DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Začuđuje nesuglasje između vodoprivrede i šumarstva, dva područja ljudske djelatnosti koje bi trebale ići ruku pod ruku. Nesuglasje prije više od 20 godina, kada smo prvi puta raspravljali s gospodinom Bergmanom, tadašnjim sekretarom Komiteta za vodoprivredu SRH o sušenju lužnjakovih šuma zbog pogrešno izvedenih vodotehničkih zahvata u šumskome bazenu Kupčina, moglo se tada shvatiti i oprostiti. Ali poslije dvadesetgodišnje suradnje između vodoprivrede i šumarstva, koja je, uvjeren sam, bila korektna, današnje nesuglasje nema prave osnove, osim ako ga pokreće onaj koji poslije toliko godina ili nije shvatio zbiljski odnos između vode i nizinske šume ili ignorira činjenice. Razmotrimo li naše nesuglasice tijekom ostvarenja različitih vodotehničkih zahvata u šumoviti prostor, vidi se kako su one postojale samo kod prijedloga zahvata u nizinskim područjima. Svi vodoprivrcdni projekti koji su se odnosili na gornje tokove rijeka bili su od šumara prihvaćeni bez teškoća, pa se ne može govoriti o šumarima kao "nihilističkim protivnicima razvoja", nego o logičnome odrazu struke na prijetnje uništavanja šume kao njezine životne osnove, ali i obveze koju ima štiteći šumu i primjenjujući Zakon o šumama, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša kao i Zakon o vodama. Glede Agende 21 iz Rija, potrebno je proučiti Usvojena načela o šumama kao i sva poglavlja iz Agende koja se odnose na održivi razvoj, što ne upućuje na bezobzirno korišćenje prirodnih bogatstava, nego na takvo koje će ih i dalje održati u funkciji. U tom smislu uvjeren sam kako nizinske šume i hidroelektrane mogu dobro zajednički funkcionirati, uz poštivanje osnovnih načela ekološke ravnoteže šumskoga ekosustava. U dijelu napisa koji se odnosi na konferenciju i njezin tijek autor piše kako nije sklon taj skup ocijeniti pozitivno i da nismo uvjerili auditorij kako smo (šumari i zaštitari!) za održivi razvoj koji je condicio sine qua non za Hrvatsku i koji je samo i iključivo, prema njegovu mišljenju , ostvarenje projekta HE Novo Virje. Svi drugi prijedlozi dolaze iz tabora nihilističkih protivnika razvoja, koji ne poštuju demokratske procedure donošenja odluka. Za njih nisu mjerodavni skupi, vrlo opsežni istražni radovi i studije. Kako sam sudjelovao, zajedno sa skupinom šumarskih znanstvenika sa Šumarskoga fakulteta u Zagrebu u izradi spomenutih studija, i to dijela koji se odnosi na šumarstvo, odgovorno tvrdim kako naši zaključci nisu u cijelosti preneseni u integrirani završni tekst, nego su iz konteksta izvađeni oni dijelovi koji ne smetaju danom projektu hidroelektrane. Ostvarenje Hidroelektrane Novo Virje jedini je cilj, dok su održivi razvoj i zaštita prirode i okoliša tek ukras jednoga dobrog i isplativog posla, ali samo za uži krug. Ako sam pogriješio unaprijed se ispričavam. Prof. dr. sc. B. Prpić NEKONVENCIONALNA RASPRAVA O "PARADIGMI ODRŽIVI RAZVOJ U organizaciji Hrvatskoga šumarskog i Hrvatskog energetskoga društva u Zagrebu je 27. i 28. svibnja održana Međunarodna konferencija Održivo gospodarsko korišćenje nizinskim rijekama i zaštita prirode i okoliša. Suorganizatori su formalno bili Euronatur, Akademija šumarskih znanosti, Pokret prijatelja prirode Lijepa naša, Hrvatsko ekološko društvo, Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje, Hrvatsko društvo za velike brane, Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Hrvatsko geološko društvo i Hrvatsko hidrološko društvo. Organizatori su ciljem konferencije proglasili "pronalaženje mogućnosti održivog energetskog (u skladu s naslovom konferencije trebalo je - gospodarskoga!) korištenja nizinskim rijekama u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na zaštitu šuma". Prihvatio sam ponudu organizatora da se aktivno uključim u konferenciju uvodnim izlaganjem, predsjedanjem dvjema sjednicama i sudjelovanjem u izradi zaključaka. Pri tom sam bio svjestan da me čeka uzbudljiv zadatak, jer se na temama konferencije mahom sukobljavaju dvije ekstremne suprostavljene struje. Jedna je, tobože, tehnicistička, razorna, gruba građevinska ("betonirska"), koja bi po mišljenju one druge najradije upropastila sve prirodno. Druga je ekstremna struja protiv bilo kakva razvoja. Zadaća je konvencije, dakle, imala biti da vrela srca a hladne glave pomiri ekstremne stavove i da pokuša zaključivati zaista u korist održivog razvoja. Logično je da takvu, arbitražnu ulogu preuzmu vodoprivrednici, kojih je struka upravo polivalentna u smislu zaštite od voda, zaštite voda i korišćenja vodama (ali ne samo u energetske svrhe!). Tumačeći takvu ulogu vodnoga gospodarstva, prihvatio sam dakle, ponudu i konferenciji ponudio uvodno izlaganje koje dajem u integralnome opsegu. Naslov, pak, ovoga članka citat je iz rasprave jednog od sudionika, koji je konferencija prihvatila maltene kao svoj motto. U tijeku pripreme te konferencije dogodio se znakovit razvoj ideje o potrebi, o sadržaju pa i o učesnicima konferencije. U početku gotovo jednonamjenska ideja u kratkom je roku evoluirala u višenamjensku. Tako je i originalni naslov dobio još i pridjev održivi, što svjedoči o tome da se već u pripremi konferencije na izvjestan način prejudiciraju njeni zaključci i da konvergiraju |