnu (po količini, strukturi, kvaliteti i dinamici) opskrbu sirovinom finalne prerade drva, a poglavito one koja svoju produkciju izvozi, treba urediti na načelima dobrog partnerstva i kodeksu poslovno i politički odgovornih ljudi. Mišljenja sam da takvom zahtjevu možemo udovoljiti, pogotovo ima li se na umu da dugoročnost (kao konstanta) građenja poslovnih odnosa s drvnom i papirnom industrijom je jednako tako i naš interes. Obnovljivost resursa, kao osnovna karakteristika naše grane, ostavlja mogućnosti trajnog razvoja šumarsta i drvne industrije, što kao komparativnu pogodnost moramo valorizirati i koristiti u naporima u izgradnji boljega života za sve nas. Imaju li "Hrvatske šume", p.o. Zagreb tako kompleksnu zadaću pred sobom? Po meni svakako da. Izgubljeni dijalog (i bilateralni i institucionalni) ne samo da treba ponovo izgraditi, već ga valja postaviti na nove dugoročne osnove, redefinirajući ciljeve sukladno globalnim kretanjima u hrvatskom društvu. Za ostvarenje globalnih nacionalnih i gospodarskih ciljeva, šumarstvo može i mora biti poluga Vladi, a nikada i nipošto na štetu šume kao takve. Po mom shvaćanju odnosa šumarstva sjedne i svih drugih subjekata s druge strane, treba se okaniti politike kojoj je cilj postizanje učinaka iz potrebe dnevno-poli STOLJEĆA" Šumarski list br. 7 X. (XXII (1WS). 303-3UX tičkih kretanja ili zbog potpore (neprincipijelne) pojedinim interesnim grupama. Javnost rada i transparentnost stavova treba biti obilježje, a činjenice i na njima zasnovani zaključci trebaju određivati mjere kojima će se ostvariti uspješnost ostvarivanja postavljenih ciljeva. Društveno-gospodarski položaj koji šumarstvo ima u nas treba nas učiniti odgovornijima pri raspolaganju resursom, i otkloniti svaku bahatost u odnosima s jav nošću, kao poglavito u odnosima s partnerima - korisni cima naših roba i usluga. Neprihvatljiva su rješenja koja idu za time da se potraživanja od kupaca za našu robu ili usluge ("Spačva") pretvaraju u vlasnički ulog. Takva rješenja nisu dobra, te ako bi postala šira praksa dovela bi šumarstvo u ulogu taoca i nove etatizacije hrvatskog gospodarstva. Nastale (ili naslijeđene) probleme treba rješavati drugim instrumentarijem, primjerenim tržnom gospodarstvu. Istraživanja za potrebe planiranja sadašnjosti i budućnosti trebaju biti stalnim procesom. Zbog toga valja graditi takve institucionalne odnose sa subjektima i pojedinim stručnjacima koji mogu dati validne elemente za razmatranje pojedinih problema, kako bi poslovne poteze mogli temeljiti na predvidivim učincima. Našoj struci nije potrebno političko tutorstvo, jer ni kome ne treba dopustiti politički, a još manje patriotski ekskluzivitet. Vrijeme iza nas reklo je podosta o nama i kao interesnoj grupi i kao pojedincima. Još više ćemo biti ocjenjivani po tome što ćemo činiti (ili pak ne činiti - a trebali bi) u buduće. Prema tomu, pozivam Vas da svojim djelovanjem na načelima najbolje šumarske etike date doprinos razvoju hrvatskoga šumarstva i hrvatskoga društva. Mrtvi kapitali U svom romanu "Mrtvi kapitali", Josip Kozarac otkriva nedostatke u društvenom životu, loše gospodarenje zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca. Ovdje upotrebljena sintagma "Mrtvi kapitali" treba ukazati na pogreške koje činimo mi u šumarstvu Hrvatske danas, kada se nalazimo pred imperativom zadovoljavanja potrebe za obnovom zemlje iza ratnih razaranja i istovremenim osiguranjem pretpostavki za razvojem i šumarstva i hrvatskoga društva na pragu novog stoljeća. Što se to danas u Hrvatskoj, a posebice u šumarstvu može staviti pod ovaj naslov. Nisu to neiskorištene šume, već su to neiskorišteni sposobni i stručni ljudi. Zapanjujuće veliki broj kreativnih, stručnih i etički neupitnih ljudi pasivizirano je raznim kombinatorikama kadroviranja bez kriterija (ili ipak). Pravi li se učinak takve politike? Tko snosi odgovornost za takve avanture? Kako ispraviti loše učinke takvih nepromišljenih poteza? |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 10 <-- 10 --> PDF |
1. Tiiniiij: "PROMIŠLJANE O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA" Šumarski list br. 7 X. CXXI1 (1998), 303-308 Kada se naša zemlja našla na udaru velikosrpske agresije, sve što se domoljubno osjećalo stavljalo se u službu obrane. I mi se šumari, svoga udjela u tome časnom činu ne moramo stidjeti. Dapače. Zbog karaktera djelatnosti, koja nas između ostalog čini narodu bliskima, mnogi od nas našli smo se i bukvalno u prvim redovima (političkim, vojnim, organizacijsko-logističkim i radnim) stvaranja i obrane svoje zemlje. Ne pomućuje to određenje i činjenica daje, istina i Bog, bilo i takvih koji su dezertirali no, ovdje želim reći samo to da se to zna, pa čak da se znaju i sva imena takvih danas "velikih Hrvata". Ti pojedinci nisu nikada bili od posebnog značenja, i čini mi se bolje ih je prepustiti povijesnoj ocjeni, nego da danas, pod još uvijek snažnim emocijama raspravljamo o tome. Držim, međutim, za zabrinjavajuću činjenicu da je iz svakodnevnog života u našem šumarstvu isključen marginaliziranjem velik broj stručno dokazanih ljudi. Društvo koje si dopušta takav luksuz, osuđeno je na propast. Sjetite se samo činjenice da danas visoko razvijene zemlje današnjega svijeta tu svoju razvijenost zahvaljuju u velikoj mjeri upravo obrazovanim i kreativnim ljudima. Što mi to činimo? Smjenjujemo ljude ne zato što su stručno-poslovno nesposobni (iščitajmo rezultate, brojke, za njihova mandata i usporedimo ih s današnjim, s rezultatima njihovih nasljednika) već, najčešće bez obrazložcnja, činilo se to komesarski, a sudski sporovi koji se tim povodom vode (i gube "Hrvatske šume") postaju dijelom troška poslovanja, a zakonitost izvršenja ovrhe po presudama tek predstoji, plaćanje odšteta i vraćanje ljudi na ranija radna mjesta. U situaciji u kojoj se nalazi, poslijeratna Hrvatska traži maksimalnu mobilizaciju svojih ljudskih resursa, a napose onih koji mogu i znaju kreativno raditi. U ime i za račun kojih ciljeva se to čini. Znate li gospodo da je ljudsko-kadrovski resurs u Hrvatskoj jedan od najoskudnijih, znate li da poigravanje s ljudima i po Božjim i po ljudskim zakonima biva pogubno za ciljeve kojima narod teži, a to je, kada smo u pitanju mi, demokracija, ljudska prava i slobode i konačno bolji život za sve u ovoj državi. Sa čime i kako tako postavljene nacionalne ciljeve postići? Odgovor je zapravo jednostavan. S ljudima, sa sposobnim i moralno neupitnim ljudima. Sa istim ovakvim kovom ljudi s kojima se ova država politički utemeljila i vojno obranila. Otvorimo pristup svima koji žele pošteno raditi, a vođenje poslova prepustimo najboljima među nama, bez obzira za koji hrvatski tim navijali. Pokušajmo se ponašati profesionalno i politički zrelo, i okanimo se primitivizma jer je skup, poguban i šte tan za hrvatsko šumarstvo i za hrvatsko društvo u cjelini. Aktivirajmo te neobične mrtve kapitale u šumarstvu Hrvatske, to je naša obveza i politička i moralna i stručna. Izazov pred kojim se nalazi hrvatsko šumarstvo na samom kraju 20. stoljeća, a pred zahtjevima novoga doba u koje valja zakoraknuti, traže novo redefmiranje šumarskih politika. Procjenjujem da će se već danas prisutan trend valorizacije općekorisnih funkcija šuma nastaviti još jače, i da nismo daleko od vremena kada će uređivanje pravila korištenja šume, kao biološkog fenomena, biti određivano izvannacionalno (EU), pa i sveplanetarno. Tko to ne vidi i ne shvaća, suočit će se osjećajem izgubljenosti u vremenu i prostoru. Globalizacija ukupnog života na zemlji među prvim mjerama ustanovit će opće standarde glede ponašanja u gospodarenju šumama. Velike i ekološki svjesne gospodarsko- političke asocijacije u Europi i svijetu u stanju su nametnuti pravila ponašanja. Bezprimjerno uništavanje šuma (Indonezija, Brazil) može biti zaustavljeno na način da se proizvodima iz tako pribavljenih sirovina nametne bojkot, jer već danas kao upozorenje za tržište Europske unije mora se na deklaraciji naznačiti sirovinska provencijencija. Dakle, budući da težimo euro-atlanskim integracijama, za očekivati je da u dogledno vrijeme postulati gospodarenja šumama i za nas budu određeni na globalnoj - Eurposkoj razini. Imajući ove činjenice na umu, valja promišljati rješenja koja će, što se šumarstva tiče, biti kreirana, predlagana i donošena. Iz takve spoznaje proizlazi potreba prisutnosti u međunarodnim razmatranjima problematike vezane za šume, šumarstvo i ekologiju. Takvoj zadaći mogu odgovoriti samo određeni stručni ljudi, za međunarodnu komunikaciju osposobljeni i stručno usavršeni. Mi u Hrvatskoj takvih imamo, no da li ih i koristimo? Raznolikost vrsta i tipova šuma u nas traži i svestraniji pristup u promišljanju rješenja, čiji ćemo predlagatelji od sada biti i međunarodnim asocijacijama, čijem članstvu težimo. I na kraju, u pokušaju ocjene sadašnjega trenutka hrvatskog šumarstva, sa specifičnim zahtjevima poslijeratne obnove i cjelokupne tranzicije hrvatskog društva i njenog gospodarstva, želio sam ukazati na neke nepoželjne, pa time i ukupno negativne pojave i za šumarstvo i za hrvatsko društvo u cjelini. Isto tako, na temelju spoznaja i informacija koje imam, pokušao sam ukazati na prisutne trendove na globalnoj Europskoj i svjetskoj razini, s naznakom potrebe adekvatnog uključivanja u tako prisutne procese. Upravo će ti procesi koji se vode na globalnoj razini nesumnjivo odrediti i položaj hrvatskoga šumarstva i "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb u 21. stoljeću. |