DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 7     <-- 7 -->        PDF

I. lamaj: "PROMIŠLJANI; () STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKK NA PRACiU 21. STOLJEĆA" Šumarski lislbr.7 X.CXX1I (1998), 305-308
PROMIŠLJANJE O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA
Ivan Tarnaj, dipl. inž. direktor "Hrvatskih šuma", p.oo.
.. Zagreb -Poticaj za raspravu na 102. skupštinu HŠD-a


Pokušavajući sagledati hrvatsko šumarstvo u stoljeću
pred nama, sjetih se davno izrečene sintagme koja
glasi: "Najbolji način da se predvidi budućnost je razumijevanje
prošlosti". I zaista, da bismo mogli sagledati
mogući pravac razvoja u budućnosti, valja se pozabaviti
prošlošću, ne zadržavajući se u njoj predugo, kao i
analizom sadašnjega stanja u šumarstvu Hrvatske, kako
bismo na takvim temeljima mogli sagledati trendove
razvoja u vremenu pred nama.


Kakva je dakle ta prošlost i sadašnjost hrvatskoga
šumarstva?


Osnovna značajka prošlosti hrvatskoga šumarstva
je život tog istog šumarstva, kao i same hrvatske nacije
u raznim društveno-političkim tvorbama i nametnutim
državno-političkim asocijacijama, sve do konačnog narodnog
oslobođenja i stvaranja nacionalne i suverene
države hrvatskoga naroda kroz Domovinski rat. Tijekom
proteklih razdoblja, hrvatsko je šumarstvo karakterizirala
njemačko-austrijska šumarska doktrina, s
vrlo naglašenom autoktonom šumarskom strategijom
potrajnog gospodarenja prirodnim šumama. Zahvaljujući
ovoj činjenici, koju neizostavno treba uvijek isticati
i baštinili smo relativno stabilne i očuvane prirodne
šume, koje u europskim razmjerima rijetko tko ima.
Raznolikost vrsta drveća i tipova šuma naše je obilježje,
što samo po sebi predstavlja izuzetnu vrijednost, ali
i zahtjev za stručno postupanje i korišćenje.


Valja se ovom prilikom prisjetiti i na vrlo česte organizacijske
promjene u proteklom vremenu, uvjetovane
razno-raznim razlozima, kao i različitim ciljevima podešavane.


Šumarstvo, kao konzervativna gospodarska djelatnost
veliku učestalost promjena organizacijsko-upravljačkih
oblika teško podnosi, pa stoga valja težiti dugotrajnijoj
organizaciji, koja će imati pozitivne učinke na
ostvarenje postavljenih ciljeva gospodarenja šumama i
šumskim zemljištem.


Po svojoj šumovitosti, Hrvatska se svrstava u red
šumovitijih zemalja. Ukupna površina šuma (državnih i
privatnih) u Republici Hrvatskoj iznosi 2 458 053 ha, a
svrstane su u 941 gospodarsku jedinicu.


Ukupna drvna zaliha iznosi 247 619 600 m3 ili 207
mVha, dok je ukupni godišnji tekući prirast 7 188 700
m3. Iz tako utvrđenoga tekućeg prirasta, osnove gospodarenja
i programi gospodarenja šumama propisuju ukupni
godišnji etat u visini od 5 338 000 m3 brutto mase.
Kako se gospodarenje šumama u nas temelji na prirodnim
šumama, valja već na ovome mjestu upozoriti na
potrebu posebne i pravovremene pozornosti radovima
jednostavne biološke reprodukcije. Osim toga, valjalo


bi izraditi dugoročne programe (investicijske) kojima
bi se izvršile konverzije degradiranih šuma u sjemenjače
za tako utvrđenih oko 900 000 ha. Nadalje, biološkoj
proizvodnji pošumljavanjem čistina treba također, realizacijom
dugoročnih investicija, privesti produkciju
takvih oko 600 000 ha.


Ukoliko bi se intenziviralo gospodarenje šumama u
Hrvatskoj (prije svega pojačanom izgradnjom prometnica)
u relativno kratkom vremenu godišnji bi se
etat mogao podići, na neupitnih po stabilnost sastojina,
6 mil. m3. Valja napomenuti daje današnja otvorenost
šuma na razini oko 7 km/1000 ha. Kompleksno značenje
šuma za hrvatsko društvo utvrđeno je uvrštavanjem
u ZOS na samom pragu stvaranja Republike Hrvatske
kao neovisne države već 1990. godine, članka koji propisuje
izdvajanje 0,07% iz ukupnog prihoda cjelokupnoga
gospodarstva za općekorisne funkcije šuma. Po
ovom institutu spadamo u red rijetkih zemalja koje su
ovo pitanje uredile na ovaj način. Novčana sredstva
prikupljena na ovaj način, isključivo se moraju koristiti
za investicije u proširenoj biološkoj reprodukciji. Lucidno
i dalekosežno promišljanje ovakvog pristupa, Hrvatski
državni sabor trasirao je u novoj državi novo određenje
prema šumarstvu kakvo na ovim prostorima
Europe nije zabilježeno. Vrijeme u kojem se dogodio
ovaj, za šumarstvo povijesni iskorak (1990. -pred početak
Domovinskog rata) čini ovu odluku još značajnijom.
Hrvatsko se društvo, dakle, vrlo vjerodostojno odredilo
prema šumi kao takvoj, no upravo zbog takvog
određenja zakonodavca, hrvatska šumarska struka mora
preuzeti odgovornost za predlaganje šumarskih politika
u gospodarenju s šumama.


Usuđujem se ustvrditi da na takav zahtjev kao struka
možemo kvalitetno i kompetentno odgovoriti. Ovdje se
postavlja pitanje oblika i načina komunikacije između
Sabora i Vlade sjedne i šumarske struke s druge strane.
Mišljenja sam da hrvatska šumarska struka svoju komunikaciju
s javnošću treba institucionalno artikulirati,
a s Vladom i Hrvatskim državnim saborom nametnuti
kroz korespodenciju s jasnim određenjima o svim pitanjima
koja se tiču šumarstva u nas.


Vratimo se nakratko proširenoj biološkoj reprodukciji.
Današnja praksa je da se sredstva za proširenu biološku
reprodukciju, prikupljena fiskalnim instrumentom
od cjelokupnog hrvatskog gospodarstva, koriste isključivo
po programima "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb. Kako
se radi o strogo namjenskim sredstvima, ista mogu biti
korištena samo i isključivo po stručno verificiranim
programima. Dakle, sredstva trebaju dobivati programi
(privatni ili državni) a ne institucije kao takve.