DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 2     <-- 2 -->        PDF

RIJEČ GLAVNOG UREDNIKA
ŠUMSKI POŽARI - TEMA LJETA


Šumski požari redovita su pojava u područjima mediteranske klime (sredozemno podneblje), a tijekom ovoga ljeta nemilice
su harali i šumama naše obale. Najviše su pogođeni poluotok Pelješac i otok Korčula. U upravama šuma Split, Gospić, Senj
i Buzet izgorjelo je preko 25.000 ha šuma. U požaru su nestala dva ljudska života, a gorjelo je i više naselja.


Izravan povod za ovaj napis je emisija Hrvatske televizije U krupnom planu o šumskim požarima, na kojemu se o šumama
raspravljalo bez šumara. Tako se primjerice govorilo o budućim pošumljivanjima agavama!?


Posljedice šumskih požara su bezvrijedna požarišta koja su prije požara bila obrasla šumom, maslinicima ili vinogradima.
Istinska šteta od ovogodišnjih požara je golema i zapravo neprocjenjiva, a uspostava stanja kakvo je bilo prije vatre, dugo će
trajati. Mi šumari dobro znamo koliko je truda, novca i vremena potrebno za osnivanje mediteranske šume.


Ta velika nesreća koja je ove godine pogodila više mediteranskih zemalja, mogla se uvelike ublažiti, no ne i potpuno spriječiti.
Šumarskoj struci poznate su mjere zaštite kojima se požar može preduhitriti ili umanjiti njegov obim.


Šumski požari su usko povezani uz trenutačne klimatske prilike (temperatura zraka i tla, vlažnost u staništu, smjer i brzina
vjetra) i gradu šume (starost i vrste drveća, slojanje u nadzemnome dijelu i gustoća slojeva i dr.), a razmjer požara se znatno
umanjuje uz dobro ustrojenu službu dojave. Uloga šumarstva razvidna je iz činjenice da su djelatnici "Hrvatskih šuma", tijekom
ove godine dojavili preko 60% požara, odnosno inicijalnih vatri i više njih sami ugasili.


Raščlamba ovogodišnjih šumskih požara upućuje, kao i svake godine, na više od 50% površine privatnih šuma, kojih se
dio odnosi na katastarski evidentirane šume, a dio na zapuštene poljoprivredne površine koje je u posljednjih nekoliko desetljeća
osvojila pionirska šumska vegetacija i to mahom alepski bor. Razvidno je kako se više od 50% izgorenih šumskih površina
odnosi na privatne šume koje su izvan izravnoga nadzora "Hrvatskih šuma".


Preventivne mjere koje u okviru stručne djelatnosti obavlja šumarstvo su:


1. Izgradnja protupožarnih prosjeka, koje istovremeno služe i kao prometnice tijekom gašenja požara. Javno poduzeće
"Hrvatske šume" izgradilo je do danas 2.128 km protupožarnih prosjeka, a taj posao potrebno je ubrzati i dakako financirati.
2. Uzgoj mješovitih sastojina prirodnoga sastava šumskog drveća onih vrsta koje su regenerativno jače.
3. Kod izbora vrsta drveća prednost se daje domaćim vrstama bjelogorice koje su u odnosu na crnogoricu, a posebice u odnosu
na aklepski bor, manje zapaljive i poslije požara se vegetativno obnavljaju.
4. Šumski radnici te inženjeri i tehničari u pravilu prvi opaze vatru u šumi i u najviše slučajeva ugase je u začetku.
U suradnji s ostalim čimbenicima, šumarstvo može znatno proširiti preventivnu djelatnost protiv šumskih požara na ovaj
način:


1. Uskom suradnjom s dragovoljnim vatrogasnim društvima (DVD) i civilnom zaštitom. Tijekom ovogodišnjih šumskih
požara uvidjelo se kako je mrežu DVD-a potrebno proširiti u obalnom i otočnom području Hrvatske.
2. Pripremiti sve vlasnike šuma na primjenu zakonske obveze iz članka 43 Zakona o šumama (ZOŠ) Republike Hrvatske
koji se odnosi na zaštitu od šumskih požara, a posebice u ozračju obvezuje i privatne vlasnike šuma. Potrebito je poštivati i
lučiti granice između državnih šuma i onih novonastalih u zapuštenim poljodjelskim površinama, gdje se najčešće pojavljuje
požar. O dojavi požara skrb vodi vlasnik šume koji gaje često i sam prouzročio.
3. Budući da se ekstenzivno stočarstvo, a posebice držanje koza često spominje kao dobra preventivna mjera protiv
šumskih požara, upozoravamo kako u šumi kojom se gospodari prema suvremenim uzgojnim mjerama u svrhu postizanja
pune ekološke, društvene i preventivne protupožarne funkcije, paša ozbiljno ugrožava i sam opstanak šume jer dolazi do
uništavanja buduće šume sjemenjače. Pašom se uništava prirodno unesen biološki kapital domaćih vrsta drveća i grmlja koje
se nalazi ispod krošanja u šumskim kulturama alepskoga ili crnoga bora. Prema današnjim tehnologijama, primorski borovi su
nezamjenjive pionirske vrste koje se koriste za pošumljivanje, ali i najpodložniji vatri. Iznimku čini pinija koja je manje zapaljiva
od alepskog i crnog bora.
Boljim ustrojstvom šumarstva u jadranskim upravama šuma (Split, Senj, Gospić i Buzet), odnosno zapošljavanjem potrebnoga
broja šumarskih djelatnika koji bi radili na preventivnim uzgojnim radovima i saniranju posljedica šumskih požara, na
pošumljivanju, čišćenju i njezi šuma ili gašenju inicijalne vatre, potreba za gašenjem velikih šumskih požara znatno bi se
smanjila. Financiranje ovih poslova ne može preuzeti šumarstvo bez državne pomoći koja bi se zasigurno isplatila.


Uvjeren sam, kako je ključ prevencije šumskih požara isključivo u rukama šumarskih stručnjaka, dok njihovo gašenje, kada
poprime velike razmjere, postaje problem koji teško riješavaju udruženi profesionalni i dragovoljni vatrogasci, policija,
vojno zrakoplovstvo (kanaderi), šumari, civilna zaštita i dr. Stoga je na štetu svima nama bez šumara raspravljati o prevenciji
šumskih požara.


Prof. dr. sc. B. Prpić


Naslovna stranica - Front page:
Ovogodišnji šumski požar na poluotoku Pelješcu
This year´s forest fire on Pelješac Peninsula
(Foto: I. Šimić)


Naklada 1650 primjeraka