DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Začuđuje nesuglasje između vodoprivrede i šumarstva, dva područja ljudske djelatnosti koje bi trebale ići ruku pod ruku. Nesuglasje prije više od 20 godina, kada smo prvi puta raspravljali s gospodinom Bergmanom, tadašnjim sekretarom Komiteta za vodoprivredu SRH o sušenju lužnjakovih šuma zbog pogrešno izvedenih vodotehničkih zahvata u šumskome bazenu Kupčina, moglo se tada shvatiti i oprostiti. Ali poslije dvadesetgodišnje suradnje između vodoprivrede i šumarstva, koja je, uvjeren sam, bila korektna, današnje nesuglasje nema prave osnove, osim ako ga pokreće onaj koji poslije toliko godina ili nije shvatio zbiljski odnos između vode i nizinske šume ili ignorira činjenice. Razmotrimo li naše nesuglasice tijekom ostvarenja različitih vodotehničkih zahvata u šumoviti prostor, vidi se kako su one postojale samo kod prijedloga zahvata u nizinskim područjima. Svi vodoprivrcdni projekti koji su se odnosili na gornje tokove rijeka bili su od šumara prihvaćeni bez teškoća, pa se ne može govoriti o šumarima kao "nihilističkim protivnicima razvoja", nego o logičnome odrazu struke na prijetnje uništavanja šume kao njezine životne osnove, ali i obveze koju ima štiteći šumu i primjenjujući Zakon o šumama, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša kao i Zakon o vodama. Glede Agende 21 iz Rija, potrebno je proučiti Usvojena načela o šumama kao i sva poglavlja iz Agende koja se odnose na održivi razvoj, što ne upućuje na bezobzirno korišćenje prirodnih bogatstava, nego na takvo koje će ih i dalje održati u funkciji. U tom smislu uvjeren sam kako nizinske šume i hidroelektrane mogu dobro zajednički funkcionirati, uz poštivanje osnovnih načela ekološke ravnoteže šumskoga ekosustava. U dijelu napisa koji se odnosi na konferenciju i njezin tijek autor piše kako nije sklon taj skup ocijeniti pozitivno i da nismo uvjerili auditorij kako smo (šumari i zaštitari!) za održivi razvoj koji je condicio sine qua non za Hrvatsku i koji je samo i iključivo, prema njegovu mišljenju , ostvarenje projekta HE Novo Virje. Svi drugi prijedlozi dolaze iz tabora nihilističkih protivnika razvoja, koji ne poštuju demokratske procedure donošenja odluka. Za njih nisu mjerodavni skupi, vrlo opsežni istražni radovi i studije. Kako sam sudjelovao, zajedno sa skupinom šumarskih znanstvenika sa Šumarskoga fakulteta u Zagrebu u izradi spomenutih studija, i to dijela koji se odnosi na šumarstvo, odgovorno tvrdim kako naši zaključci nisu u cijelosti preneseni u integrirani završni tekst, nego su iz konteksta izvađeni oni dijelovi koji ne smetaju danom projektu hidroelektrane. Ostvarenje Hidroelektrane Novo Virje jedini je cilj, dok su održivi razvoj i zaštita prirode i okoliša tek ukras jednoga dobrog i isplativog posla, ali samo za uži krug. Ako sam pogriješio unaprijed se ispričavam. Prof. dr. sc. B. Prpić NEKONVENCIONALNA RASPRAVA O "PARADIGMI ODRŽIVI RAZVOJ U organizaciji Hrvatskoga šumarskog i Hrvatskog energetskoga društva u Zagrebu je 27. i 28. svibnja održana Međunarodna konferencija Održivo gospodarsko korišćenje nizinskim rijekama i zaštita prirode i okoliša. Suorganizatori su formalno bili Euronatur, Akademija šumarskih znanosti, Pokret prijatelja prirode Lijepa naša, Hrvatsko ekološko društvo, Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, Hrvatsko društvo za velike brane, Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Hrvatsko geološko društvo i Hrvatsko hidrološko društvo. Organizatori su ciljem konferencije proglasili "pronalaženje mogućnosti održivog energetskog (u skladu s naslovom konferencije trebalo je - gospodarskoga!) korištenja nizinskim rijekama u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na zaštitu šuma". Prihvatio sam ponudu organizatora da se aktivno uključim u konferenciju uvodnim izlaganjem, predsjedanjem dvjema sjednicama i sudjelovanjem u izradi zaključaka. Pri tom sam bio svjestan da me čeka uzbudljiv zadatak, jer se na temama konferencije mahom sukobljavaju dvije ekstremne suprostavljene struje. Jedna je, tobože, tehnicistička, razorna, gruba građevinska ("betonirska"), koja bi po mišljenju one druge najradije upropastila sve prirodno. Druga je ekstremna struja protiv bilo kakva razvoja. Zadaća je konvencije, dakle, imala biti da vrela srca a hladne glave pomiri ekstremne stavove i da pokuša zaključivati zaista u korist održivog razvoja. Logično je da takvu, arbitražnu ulogu preuzmu vodoprivrednici, kojih je struka upravo polivalentna u smislu zaštite od voda, zaštite voda i korišćenja vodama (ali ne samo u energetske svrhe!). Tumačeći takvu ulogu vodnoga gospodarstva, prihvatio sam dakle, ponudu i konferenciji ponudio uvodno izlaganje koje dajem u integralnome opsegu. Naslov, pak, ovoga članka citat je iz rasprave jednog od sudionika, koji je konferencija prihvatila maltene kao svoj motto. U tijeku pripreme te konferencije dogodio se znakovit razvoj ideje o potrebi, o sadržaju pa i o učesnicima konferencije. U početku gotovo jednonamjenska ideja u kratkom je roku evoluirala u višenamjensku. Tako je i originalni naslov dobio još i pridjev održivi, što svjedoči o tome da se već u pripremi konferencije na izvjestan način prejudiciraju njeni zaključci i da konvergiraju |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 63 <-- 63 --> PDF |
prema jedinom mogućem cilju. Dakle, ne postavlja se dilema ili-ili (razvoj ili zaštita okoliša). Nudi se stav i-i: mogući su i razvoj i zaštita okoliša. U okviru održivog razvoja čak je moguće i oplemenjivanje prirode. Zastoje baš u slučaju radova na nizinskim rijekama dolazilo do možda najvećeg sporenja oko potreba i načina čovjekova zahvata u prirodni okoliš? Pri tom su osporavatelji redovito zahtijevali povratak prirodnom stanju nizinskih rijeka, nultom stanju koje je veoma teško bilo ustanoviti, jednostavno iz razloga što prirodnoga, netaknutog stanja nizinskih rijeka nema. Sve su naše rijeke milenije i milenije izložene antropogenim utjecajima, jer su ljudi na njima živjeli, strahovali i branili se, pa ih i za vlastite potrebe mijenjali i svojim potrebama prilagodavali. U prilog takvom uvodu pomažu mi dva dokumenta: Proglas iz Heidelberga europskih znanstvenika, medu kojima su 52 nobelovca, i Program za promjenu Skupa o zemlji iz Rija 1992. Nobelovci su ustanovili da ekologija nije (ne bi trebala biti) ideologija i ne može biti zamjena za religiju ili za marksizam. Ekološki ciljevi jesu opravdani, ali ako je riječ o znanstvenoj ekologiji, a ne o emotivnom "pjesničkom" pristupu problemima bez pravih kvantifikacija, bez usporedbi i optimalizacija. Prva hrvatska konferencija o vodama u Dubrovniku 1995., pozivajući se na Agendu 21, istaknula je da su razvoj i okoliš nedjeljivo povezani, a čovjek je centar brige o održivom razvoju. Održivi je razvoj upravljanje i očuvanje prirodnih resursa na način da se osiguraju i zadovolje čovjekove potrebe danas i u budućnosti. Gospodarenje vodama razvilo se iz čovjekove borbe protiv poplava, dakle za goli opstanak. Nakon toga, s razvojem civilizacijskih potreba, ali i ljudskih znanja i mogućnosti, čovjek iskorištava vodne resurse do današnjih manje ili više sofisticiranih načina. Vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj definiraju tri glavne grupe aktivnosti: zaštita od voda, zaštita voda i iskorištavanje voda. Zaštitom od voda svaka je aktivnost započeta. To je bila najprije elementarna obrana od poplava, izgradnjom nasipa, pa regulacioni radovi na rijekama, i na kraju izgradnja retencija i akumulacija, što već znači i mogućnost upravljanja vodama. Na primjer, za oplemenjivanje malih voda i za korišćenje vodama za opskrbu naselja, industrije i poljoprivrede. Ovam spadaju uređenje bujica i potuerozioni radovi, a posebno odvodnja površinskih i podzemnih voda, te kanalizacija naselja. Da bismo se vodnim resursima mogli koristiti za različite ljudske potrebe, vodu treba zaštititi od zagađivanja, a eventualno zagađenu pročistiti do potrebnoga stupnja upotrebljivosti. Takvu pak vodu možemo iskoristiti za opskrbu vodom naselja i industrije, za navodnjavanje u poljoprivredi i šumarstvu, za opskrbu ribogojilišta, za sport i rekreaciju. Na kraju, ali ne po značenju i opsegu, jest i hidroenergetsko korišćenje. Ono iza ziva najviše kontroverza, ali ujedno pruža i najviše šansa za višenamjensko korišćenje nizinskim rijekama. Prva hrvatska konferencija o vodama ustanovila je daje Hrvatska mala zemlja, ali bogata vodom, da joj je vodnogospodarska infrastruktura još slabašna, pa i zbog toga u razvoju nije učinjeno mnogo pogrešaka. Velike mogućnosti koje Hrvatska ima treba iskoristiti optimalno, uz omogućavanje održivog razvoja vodnoga gospodarstva na načelima suvremenoga društvenoekonomskog razvoja. Konstataciju o slabašnoj vodnoj infrastrukturi potvrđuju podaci o izgrađenosti objekata za zaštitu od štetnoga djelovanja voda i za odvodnju površinskih voda iz Zbornika te konferencije: 1. U Hrvatskoj je 29 rijeka dužih od 50 km, ukupne dužine 3.487 km. 2. Do 1990. god. potpuno je regulirano 31% vodotoka (1.175 km), djelomično je regulirano 1.394 km (37%), a na 1.226 km potrebni su regulacijski zahvati. 3. Nasipi za obranu od poplava izgrađeni su na 2.733 km, stoje 62,5% od ukupnih potreba. Nasipi su različitih stupnjeva sigurnosti, povratni periodi na koji su računati iznose od 5 do 1000 godina. 4. Odteretni i obodni kanali izvedeni su u dužini od 780 km, stoje 40% ukupnih potreba. 5. Ukupno 39 izgrađenih višenamjenskih akumulacija imaju korisni volumen od 285 mil. m3. 6. Ukupno 36 retencija sadržava 1.443 mil. m´ retencionoga prostora. Lavovski dio toga volumena u sustavu je Srednjeg Posavlja. Na kraju nekoliko primjera izvedenih ili projektiranih rješenja za ilustraciju tvrdnja iz ovoga uvoda u konferenciju. Rijeka Drava. Uzvodni su je susjedi Austrijanci i Slovenci praktički svu energetski iskoristili. Kad to želimo uraditi i mi u Hrvatskoj, nastaju otpori s različitih strana. Mi smo dosad izgradili HE Varaždin (1975.), HE Čakovec (1982.) i HE Dubrava (1989.). U njima se baš nije inzistiralo na višenamjenskim rješenjima u pripremi i projektu. Pa ipak rješenja su uspješna i u tom smislu. Ima dakako i primjedaba na rješenja. Tako na primjer na režim rada HE Dubrava koji je nepovoljan za plovidbu. Može se ustanoviti da su izgrađeni objekti riješili probleme regulacije, zaštite od poplava Drave, zaštitu zaobalja od utjecaja rijeke na visoke podzemne vode na ukupno 80 km toka rijeke Drave. Ima naravno i nepovoljnih utjecaja, a to su smanjenje pronosa nanosa i povećana erozija korita, odnosno nepovoljan utjecaj na morfologiju rijeke i sniženje razine podzemnih voda u zaobalju, opet nizvodno od izgrađene dionice. Nizvodni projektirani višenamjenski objekti, a osobito najznatniji hidroenergetski projekt u Hrvatskoj, HE Novo Virje, računat je i na ispravljanje negativnih učinaka uzvodnih hidroelektrana. Jedino, pak, moguće |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 64 <-- 64 --> PDF |
realno rješenje za ukupnu dužinu rijeke Drave od Osijeka do ušća Mure jest zajedničko višenamjensko rješenje cijelog sustava iz davno već predstavljenoga Programa Drava. Parcijalnim regulacijskim zahvatima neće se nikada riješiti svi problemi koje Drava stvara za svoj okoliš. Sava i sustav Srednje Posavlje. To je najznatnije područje u RH, i u njemu se prelamaju najveći gospodarski, demografski i zaštitarski problemi Hrvatske. Na Savi su locirane najveće izgrađene nacionalne vrijednosti, gotovo polovica stanovništva i hrvatska metropola. Sava je i hidrološka osovina Hrvatske. Ceste poplave Save i pritoka, a najdojmljivija s najtežim posljedicama i najvećim ljudskim žrtvama - glasovita poplava rijeke Save iz 1964. god. - bile su povodom da se konačno, sustavno riješi obrana Zagreba i Posavine, da se uredi višenamjenski vodoprivredni sustav. Taj je sustav riješen studijom Regulacija i uređenje rijeke Save u Jugoslaviji (1972.) uz pomoć Ujedinjenih naroda. U okviru zahvata jest i sustav Srednje Posavlje u dolinama Save i Kupe od granice sa Slovenijom do Gradiške. Zadatak mu je obrana od poplava visokoga stupnja sigurnosti, poboljšanje režima voda nizvodno građevinskim i upravljačkim rješenjima i optimalno korišćenjc golemim resursima Save i pritoka. Sustav je završen samo djelomično. Nedovršeni su odteretni kanali Kupa-Kupa, Odra, Lonja-Strug, i nizinske retencije Lonjsko polje, Mokro polje, Zelenik i Kupčina. Ipak je i takav, nedovršeni sustav već dosad višestruko opravdao ulaganja. Zagreb je siguran od velikih voda Save (ne i od brdskih potoka), a karakteristike prirodnoga i projektiranoga, odnosno djelomično ostvarenog režima velikih voda 100-godišnjega povratnoga perioda dajemo samo u nekim karakterističnim profilima: Vodotok Profil Prirodno stanje Projektno stanje Q mVs hmn.m. Q mVs h m n.m Sava Mačkovac izlaz 3.156 95,15 2.800 93,64 Srednje Posavlje Sava Zagreb 3.143 117,26 2.650 116,75 Sadašnji stupanj kontrole još je uvijek nizak. Izgrađeni objekti ipak mogu znatno utjecati na režim voda, bar u segmentu obrane od poplave. Oni su ipak i osnovna pretpostavka za razvoj i za buduće gospodarsko korišćenjc Korišćenjc, pak, vlastitim resursima jest i glavna pretpostavka razvoja. Budući da se ova konferencija bavi i strategijom razvoja, treba ustanoviti kakva je moguća zavisnost između održivog razvoja, zaštite prirode i okoliša i korišćenja vlastitim resursima. Moram istaknuti da apeli iz uvodnoga referata od većeg dijela sudionika nisu baš benevolentno prihvaćeni. I protivno uobičajenom afirmativnom izvještavanju sa sličnih konferencija, ja nisam sklon pozitivnoj ocjeni te konferencije. Jest, točno je daje rasprava bila nekonvencionalna, žestoka čak (!). Nisam ipak stekao dojam da smo približili stavove i da smo zaista uvjerili auditorij kako je održivi razvoj moguć i condicio sine qua noti za Hrvatsku, ali i za svaku civilizranu ljudsku zajednicu. Na deklarativnom planu svi su za održivi razvoj. Ali na planu razrade ideje i realizacije projekata iz održivog razvoja javljaju se goleme razlike. Inzistira se na jednonamjenskim konzervatorskim i konzervativnim rješenjima, koja faktički onemogućuju održivi razvoj. Konferencija nije ni završena. Obveza je organizacijskoga odbora da koncipira zaključke jer ih plenum konferencije nije prihvatio i da nakon svega objavi zbornik konferencije, s time da najprije prikupi sve referate. Dvije su grupe zaključaka predložene organizacijskom odboru. Jedna, vodoprivredno-energetičarska, koju je stavio na papir Franković iz Elektroprojekta, i druga - šumarska, kojoj je protagonist prof. Prpić. Na prvom postkonferencijskom sučeljavanju iz tih dvaju prijedloga nije rezultirao zajednički, pa je odluka o konačnom tekstu odgođena, a kompromisni će prijedlog dati dr. Goran Granić, glavni organizator konferencije. Problemi održivog gospodarskoga razvoja na nizinskim rijekama, s posebnim osvrtom na zaštitu prirode i okoliša, ostaju dakle i dalje otvoreni. Rješenja se ne odonose, već samo odgađaju. Sumnja se u sve i sva. Skupi, veoma opsežni istražni radovi i studije nisu za nihilističke protivnike razvoja mjerodavni, oni pristupaju problemima već prejudiciranih stavova. Ne poštuje se demokratska procedura donošenja odluka, jer, na primjer, u državnoj komisiji za ocjenu studije utjecaja na okoliš nisu "naši" (imenom i prezimenom članovi. Zbog toga se mi, učenici u osnovnoj školi demokracije, moramo napokon naviknuti i na to da u organiziranom društvu mora uvijek biti i arbitar. Struke, upravni organi, Vlada, Vrhovni ili Ustavni sud, uvijek netko. Ne mogu se (ne smiju se!) odgađati ad calendas graecas strateška rješenja o kojima ovisi budućnost zemlje. Branko Bergman, dipl. inž. grad. Pretisak iz časopisa HRVATSKA VODOPOPR1VREDA, lipanj 1998., godište VII., broj 69 |