DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 10 <-- 10 --> PDF |
1. Tiiniiij: "PROMIŠLJANE O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA" Šumarski list br. 7 X. CXXI1 (1998), 303-308 Kada se naša zemlja našla na udaru velikosrpske agresije, sve što se domoljubno osjećalo stavljalo se u službu obrane. I mi se šumari, svoga udjela u tome časnom činu ne moramo stidjeti. Dapače. Zbog karaktera djelatnosti, koja nas između ostalog čini narodu bliskima, mnogi od nas našli smo se i bukvalno u prvim redovima (političkim, vojnim, organizacijsko-logističkim i radnim) stvaranja i obrane svoje zemlje. Ne pomućuje to određenje i činjenica daje, istina i Bog, bilo i takvih koji su dezertirali no, ovdje želim reći samo to da se to zna, pa čak da se znaju i sva imena takvih danas "velikih Hrvata". Ti pojedinci nisu nikada bili od posebnog značenja, i čini mi se bolje ih je prepustiti povijesnoj ocjeni, nego da danas, pod još uvijek snažnim emocijama raspravljamo o tome. Držim, međutim, za zabrinjavajuću činjenicu da je iz svakodnevnog života u našem šumarstvu isključen marginaliziranjem velik broj stručno dokazanih ljudi. Društvo koje si dopušta takav luksuz, osuđeno je na propast. Sjetite se samo činjenice da danas visoko razvijene zemlje današnjega svijeta tu svoju razvijenost zahvaljuju u velikoj mjeri upravo obrazovanim i kreativnim ljudima. Što mi to činimo? Smjenjujemo ljude ne zato što su stručno-poslovno nesposobni (iščitajmo rezultate, brojke, za njihova mandata i usporedimo ih s današnjim, s rezultatima njihovih nasljednika) već, najčešće bez obrazložcnja, činilo se to komesarski, a sudski sporovi koji se tim povodom vode (i gube "Hrvatske šume") postaju dijelom troška poslovanja, a zakonitost izvršenja ovrhe po presudama tek predstoji, plaćanje odšteta i vraćanje ljudi na ranija radna mjesta. U situaciji u kojoj se nalazi, poslijeratna Hrvatska traži maksimalnu mobilizaciju svojih ljudskih resursa, a napose onih koji mogu i znaju kreativno raditi. U ime i za račun kojih ciljeva se to čini. Znate li gospodo da je ljudsko-kadrovski resurs u Hrvatskoj jedan od najoskudnijih, znate li da poigravanje s ljudima i po Božjim i po ljudskim zakonima biva pogubno za ciljeve kojima narod teži, a to je, kada smo u pitanju mi, demokracija, ljudska prava i slobode i konačno bolji život za sve u ovoj državi. Sa čime i kako tako postavljene nacionalne ciljeve postići? Odgovor je zapravo jednostavan. S ljudima, sa sposobnim i moralno neupitnim ljudima. Sa istim ovakvim kovom ljudi s kojima se ova država politički utemeljila i vojno obranila. Otvorimo pristup svima koji žele pošteno raditi, a vođenje poslova prepustimo najboljima među nama, bez obzira za koji hrvatski tim navijali. Pokušajmo se ponašati profesionalno i politički zrelo, i okanimo se primitivizma jer je skup, poguban i šte tan za hrvatsko šumarstvo i za hrvatsko društvo u cjelini. Aktivirajmo te neobične mrtve kapitale u šumarstvu Hrvatske, to je naša obveza i politička i moralna i stručna. Izazov pred kojim se nalazi hrvatsko šumarstvo na samom kraju 20. stoljeća, a pred zahtjevima novoga doba u koje valja zakoraknuti, traže novo redefmiranje šumarskih politika. Procjenjujem da će se već danas prisutan trend valorizacije općekorisnih funkcija šuma nastaviti još jače, i da nismo daleko od vremena kada će uređivanje pravila korištenja šume, kao biološkog fenomena, biti određivano izvannacionalno (EU), pa i sveplanetarno. Tko to ne vidi i ne shvaća, suočit će se osjećajem izgubljenosti u vremenu i prostoru. Globalizacija ukupnog života na zemlji među prvim mjerama ustanovit će opće standarde glede ponašanja u gospodarenju šumama. Velike i ekološki svjesne gospodarsko- političke asocijacije u Europi i svijetu u stanju su nametnuti pravila ponašanja. Bezprimjerno uništavanje šuma (Indonezija, Brazil) može biti zaustavljeno na način da se proizvodima iz tako pribavljenih sirovina nametne bojkot, jer već danas kao upozorenje za tržište Europske unije mora se na deklaraciji naznačiti sirovinska provencijencija. Dakle, budući da težimo euro-atlanskim integracijama, za očekivati je da u dogledno vrijeme postulati gospodarenja šumama i za nas budu određeni na globalnoj - Eurposkoj razini. Imajući ove činjenice na umu, valja promišljati rješenja koja će, što se šumarstva tiče, biti kreirana, predlagana i donošena. Iz takve spoznaje proizlazi potreba prisutnosti u međunarodnim razmatranjima problematike vezane za šume, šumarstvo i ekologiju. Takvoj zadaći mogu odgovoriti samo određeni stručni ljudi, za međunarodnu komunikaciju osposobljeni i stručno usavršeni. Mi u Hrvatskoj takvih imamo, no da li ih i koristimo? Raznolikost vrsta i tipova šuma u nas traži i svestraniji pristup u promišljanju rješenja, čiji ćemo predlagatelji od sada biti i međunarodnim asocijacijama, čijem članstvu težimo. I na kraju, u pokušaju ocjene sadašnjega trenutka hrvatskog šumarstva, sa specifičnim zahtjevima poslijeratne obnove i cjelokupne tranzicije hrvatskog društva i njenog gospodarstva, želio sam ukazati na neke nepoželjne, pa time i ukupno negativne pojave i za šumarstvo i za hrvatsko društvo u cjelini. Isto tako, na temelju spoznaja i informacija koje imam, pokušao sam ukazati na prisutne trendove na globalnoj Europskoj i svjetskoj razini, s naznakom potrebe adekvatnog uključivanja u tako prisutne procese. Upravo će ti procesi koji se vode na globalnoj razini nesumnjivo odrediti i položaj hrvatskoga šumarstva i "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb u 21. stoljeću. |